Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1801/12 («Paloč» d.o.o. Gornji Vakuf - Uskoplje)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1801/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1801/12, rješavajući apelaciju «Paloč» d.o.o. Gornji Vakuf - Uskoplje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Paloč» d.o.o. Gornji Vakuf - Uskoplje podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 06 0 P 004610 12 Gvlž od 29. marta 2012. godine i broj 006-0-Gvl-08-000 002 od 29. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «Paloč» d.o.o. Gornji Vakuf - Uskoplje (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Senad Bosto, advokat iz Bugojna, podnio je 15. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 06 0 P 004610 12 Gvlž od 29. marta 2012. godine i broj 006-0-

Gvl-08-000 002 od 29. aprila 2009. godine.

2. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u Travniku donio presudu Ps-1097/04 od 27. aprila 2006. godine kojom je, između ostalog, u stavu III izreke usvojio protivtužbeni zahtjev apelanta i obavezao tužioca-protivtuženog «ZVEČEVO-COMMERCE» d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) da apelantu isplati iznos od 51.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. septembra 2002. godine, pa do isplate i iznos od 8.892,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od 30. septembra 2002. godine pa do isplate, te da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 2.316,00 KM.

3. Odlučujući o tužiočevoj žalbi Kantonalni sud je presudom broj 006-0-Pž-06-000 110 od 19. decembra 2007. godine, preinačio prvostepenu presudu u stavu III izreke i odbio protivtužbeni zahtjev apelanta.

4. Apelant je, protiv presude Kantonalnog suda broj 006-0-Pž-06-000 110 od 19. decembra 2007. godine podnio zahtjev za ponavljanje postupka, koji je rješenjem Kantonalnog suda broj 006-0-

Gvl-08-000 002 od 29. aprila 2009. godine, koje je u cijelosti potvrđeno rješenjem vijeća istog suda broj 06 0 P 004610 12 Gvlž od 29. marta 2012. godine, odbijen kao neosnovan. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, istakao da je apelant svoj prijedlog za ponavljanje pravomoćno završenog postupka temeljio na odredbi člana 255. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je razmatrajući navedeni prijedlog, utvrdio da nisu ispunjeni uslovi iz člana 255. ZPP-a, jer se prema odredbi člana 255. stav 1. tačka 6. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. U vezi s tim, Kantonlani sud je konstatovao da je apelant, uz prijedlog, dostavio nove dokaze (jedinstvenu carinsku deklaraciju, ovjerene tovarne listove i prijemnu dokumentaciju), koje nije predlagao tokom parničnog postupka, niti je sudu pružio dokaz da ih bez svoje krivice nije mogao pribaviti u toku trajanja parničnog postupka, a što je uvjet iz odredbe člana 256. stav 2. ZPP-a, u vezi sa članom 7. stav 1. ZPP-a.

5. Apelant smatra da je osporenim rješenjima Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da apelant osporava rješenja Kantonalnog suda koja su donesena u postupku po njegovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. U vezi s navedenim apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno, između ostalog, i njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

8. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, u postupku koji je okončan odlukama koje se osporavaju apelacijom. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se meritorno raspravljalo o osnovanosti tužbenog zahtjeva, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da se u predmetnom postupku, pokrenutom po apelantovom prijedlogu za ponavljanje pravomoćno završenog postupka, nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje pravomoćno završenog parničnog postupka. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje, u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. S obzirom na to da je Ustavni sud zaključio da su navodi apelanta u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njegovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1801/12 («Paloč» d.o.o. Gornji Vakuf… | Sudska praksa | Aktio