Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1267/12 («Imperial Tobacco BH» doo Sarajevo)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1267/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1267/12, rješavajući apelaciju «Imperial Tobacco BH» doo Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Imperial Tobacco BH» doo Sarajevo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 153891 11 Rev od 28. februara 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 0153891 10 Rsž od 2. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 153891 10 Rs od 5. augusta 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «Imperial Tobacco BH» doo Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Sanela Mujarić, advokat iz Sarajeva, podnio je 5. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 153891 11 Rev od 28. februara 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 0153891 10 Rsž od 2. juna 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 153891 10 Rs od 5. augusta 2010. godine.
2. Općinski sud je rješavajući u pravnoj stvari predlagatelja Amera Vuka (u daljnjem tekstu: predlagač), protiv apelanta kao protivnika predlagatelja, radi određivanja mjere osiguranja, donio rješenje broj 65 0 Rs 153891 10 Rs od 5. augusta 2010. godine kojim je odlučeno da se radi osiguranja prava iz radnog odnosa predlagača po Ugovoru o radu od 1. aprila 2009. godine određuje mjera osiguranja i nalaže apelantu da predlagača vrati na rad i omogući mu obavljanje poslova kao Voditelja sistemskih kupaca, na koje je bio raspoređen po Ugovoru o radu od 1. aprila 2009. godine. Stavom II izreke rješenja je odlučeno da predmetna mjera osiguranja ostaje na snazi do naredne odluke suda o mjeri osiguranja, odnosno dok odluka o tužbenom zahtjevu ne postane pravomoćna, a najduže do isteka roka od 15 dana po nastupanju uvjeta za prinudno izvršenje pod prijetnjom novčanog kažnjavanja apelanta u iznosu od 15.000,00 KM i odgovorne osobe apelanta u iznosu od 3.000,00 KM. Stavom III izreke rješenja je odlučeno da će sud po službenoj dužnosti radi provođenja predmetnog rješenje isto dostaviti Izvršnom odjelu Općinskog suda, dok je stavom IV izreke rješenja naloženo apelantu da predlagaču naknadi troškove postupka osiguranja u iznosu od 842,00 KM.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 0153891 10 Rsž od 2. juna 2011. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno. Istim rješenjem je odbijen zahtjev predlagača za naknadu troškova postupka nastalih povodom žalbe.
4. Apelant je protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 65 0 Rs 153891 11 Rev od 28. februara 2012. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud je naveo da prema odredbi člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostepenog rješenja kojim je postupak pravosnažno završen. Nadalje je navedeno da pobijano rješenje (kojim je potvrđeno rješenje prvostepenog suda o određivanju mjere osiguranja) ne predstavlja odluku koju ima u vidu odredba člana 254. stav 1. ZPP, jer tim rješenjem postupak nije pravosnažno završen, pa stoga protiv takvog drugostepenog rješenja revizija nije dopuštena. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je reviziju odbacio kao nedopuštenu primjenom odredaba člana 247. u vezi sa članom 254. stav 4. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv rješenja Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 0153891 10 Rsž od 2. juna 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 0153891 10 Rsž od 2. juna 2011. godine.
9. S obzirom na to da je, prema dokazima u spisu apelantu 14. jula 2011. godine uručeno rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 0153891 10 Rsž od 2. juna 2011. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 5. aprila 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporeno rješenje Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić