Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1158/12 (S. G. i M. P.)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1158/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1158/12, rješavajući apelaciju Stojana Gligorića i Mirjane Petrović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stojana Gligorića i Mirjane Petrović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 Rs 016051 12 Rev od 1. marta 2012. godine i broj 85 0 Rs 019048 12 Rev od 6. aprila 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 016051 11 Rsž od 11. januara 2012. godine i broj 85 0 Rs 019048 12 Rsž od 6. marta 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 Rs 016051 10 Rs od 6. oktobra 2011. godine i broj 85 0 Rs 019048 10 Rs od 16. novembra 2011. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Stojan Gligorić i Mirjana Petrović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 26. marta 2012. godine i 7. maja 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 Rs 016051 12 Rev od 1. marta 2012. godine i broj 85 0 Rs 019048 12 Rev od 6. aprila 2012. godine, rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 016051 11 Rsž od 11. januara 2012. godine i broj 85 0 Rs 019048 12 Rsž od 6. marta 2012. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 016051 10 Rs od 6. oktobra 2011. godine i broj 85 0 Rs 019048 10 Rs od 16. novembra 2011. godine.
2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1158/12. Spojene su apelacije br. AP 1158/12 i AP 1669/12.
3. Rješenjima Osnovnog suda broj 85 0 Rs 016051 10 Rs od 6. oktobra 2011. godine i broj 85 0 Rs 019048 10 Rs od 16. novembra 2011. godine, koja su u žalbenom postupku potvrđena rješenjima Okružnog suda broj 85 0 Rs 016051 11 Rsž od 11. januara 2012. godine i broj 85 0 Rs 019048 12 Rsž od 6. marta 2012. godine odbačene su kao neblagovremene tužbe apelanata primjenom odredbe člana
118. Zakona o radu («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 55/07 - Prečišćeni tekst) a kojima su tražile da se Javna zdravstvena ustanova «Dom zdravlja» Doboj (u daljnjem tekstu: tužena) obaveže da im isplati naknade na ime toplog obroka u iznosima pobliže navedenim u dispozitivima prvostepenih rješenja sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da im naknadi troškove postupka na način preciziran u dispozitivima prvostepenih rješenja. Ujedno je odlučeno da svaka stranka sama snosi svoje troškove postupka.
4. Apelanti su izjavili revizije protiv rješenja Okružnog suda broj 85 0 Rs 016051 11 Rsž od 11. januara 2012. godine i broj 85 0 Rs 019048 12 Rsž od 6. marta 2012. godine, koje je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljene rješenjima broj 85 0 Rs 016051 12 Rev od 1. marta 2012. godine i broj 85 0 Rs 019048 12 Rev od 6. aprila 2012. godine.
5. U obrazloženjima rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. ZPP-a, prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da visina predmeta spora u konkretnim slučajevima ne prelazi cenzus od 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o revizijama u konkretnim predmetima ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a. Shodno tome, Vrhovni sud je primjenom člana 247. stav 1. i člana 254. stav 4. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. odbacio reviziju kao nedozvoljenu.
6. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanata, već su njihove tužbe, odbačene iz formalnih razloga, obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbe nadležnom sudu, čime su izgubile pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbe ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbi, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju.
10. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbe sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupku koji je okončan osporenim odlukama, nisu mogli meritorno odlučivati o njihovim tužbama, jer iste nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić