Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1898/12 (N. M.)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1898/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1898/12, rješavajući apelaciju Nade Mrdak, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nade Mrdak podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 94 0 P 001157 11 Rev od 28. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Trebinju broj 94 0 P 001157 10 Gž od 20. septembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Foči broj 94 0 P 001157 08 P od 18. juna 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Nada Mrdak (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pljevalja, Crna Gora, koju zastupa Zufer Pjano, advokat iz Goražda, podnijela je 18. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 94 0 P 001157 11 Rev od 28. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 94 0 P 001157 10 Gž od 20. septembra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 94 0 P 001157 08 P od 18. juna 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 94 0 P 001157 08 P od 18. juna 2010. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda broj 94 0 P 001157 10 Gž od 20. septembra 2011. godine, odbijen je tužbeni zahtjev kojim je apelantica tražila da se utvrdi da je vlasnik nekretnine pobliže označene u izreci prvostepene presude sa dijelom 2/4, u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, čija skica čini sastavni dio prvostepne presude i koja će biti pravodoban izvršni naslov za uknjiženje u Katastru nekretnina Opštine Čajniče i ZK uredu Osnovnog suda u Foči, pa je tuženi Lovačko društvo «Cicelj» Čajniče (u daljnjem tekstu: tuženi) dužan priznati i trpjeti da se apelantica uknjiži sa dijelom 2/4 na navedenoj nekrenini. Stavom II izreke prvostepene presude je odbijen i tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvdi da je ništav Ugovor o kupoprodaji nekretnina koji su zaključili tuženi, kao kupac, i Ruža Pejović i Milja Pejović, kao prodavci, za nekretnine, također pobliže navedene u izreci presude, a koji ugovor je ovjeren 29. juna 1976. godine kod Opštinskog suda u Goraždu pod brojem Ov: 35/76 u dijelu sa 2/4. Stavom III izreke je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj na ime pričinjene štete usječenih stabala omorike isplati iznos od 2.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate, dok je stavom IV izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se tuženi obaveže da joj naknadi troškove parničnog postupka. Prvostpenom presudom je obavezana apelantica da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 3.344,20 KM.
3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 94 0 P 001157 11 Rev od 28. februara 2012. godine odbačena je apelanticina revizija koju je izjavila protiv presude Okružnog suda broj 94 0 P 001157 10 Gž od 20. septembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude (stav 1.); da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 KM (stav 2.); i da, izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Dalje, ukazano je i da je odredbom člana 316. ZPP, u stavu 2. propisano da se uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se prama stavu 3. istog člana kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Nadalje, Vrhovni sud je istakao da u drugim slučajevima, kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (član 321. stav 2. ZPP). Pored toga, Vrhovni sud ja naveo da je apelantica u tužbi od 25. marta 2008. godine označila vrijednost predmeta spora u visini od 2.400,00 KM. S obzirom na navedeno, Vrhovni sud je zaključio da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, što predmetnu reviziju čini nedopuštenom. Budući da Vrhovni sud nije ocijenio da bi odlučivanje o apelanticinoj reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, shodno odredbi člana 237. stav 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci temeljem odredbe člana 247. stav 1. ZPP-a.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 94 0 P 001157 10 Gž od 20. septembra 2011. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 94 0 P 001157 11 Rev od 28. februara 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 28. februara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. maja 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić