Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1693/12 («MB IMPEKS» d.o.o. Banja Luka)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1693/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1693/12, rješavajući apelaciju «MB IMPEKS» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «MB IMPEKS» d.o.o. Banja Luka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 039582 12 Rev od 29. marta 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 039582 11 Gž od 30. augusta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. «MB IMPEKS» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banja Luke, podnio je 7. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 039582 12 Rev od 29. marta 2012. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 039582 11 Gž od 30. augusta 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 039582 07 P od 15. aprila 2011. godine, u pravnoj stvari tužitelja Dragutina Brkovića, Vesne Topić, Mice Banjac, Milene Pašagić protiv apelanta kao tuženog, radi isplate iz radnog odnosa vsp. 23.274,70 KM i prigovora kompenzacije istaknutog od strane apelanta kao tuženog u iznosu od 56.145,78 KM, utvrđeno je osnovanim potraživanje tužitelja na ime izgubljene zarade, ali je usvojen kompenzacioni prigovor apelanta, pa je odbijen tužbeni zahtjev kojim su tužitelji Dragutin Brković i Milena Pašagić tražili izgubljenu zaradu u iznosu od po 6.531,90 KM, tužiteljica Vesna Topić izgubljenu zaradu u iznosu od 6.331,90 KM, a tužiteljica Mica Banjac izgubljenu zaradu u iznosu od 3.679,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Istom presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 039582 11 Gž od 30. augusta 2011. godine žalbe stranaka su djelimično uvažene i prvostepena presuda preinačena tako što je kompenzacioni prigovor apelanta odbijen i apelant obavezan da tužiteljima Dragutinu Brkoviću i Mileni Pašagić isplati izgubljenu zaradu u iznosu od po 6.531,90 KM, tužiteljici Vesni Topić izgubljenu zaradu u iznosu od 6.331,90 KM, a tužiteljci Mici Banjac izgubljenu zaradu u iznosu od 3.679,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u dijelu odluke o troškovima spora prvostepena presuda ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 039582 12 Rev od 29. marta 2012. godine odbačena je kao nedozvoljena apelantova revizija koju je izjavio protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 039582 11 Gž od 30. augusta 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Također, Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 316. stav 2. ZPP propisano da se kao vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva. Vrhovni sud je istaknuo da se kod tzv. subjektivne kumulacije zahtjeva (suparničarstva), kada u jednoj tužbi na strani tužitelja postoji više lica, vrijednost spora određuje prema visini svakog pojedinačnog zahtjeva tužitelja, analogno članu 318. stav 2. ZPP. Konačno, Vrhovni sud je konstatovao da u konretnom slučaju vrijednot pobijanog dijela drugostepene odluke (u pogledu svakog pojedinog zahtjeva tužitelja, koji su obični suparničari) ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, pa nije ispunjen uslov dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a, te da odlučivanje po reviziji apelanta nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je odlučio kao u dispozitivu rješenja na osnovu člana 247. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 039582 11 Gž od 30. augusta 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 039582 12 Rev od 29. marta 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je protiv navedene presude izjavio reviziju 4. novembra 2011. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 7. maja 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1693/12 («MB IMPEKS» d.o.o. Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio