Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1791/12 («Derviškadić» d.o.o. Mostar)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1791/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1791/12, rješavajući apelaciju «Derviškadić» d.o.o. Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Derviškadić» d.o.o. Mostar podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 07 0 U 003953 10 Uvp od 9. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 003953 10 U od 2. septembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Derviškadić» d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Maja Škoro, advokat iz Mostara, podnio je 14. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 07 0 U 003953 10 Uvp od 9. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 003953 10 U od 2. septembra 2010. godine.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta Mostar (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo zaključak broj 05-34-350/09-1 od 25. januara 2010. godine kojim je odbačen apelantov prijedlog za obnovu postupka koji je okončan rješenjem istog prvostepenog organa broj 05-12-979-402/07-1 od 25. februara 2009. godine, a kojim je apelantu naređen povrat dodjeljenih poticajnih finansijskih sredstava u iznosu od 7.000,00 KM, zbog toga što u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi propisani odredbama člana 246. Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP).

3. Rješenjem Ministarstva broj UPI-05-34-350/09-2 od 9. marta 2010. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv zaključka Ministarstva broj 05-34-350/09-1 od 25. januara 2010. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je potpisivanjem Ugovora sa Ministarstvom o implementaciji poticajnih sredstava, apelant propustio u roku od 6 mjeseci od dana uplate poticajnih finansijskih sredstava dostaviti izvješće o realizaciji preuzetih obaveza, odnosno dostaviti izvješće Ministarstvu o implementaciji odobrednih sredstava, što je bio obavezan i poučen tačkom 3.1.alineja 7. Ugovora o implementaciji poticajnih sredstava broj 01-14-979-402/07 od 13. novembra 2007. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor). Nakon toga, Ministarstvo je 12. novembra 2008. godine apelantu dostavilo odgovarajuću opomenu pred tužbu, a kako se apelant na istu nije očitavao, Ministarstvo je jednostrano raskinulo predmetni Ugovor 4. februara 2009. godine, te zatražilo povrat poticajnih sredstava.

4. Apelant je tužbom pokrenuo upravni spor protiv Ministarstva radi poništenja rješenja broj UPI-05-34-350/09-2 od 9. marta 2010. godine, koju je Kantonalni sud presudom broj 07 0 U 003953 10 U od 2. septembra 2010. godine, odbio kao neosnovanu. Kantonalni sud je u obrazloženju presude naveo da je prvostepeni organ ispravno zaključkom odbacio prijedlog za obnovu postupka, kao i da je Ministarstvo ispravno iz istih razloga odbilo njegovu žalbu, obzirom da apelant u konkretnom slučaju nije učinio vjerovatnim okolnost na kojoj je temeljio svoj zahtjev za obnovu postupka, u smislu člana 246. stav 1. tačka 1. ZUP-a.

5. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 003953 10 U od 2. septembra 2010. godine podnio zahtjev za vanredno preispitivanje Vrhovnom sudu, koji je presudom broj 07 0 U 003953 10 Uvp od 9. februara 2012. godine odbio kao neosnovan. U obrazloženju je navedeno da je pobijanom presudom Kantonalnog suda pravilno zaključeno da je apelantova tužba neosnovana, jer apelant nije učinio vjerovatnim postojanje razloga za ponavljanje postupka u skladu sa odredbom člana 253. st. 1. i 2. ZUP-a. Također, Vrhovni sud je naveo da donošenjem prvostepene presude sud nije povrijedio federalni zakon ili drugi federalni propis niti pravila federalnog zakona o postupku koja su mogla biti od uticaja na rješenje stvari, pa je Vrhovni sud odlučio kao u dispozitivu presude primjenom odredbe člana 46. stav 1. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05).

6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

8. U konkretnom slučaju apelant ističe da mu je u postupku okončanim osporenom presudom Vrhovnog suda broj 07 0 U 003953 10 Uvp od 9. februara 2012. godine, kojom je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 003953 10 U od 2. septembra 2010. godine povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokla broj 1. uz Evropsku konvenciju.

9. Ustavni sud primjećuje da se apelant žali na odluke koje su donesene u postupku u kojem su nadležni organi i redovni sudovi odlučivali o procesnoj dopustivosti njegovog prijedloga da se dozvoli obnova postupka koji je okončan rješenjem Ministarstva broj 05-12-979-402/07-1 od 25. februara 2009. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, odnosno njegovog prava na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da postupak po prijedlogu za obnovu pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, pa samim tim ni pravo na imovinu, odnosno ne raspravlja se o meritumu zahtjeva nego se samo odlučuje o postojanju zakonskih uslova da se odobri obnova postupka. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se samo odlučivalo o postojanju formalnih zakonskih uslova da se odobri ponavljanje postupka. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navode apelanta na povredu prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1791/12 («Derviškadić» d.o.o. Mostar) | Sudska praksa | Aktio