Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1836/12 (Sanda Muminović - Schmidjell)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1836/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1836/12, rješavajući apelaciju Sande Muminović - Schmidjell, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sande Muminović - Schmidjell podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 078527 11 Rev od 15. marta 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 078527 10 Gž od 13. juna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 71 0 P 078527 08 P od 13. jula 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanda Muminović - Schmidjell (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beča, Austrija, koju zastupa Zoran Butorac, advokat iz Banja Luke, podnijela je 16. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 078527 11 Rev od 15. marta 2012. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 078527 10 Gž od 13. juna 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 078527 08 P od 13. jula 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 71 0 P 078527 08 P od 13. jula 2010. godine, u pravnoj stvari apelantice protiv tužene JZU «Dom zdravlja» Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena), radi zaštite prava iz radnog odnosa, stavom I izreke, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelantice i poništena su kao nezakonita rješenja direktora tužene broj 0501-318-39/93 od 26. aprila 1993. godine kojim joj je utvrđen prestanak radnog odnosa sa 30. aprilom 1993. godine i odluka Upravnog odbora tužene broj 0501-388-16 od 20. maja 1993. godine kojim je odbijen apelanticin prigovor protiv naprijed navedenog rješenja, te je obavezana tužena da joj na ime naknade neisplaćenih plata za period od 1. maja 1993. godine do 30. aprila 1995. godine isplati ukupan iznos od 8.766,34 KM računajući i kamate i da na apelanticino ime uplati doprinose (staža osiguranja) u Fond PIO RS za navedeni period. Stavom II izreke presude odbijen je apelanticin tužbeni zahtjev kojim je tražila da joj se za period od 1. maja 1995. godine do 31. marta 1999. godine isplati novčani iznos na ime neisplaćenih naknada plata računajući i kamate u iznosu od 12.529,82 KM, te da se tužena obaveže da joj za taj period uplati doprinose u Fond PIO RS. Stavom III izreke presude je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 078527 10 Gž od 13. juna 2011. godine odbijene su žalbe apelantice i tužene kao neosnovana i presuda Osnovnog suda broj 71 0 P 078527 08 P od 13. jula 2010. godine potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 078527 11 Rev od 15. marta 2012. godine revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 078527 10 Gž od 13. juna 2011. godine je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dalje, ukazano je i da je odredbom člana 316. ZPP, u stavu 2. propisano da se uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se prama stavu 3. istog člana kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da je u konkretnom slučaju drugostepeni sud potvrdio prvostepenu presudu u odbijajućem dijelu za glavni dug u iznosu od 6.264,91 KM, te u odnosu na obračunate kamate u iznosu od 6.264,91 KM, koje se s obzirom na naprijed navedeno, ne uračunavaju u vrijednost predmeta spora. Također, Vrhovni sud je naveo da, pored iznosa glavnog duga od 6.264,91 KM, apelantica pobija i odbijajući dio drugostepene presude koja se odnosi na doprinose za Fond PIO RS koji su u spornom periodu od 1. maja 1995. godine do 31. marta 1999. godine prema tada važećem Zakonu o doprinosima RS («Službeni glasnik RS» br. 15/96, 23/98, 13/00 i 29/00) iznosili najviše 23 % iz čega proizilazi da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM pa je revizija nedozvoljena primjenom člana 237. stav 2. ZPP-a. Isto tako, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP, pa je apelanticinu reviziju odbacio kao nedozvoljenu na osnovu člana 247. st.1. i 2. u vezi sa članom 237. stav 2. ZPP-a.
5. Apelantica smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i te prava iz čl. 6. i 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
8. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 71 0 P 078527 10 Gž od 13. juna 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0 P 078527 11 Rev od 15. marta 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je osporeno rješenje Vrhovnog suda o reviziji apelanta doneseno 15. marta 2012. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelantica morala primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 16. maja 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić