Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-14/10 (G. U. iz Prijedora)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-14/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 14/10, rješavajući apelaciju Gordane Uzelac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Uzelac podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Rev-08-001 166 od 29. oktobra 2009. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Uzelac (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, koju zastupa Udruženje za zaštitu prava u oblasti zaposlenja i socijalnog osiguranja «Diskriminacija je zabranjena» Banja Luka, podnijela je 29. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-001 166 od 29. oktobra 2009. godine. Apelacija je zavedena u sudskom upisniku za 2010. godinu pod brojem AP 14/10.

2. Žarko Uzelac (u daljnjem tekstu: tužilac) je podnio tužbu Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv tuženog «Mittal-rudnici Prijedor» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.

3. Osnovni sud je presudom broj RS-107/05 od 16. maja 2008. godine poništio odluku tuženog o otkazu ugovora o radu od 19. novembra 2004. godine, kao nezakonitu. Stavom II izreke presude odbačena je tužiočeva tužba u dijelu kojim je tražio da se utvrdi da je ugovor o radu od 16. augusta 2004. godine zaključen između njega i tuženog važio i proizvodio dejstvo do 3. novembra 2006. godine, kao dana penzionisanja apelanta. Stavom III izreke presude obavezan je tuženi da tužiocu na ime razlike za naknadu plate isplati iznose pobliže navedene u izreci presude sa zateznom kamatom u ukupnom iznosu od 1.534,88 KM. Stavom IV izreke presude obavezan je tuženi da tužiocu na ime naknade štete zbog izgubljene zarade za period od prestanka radnog odnosa od 19. februara 2005. godine do 3. novembra 2006. godine isplati iznose pobliže navedene u izreci presude u ukupnom iznosu od 7.985,84 KM. Stavom V izreke presude, odbijen je tužilac sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu plata za period pobliže naveden u izreci presude, te sa viškom zahtjeva preko dosuđenog iznosa, kao i zahtjeva za uplatu doprinosa za periode, također pobliže navedene u izreci presude. Stavom VI izreke presude odbačena je tužiočeva tužba u dijelu kojim je tražio isplatu neisplaćenih plata, regresa, zimnice i ogreva, te uplate doprinosa za PIO za period od 1. januara 1994. godine do 14. aprila 2004. godine, kao neblagovremena. Stavom VII izreke presude odbijen je tužiočev tužbeni zahtjev kojim je tražio isplatu regresa, ogreva i zimnice za 2004. i 2005. godinu kao neosnovan. Stavom VIII izreke presude obavezan je tuženi da tužiocu uplati pripadajuće doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja za period od 16. augusta 2004. godine do 3. novembra 2006. godine. Stavom IX izreke presude obavezan je tuženi da tužiocu na ime razlike otpremnine isplati iznos od 1.354,83 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 10. decembra 2006. godine, dok je preko dosuđenog iznosa, tužiočev zahtjev odbijen kao neosnovan. Konačno, stavom X izreke presude obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova postupka isplati iznos od 585,00 KM.

4. Presudom Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-08-000 355 od 29. augusta 2008. godine odbijena je tužiočeva žalba i prvostepena presuda potvrđena u stavu VI, stavu VII i dijelu stava V, dok je žalba tuženog djelimično uvažena tako što je prvostepena presuda preinačena u stavu IX izreke presude i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen, dok je žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena u stavu I i VIII izreke presude. Povodom žalbi stranaka, prvostepena presuda je ukinuta u stavu III, IV, X i dijelu stava V izreke presude i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

5. Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-001 166 od 29. oktobra 2009. godine djelimično je uvažena revizija tuženog, ukinuta presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-08-000 355 od 29. augusta 2008. godine u dijelu kojim je potvrđena prvostepena presuda i obavezan tuženi da tužiocu uplati pripadajuće doprinose po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja za period od 16. augusta 2004. godine do 3. novembra 2006. godine i u tom dijelu predmet vraćen istom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena. Stavom II izreke presude odbijena je tužiočeva revizija kao neosnovana.

6. Apelantica smatra da je pobijanom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije, kao i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Europske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

8. Ustavni sud zapaža da se u postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda broj 118-0-

Rev-08-001 166 od 29. oktobra 2009. godine, nije odlučivalo o građanskim pravima apelantice, već o građanskim pravima njenog umrlog muža Žarka Uzelca, koji je umro 23. oktobra 2008. godine u toku trajanja postupka pred Vrhovnim sudom. S obzirom da apelantica nije bila učesnik u postupku pred sudovima, budući da nije preduzela bilo koju parničnu radnju u konkretnom parničnom postupku, niti je na bilo koji način postala procesni sukcesor umrlog muža Žarka Uzelca u predmetnom parničnom postupku, proizlazi da apelantica nije lice koje, u konkretnom slučaju, ima pravo da pokrene postupak pred Ustavnim sudom.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-14/10 (G. U. iz Prijedora) | Sudska praksa | Aktio