Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1804/12 (N. P., E. H., A. B., S. C., R. K. i E. M.)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1804/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1804/12, rješavajući apelaciju Nijaza Pločo i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nijaza Pločo, Enesa Husejnovića, Admira Bičo, Senadije Cikotić, Remzije Kukan i Edina Mršo podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 187122 11 Rev od 24. januara 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Rs 007799 08 Rsz od 24. novembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu broj Pr-5186/05 od 5. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nijaz Pločo, Enes Husejnović, Admir Bičo, Senadija Cikotić, Remzija Kukan i Edin Mršo (u daljnjem tekstu: apelant) svi iz Sarajeva, koje zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 15. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 187122 11 Rev od 24. januara 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 Rs 007799 08 Rsz od 24. novembra 2011. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Pr-5186/05 od 5. maja 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj Pr-5186/05 od 5. maja 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 007799 08 Rsz od 24. novembra 2011. godine, apelanti su odbijeni u cjelosti sa tužbenim zahtjevom kojim su tražili da se obaveže tužena Federacija Bosne i Hercegovine-Vlada Federacije Bosne i Hercegovine da im na ime razlike naknade za ishranu u toku rada za periode navedene izreci prvostepene presude isplati određene novčane iznose, također navedene u izreci prvostepene presude, zajedno sa zateznim kamatama, kao i da im plati troškove postupka.
3. Apelanti su izjavili reviziju protiv presude Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 007799 08 Rsz od 24. novembra 2011. godine, koja je odbačena rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 187122 11 Rev od 24. januara 2012. godine. U obrazloženju svog rješenja, Vrhovni sud je konstatovao da su apelanti formalni suparničari u smislu odredbe člana 362. stav 2. u vezi sa čl. 365. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), te da se, shodno tome, dopustivost revizije cijeni s obzirom na vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru (najveći pojedinačni iznos je 3.593,24 KM). Nadalje, Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. ZPP, kojom je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U vezi sa tim Vrhovni sud je konstatovao da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena u smislu navedene zakonske odredbe, jer je vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ispod 10.000,00 KM za svakog od apelanata pojedinačno. Takođe, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da revizija nije dopuštena na po odredbi člana 237. stav 3. ZPP. Shodno navedenom, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci primjenom odredbe člana 247. ZPP-a.
4. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 007799 08 Rsz od 24. novembra 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 187122 11 Rev od 24. januara 2012. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda broj 09 0 Rs 007799 08 Rsz od 24. novembra 2011. godine, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji izjavljenoj protiv te presude doneseno 24. januara 2012. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Kantonalnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 15. maja 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić