Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1603/12 (AD «Luka Novi Sad»)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1603/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1603/12, rješavajući apelaciju AD «Luka Novi Sad», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD «Luka Novi Sad» podnesena protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 7. decembra 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija AD «Luka Novi Sad» podnesena protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 59 0 Ps 000442 12 Pž 2 od 24. februara 2012. godine i rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 1. februara 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. AD «Luka Novi Sad» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Sada, kojeg zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnio je 27. aprila 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 000442 12 Pž 2 od 24. februara 2012. godine, rješenja Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 1. februara 2012. godine i rješenja Okružnog privredni suda broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 7. decembra 2011. godine.

2. Rješenjem Okružnog privredni suda broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 7. decembra 2011. godine zaključeno je da se smatra povučenom tužba koju je apelant podnio protiv tuženog «BIRAČ» ad Zvornik (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate duga, vsp. 35.000,00 KM. U obrazloženju rješenja je navedeno da uredno pozvani apelant nije došao na glavnu raspravu zakazanu za 7. decembar 2011. godine, pa je sud u skladu sa odredbom člana 97. stav 3. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), kojom je propisano: «Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatraće se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje», odlučio kao u dispozitivu rješenja.

3. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 1. februara 2012. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000442 12 Pž 2 od 24. februara 2012. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka. U obrazloženju je, između ostalog, istaknuto da činjenice i okolnosti na koje se pozvao apelant ne predstavljaju opravdane razloge koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeći, radi čega je sud odlučio kao u izreci rješenja na osnovu člana 328. stav 1, člana 332. stav 2. i člana 333. stav 1. ZPP-a.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;» A. U odnosu na rješenje Okružnog privredni suda broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 7. decembra 2011. godine

6. S obzirom da iz stanja spisa proizilazi da je je apelantu 16. decembra 2011. godine uručeno rješenje Okružnog privredni suda broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 7. decembra 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. aprila 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijano rješenje Okružnog privrednog suda.

B. U odnosu na rješenje Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000442 12 Pž 2 od 24. februara 2012. godine i rješenje Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 1. februara 2012. godine

7. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donosene u postupku u kojem su Okružni privredni sud i Viši prviredni sud odlučivali o njegovom prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka pravosnažno okončanog rješenjem Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 7. decembra 2011. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza.

8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku, koji je okončan pobijanim rješenjima Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 000442 12 Pž 2 od 24. februara 2012. godine i Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 000442 11 Ps 2 od 1. februara 2012. godine nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Takođe, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1603/12 (AD «Luka Novi Sad») | Sudska praksa | Aktio