Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1929/12 (S.I.)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1929/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1929/12, rješavajući apelaciju S.I, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.I. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 P 005674 11 Rev od 14. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju broj 85 0 P 005674 11 Gž od 8. augusta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju broj 85 0 P 005674 03 P od 28. marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. S.I. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Radnje, kojeg zastupa Jovan Gostić, advokat iz Doboja, podnio je 21. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 P 005674 11 Rev od 14. februara 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 005674 11 Gž od 8. augusta 2011. godine i presude Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 P 005674 03 P od 28. marta 2011. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 85 0 P 005674 03 P od 28. marta 2011. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta i Obrena Ilića, Dragane Ilić, Ljubice Bjeličić i Radojke Bačić (u daljnjem tekstu: tužioci) kojim su tražili raskid Ugovora o doživotnom izdržavanju broj R-

262/01 ovjerenog 5. septembra 2001. godine kod Osnovnog suda, a zaključenog između Petre Petrić kao primaoca izdržavanja i tuženog Veljka Bačića (u daljnem tekstu: tuženi) kao davaoca izdržavanja. Stavom II izreke presude je odbijen protivtužbeni zahtjev tuženog kojim je tražio da se obavežu apelant i ostali tužioci, kao nasljednici primaoca izdržavanja, da mu isplate iznos od 8.442,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. juna 2004. godine do konačen isplate. Stavom III izreke presude obavezani su apelant i ostali tužioci da tuženom naknade troškove postupka u iznosu od 5.601,00 KM.

3. Presudom Okružnog suda broj 85 0 P 005674 11 Gž od 8. augusta 2011. godine žalba apelanta i ostalih tužilaca je djelimično usvojena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka (stav III izreke prvostpene presude), tako što je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 005674 11 Rev od 14. februara 2012. godine revizija koju su apelant i ostali tužioci izjavili protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 005674 11 Gž od 8. augusta 2011. godine je odbačena kao nedozvoljena. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je predmet spora zahtjev apelanta i ostalih tužilaca za raskid Ugovora o doživotnom izdržavanju. Nadalje, Vrhovni sud se u obrazloženju svog rješenja pozvao na odredbu člana 237. stav

2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Pored toga, sud je naveo da se kao vrijednost spora uzima samo vrijednost glavnog tužbenog zahtjeva, dok se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev (član 316. stav 2 i 3. ZPP). Također, Vrhovni sud je navo da je u konretnom slučaju mjerodavna vrijednost spora ona koju su tužioci označili u tužbi, obzirom da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, a tužioci su u tužbi, podnesenoj Osnovnom sudu označili vrijednost spora u iznosu od 5.000,00 KM. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, iz čega slijedi da, primjenom člana 237. stav 2. ZPP-a, revizija nije dozvoljena. Isto tako, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP. Konačno, Vrhovni sud je istakao da je slijedom navedenog reviziju apelanta odbacio kao nedozvoljenu na osnovu člana 247. stav 1. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. ZPP-a.

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant i ostali tužioci su protiv presude Okružnog suda broj 85 0 P 005674 11 Gž od 8. augusta 2011. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 85 0 P 005674 11 Rev od 14. februara 2012. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 14. februara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 21. maja 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1929/12 (S.I.) | Sudska praksa | Aktio