Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1440/12 (Mldb. A.H i S.H.)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1440/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1440/12, rješavajući apelaciju Mldb. A.H. i S.H, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mldb. A.H. i S.H. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 013638 11 Uvp od 21. februara 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 013638 11 U od 15. septembra 2011. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Mldb. A.H, (koju zastupa majka S.H.) i S.H. (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Sarajeva, podnijele su 19. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 013638 11 Uvp od 21. februara 2012. godine i rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 U 013638 11 U od 15. septembra 2011. godine.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je Odlukom Nastavničkog vijeća J.U. Srednje medicinske škole u Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužena) broj 13-06-11 od 11 juna 2011. godine odbijena moba (protokolisana pod brojem 1837-06/11 od 14. juna 2011. godine) apelantice S.H. kao zakonske zastupnice mldb. A.H. učenice I-e razreda, za utvrđivanje prolazne ocjene u predmetu matematika, koja je zaključena kao negativna na kraju školske godine.

3. Nadalje, iz stanja spisa također proizilazi da je Odlukom Nastavničkog vijeća tužene broj 15-

06/11 od 30. juna 2011. godine jednoglasno odbijena molba/prigovor apelantice S.H. kao zakonske zastupnice mldb. A.H. koji je podnijela na zaključenu ocjenu iz predmeta Matematika.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 013638 11 U od 15. septembra 2011. godine odbačena je tužba apelantice S.H podnesena protiv tužene, radi poništenja odluka broj 13-06-11 od 11 juna 2011. godine i broj 15-06/11 od 30. juna 2011. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je apelanticinu tužbu odbacio na osnovu odredbi člana 25. stav 2., a u vezi sa članom 8. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUS) jer je došao do zaključka da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt. Naime, Kantonalni sud je naveo da se tužbom traži poništenje odluka tužene kojima je rješavano o pravilnosti ocjenjivanja apelantice, mldb. A.H. kao učenice I-e razreda, a te odluke, po ocijeni suda, nemaju karakret upravnog akta u smislu navedenog člana 8. ZUS-a, jer se njima ne odlučuje ni o kakavoj upravnoj stvari, niti o kakvom pravu pojedinca ili pravne osobe, te se ne mogu pobijati u upravnom sporu.

5. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 013638 11 Uvp od 21. februara 2012. godine zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke podnesen protiv rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 U 013638 11 U od 15. septembra 2011. godine je odbijen. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je članom 8. ZUS-a propisano da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, a upravni akt, u smislu navedenog zakona jeste akt kojim nadležni organ iz člana 4. istog zakona, rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica u nekoj upravnoj stvari. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, da bi neki akt imao svojstvo upravnog akta potrebno je da ispunjava uslove u pogledu donosioca, autorativnosti i pojedinačnosti (konkretnosti) i mora biti donesen u upravnoj stvari. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da odluke tužene od 16. i 30. juna 2011. godine, kojima je rješavano o ocjenjivanju učenika, nemaju svojstvo upravnog akta donesenog u nekoj upravnoj stvari protiv kojeg se može voditi upravni spor, a što proizilazi iz odredbe člana 96. stav 10. Zakona o srednjoškolskom obrazovanju («Službene novine FBiH» broj 23/10). Naime, apelantica S.H. je u smislu člana 146. Zakona o srednjem obrazovanju Kantona Sarajevo («Službene novine Kantona Sarajevo» broj 23/10) podnijela prigovor na zaključenu ocjenu iz matematike na kraju školske godine Nastavničkom vijeću tužene, koja je donijela navedene odluke koje se temelje na odredbi člana 96. stav 10. Zakona o srednjoškolskom obrazovanju, kojom je regulisano, da u slučaju kada nastavničko vijeće donese odluku o odbijanju prigovora, ista je konačna, pa dosljedno tome, odluka nastavničkog vijeća kojom se odlučuje o zaključenoj ocjeni na kraju školske godine, nije upravni akt u smislu člana 8. ZUS-a. Također, Kantonlani sud je naveo da se navedena odluka Nastavničkog vijeća ne može upoređivati sa odlukama koje donosi Nastavničko vijeće na osnovu odredbe člana 104. (odgojno-vaspitne mjere) stav 1, 2, 3, 4, 5. i 6. Zakona o srednjem obrazovanju. Pored toga, Kantonalni sud je naveo da se članom 104. stav 7. istog zakona, učeniku, tj. njegovom staratelju, daje pravo na pokretanje upravnog spora protiv odluka donesenih od strane Nastavničkog vijeća škole obzirom da se tom odlukom dira u pravo učenika na redovno školovanje. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je primjenom člana 46. stav 1. ZUS-a zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke odbio.

6. Apelantice smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo koje garantuje opću zabranu diskriminacije iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Apelantice traže da im Ustavni sud za utvrđena kršenja prava dosudi nematerijalnu štetu u iznosu od 5.000,00 KM.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju apelantice osporavaju presudu Kantonalnog suda broj 09 0 U 013638 11 Uvp od 21. februara 2012. godine kojom je odbijen njihov zahtjev za vanredno preispitivanje rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 U 013638 11 U od 15. septembra 2011. godine. U toku postupka po tužbi, odnosno zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke, Kantonalni sud je utvrdio da odluke Nastavničkog vijeća broj 13-06-11 od 11 juna 2011. godine i broj 15-06/11 od 30. juna 2011. godine nemaju karakter upravnog akta te da se protiv istih ne može voditi upravni spor. Dakle, apelantice osporavaju jednu procesnu odluku u kojoj nije raspravljano o pravima i obavezama apelantica već isključivo o postojanju procesnih pretpostavki za vođenje upravnog spora.

9. Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava prema kojoj je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenljiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi Evropski sud za ljudska prava, odluke Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine, stav 41; i H . v. France od 24. oktobra 1989. godine, stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li su ishod ili «posljedica» predmetnog postupka bili odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

10. Ustavni sud zapaža da se u postupku pred Kantonalnim sudom po tužbi, a kasnije i po zahtjevu za vanredno preispitivanje odluke suda, nije odlučivalo o bilo kakvom građanskom pravu ili obavezi apelantica, budući da se pred navedenim sudom raspravljala samo procesna dopustivost tužbe za pokretanje upravnog spora. Prema tome, ishod procedure u kojoj su donesene osporene odluke nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantica. Stoga, proizlazi da pitanje predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. Ustavni sud zapaža da se apelantice u svojim apelacionim navodima pozivaju i na član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, koji sadrži opći princip zabrane diskriminacije i garantira uživanje svih prava određenih zakonom bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da apelantice osporavaju procesne odluke kojima nije odlučivano o meritornom pravu apelantica zasnovanom na zakonu, nego samo o procesnoj dopustivosti njihove tužbe. Imajući u vidu navedeno, slijedi da osporene odluke ne pokreću pitanje povrede prava zaštićenih članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju pa je apelacija i u ovom dijelu također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U odnosu na zahtjev apelantica za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija nedopustiva zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to apelanticama ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1440/12 (Mldb. A.H i S.H.) | Sudska praksa | Aktio