Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1477/12 (I. V.)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1477/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1477/12, rješavajući apelaciju Ilije Vranjkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Vranjkovića podnesena protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske broj U-

74/10 od 27. marta 2012. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Vranjković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 20. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS) broj U-74/10 od 27. marta 2012. godine.

2. Rješenjem Ustavnog suda RS broj U-74/10 od 27. marta 2012. godine obustavljen je postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti člana 10. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik RS» broj 22/93; u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji je donio ministar za pitanja boraca i žrtava rata. U obrazloženju svog rješenja Ustavni sud Republike Srpske je naveo da je apelant, kao davalac inicijative, iznio mišljenje da osporeni član 10. Pravilnika nije u saglasnosti sa Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 46/04, 55/07 i 118/09), kao i sa odredbama člana 69. stav 2. i člana 70. stav 2. Zakona o republičkoj upravi («Službeni glasnik RS» br. 118/08, 11/09 i 74/10), odnosno člana 108. Ustava Republike Srpske. Nadalje, Ustavni sud RS je u obrazloženju rješenja naveo da je Pravilnik donio ministar za pitanja boraca i žrtava rata na osnovu člana 72. Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni glasnik RS» broj 17/93). Ustavni sud RS je dalje naveo da su osporenim članom 10. Prailnika propisani slučajevi kada se endogena i druga urođena ili stečena sklonost koja uslovljava oboljenja, čija je etiologija nepoznata ili još nije sigurno utvrđena, ne mogu, odnosno kada se mogu uzimati kao osnov za priznavanje vojnog invaliditeta, kao i to šta spada u ova oboljenja i kada se procenat vojnog invaliditeta utvrđuje bez primjene naprijed navedenog. Ustavni sud RS je također naveo da je u postupku ocjenjivanja ustavnosti i zakonitosti osporenog člana 10. Pravilnika, prije svega, utvrdio da su danom početka primjene Zakona o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca, koji je objavljen u «Službenom glasniku RS» broj 16/96 od 22. jula 1996. godine prestali da važe Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca («Službeni glasnik RS» br. 17/93, 29/94 i 16/95), te drugi poimenično navedeni zakoni, kao i propisi doneseni za izvršenje tih zakona. S obzirom na to da je u toku postupka prestao da važi Zakon koji je poslužio kao pravni osnov za donošenje Pravilnika, kao i to da je stupanjem na snagu Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta («Službeni glasnik RS» broj 31/10) prestao da važi osporeni Pravilnik, Ustavni sud RS je utvrdio da su prestale postojati procesne pretpostavke za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti tog pravnog akta.

3. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Ustavnog suda Republike Srpske povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

5. Apelant osporava odluku entitetskog ustavnog suda donesenu iz oblasti apstraktne nadležnosti tog suda.

6. Ustavni sud je u predmetu AP-2391/07 od 27. novembra 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), već odlučivao o predmetu apelacije kojom se osporava odluka entitetskog ustavnog suda donijeta iz oblasti apstraktne nadležnosti tog suda i donio je odluku kojom je apelaciju odbacio zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u Odluci Ustavnog suda, broj AP-

2391/07 od 27. novembra 2010. godine.

7. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda, AP 2391/07 od 27. novembra 2010. godine u cijelosti se odnosi i na predmetni slučaj. U citiranoj odluci je zaključeno da nije u duhu Ustava Bosne i Hercegovine i pravnog poretka da kroz apelacionu nadležnost Ustavnog suda dozvoli ispitivanje apelacije kojom se osporava odluka entitetskog suda donijeta iz oblasti apstraktne nadležnosti entitetskog ustavnog suda. Ispitivanje odluke entitetskog ustavnog suda u konkretnom slučaju značilo bi da se kroz «apelacionu nadležnost» Ustavnog suda dozvoli ponovno ispitivanje «ustavnosti» konačne i obavezujuće odluke entitetskog ustavnog suda, što svakako ne potpada pod nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, i nikako ne doprinosi pravnoj sigurnosti i vladavini prava.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1477/12 (I. V.) | Sudska praksa | Aktio