Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1666/08 (M. K.)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1666/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP-1666/08, rješavajući apelaciju Milana Kneževića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 6. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milana Kneževića podnesena zbog neprovođenja odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine broj CH/00/6254 od 7. septembra 2005. godine, jer je Ustavni sud Bosne i Hercegovine o istoj stvari ranije odlučio.
OBRAZLOŽENJE
1. Milan Knežević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, podnio je 6. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja odluke Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Komisja) broj CH/00/6254 od 7. septembra 2005. godine.
2. Komisija je u Odluci o prihvatljivosti i meritumu u predmetu broj CH/00/6254 Milan Knežević protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 7. septembra 2005. godine usvojila apelantovu prijavu koju je podnio zbog povrata stana u Bihaću. U navedenoj odluci Komisija je utvrdila da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) u smislu prava na razumnu dužinu postupka, te je naloženo Federaciji Bosne i Hercegovine da donese pravomoćnu odluku u apelantovom predmetu u roku od 6 mjeseci od dana prijema odluke Komisije.
3. Apelant je dopisom od 23. maja 2007. godine obavijestio Ustavni sud da Federacija Bosne i Hercegovine nije postupila u skladu sa Odlukom Komisije od 7. septembra 2005. godine odnosno da “ove odluke ni do danas nisu u potpunosti ispoštovane [...]".
4. Ustavni sud je 27. juna 2007. godine donio rješenje o nepovođenju odluke Komisije u predmetu broj CH/00/6254.
5. U obrazloženju rješenja Ustavni sud je naveo da je odluka Komisije Federaciji Bosne i Hercegovine dostavljena 13. oktobra 2005. godine sa jezički jasnim i nedvosmislenim nalogom – da Federacija Bosne i Hercegovine donese pravomoćnu odluku u apelantovom predmetu u roku od 6 mjeseci od dana prijema odluke, dakle do 13. aprila 2006. godine. Ustavni sud je na temelju stanja u spisu - apelantovih podnesaka i odgovora Federacije Bosne i Hercegovine utvrdio da Federacija Bosne i Hercegovine nije izvršila svoje obaveze iz konačne i obavezujuće odluke Komisije u predmetu broj CH/00/6254 od 7. septembra 2005. godine te je rješenje o neprovođenju odluke, u skladu sa pravilom 56. stavom 5. Pravila procedure Ustavnog suda, navedeno rješenje dostavio Federaciji Bosne i Hercegovine i nadležnom tužiocu radi daljnjeg postupka po rješenju.
6. Apelant smatra da su mu, zbog neprovođenja odluke Komisije, prekršena prava na pravičan postupak iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. U obrazloženju apelacije apelant navodi iste argumente kao i u ranije podnesenom dopisu o neizvršenju odluke Komisije o kojemu je Ustavni sud već odlučio. Apelant je postavio i „odštetni zahtjev“ u kojemu je predložio da mu Ustavni sud „dosudi odgovarajući iznos, te utvrdi zateznu kamatu od 10% ukoliko protekne rok predviđen za isplatu dosuđenog iznosa i odredi rok u kojem mu Federacija Bosne i Hercegovine mora omogućiti preuzimanje stana“.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. tačka 6. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva: [...]
6. radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje;».
8. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog neprovođenja odluke Komisije broj CH/00/6254 od 7. septembra 2005. godine, u kojoj je utvrđeno da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana 6. Europske konvencije u smislu prava na razumnu dužinu postupka, te je naloženo Federaciji Bosne i Hercegovine da donese pravomoćnu odluku u apelantovom predmetu u roku od 6 mjeseci od dana prijema odluke Komisije. Nakon toga, apelant je u dopisu od 23. maja 2007. godine obavijestio Ustavni sud da Federacija Bosne i Hercegovine nije postupila u skladu sa odlukom Komisije.
9. Ustavni sud je 27. juna 2007. godine donio rješenje o nepovođenju odluke Komisije u predmetu broj CH/00/6254 te je navedeno rješenje, u skladu sa pravilom 56. stavom 5. Pravila procedure Ustavnog suda, dostavio Federaciji Bosne i Hercegovine i nadležnom tužiocu radi daljnjeg postupka po rješenju.
10. Ustavni sud zapaža da se apelacija odnosi na ista pitanja na koja se odnosila i prijava o kojoj je donesena konačna i obavezujuća odluka Komisije, odnosno Rješenje o neprovođenju odluke Komisije, dakle na pitanja u kojima su Komisija i Ustavni sud već odlučivali, te da apelant nije prezentirao niti jedan novi dokaz na temelju kojega bi Ustavni sud mogao ponovo odlučivati.
11. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 6. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema potrebe razmatrati apelantov prijedlog da mu Ustavni sud „dosudi odgovarajući iznos, te utvrdi zateznu kamatu od 10% ukoliko protekne rok predviđen za isplatu dosuđenog iznosa i odredi rok u kojem mu Federacija Bosne i Hercegovine mora omogućiti preuzimanje stana“.
13. U skladu sa članom VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić