Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1941/12 (I.T.)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1941/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1941/12, rješavajući apelaciju I.T, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.T. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 068783 11 Rev od 28. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 P 005624 10 Gz od 15. novembra 2010. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. I.T. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, privremeno nastanjen u Danskoj, kojeg zastupa Amir Omerćehajić, advokat iz Tuzle, podnio je 23. maja 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 P 068783 11 Rev od 28. februara 2012. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 P 005624 10 Gz od 15. novembra 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P. 824/05 od 29. decembra 2008. godine, u pravnoj stvari apelanta protiv tuženih: Općine Tuzla (u daljnjem tekstu: prvotužena), Predraga Grandića (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i D.O.O. «Tuzla stan», kao pravnog sljednika OZ stanovanje Tuzla (u daljnjem tekstu: trežetuženi), radi utvrđenja ništavosti ugovora o korištenju stana i predaje u posjed stana, vsp. 10.000,00 KM, stavom I izreke presude utvrđeno je da su ništavi kao suprotni Zakonu: Rješenje Općinskog vijeća Tuzla – Komisije za stambena pitanja broj 01/2-372-2252 od 4. septembra 1996. godine i Ugovor o korištenju stana zaključen između drugotuženog i trećetuženog broj 463/96 od 1. novembra 1996. godine. Stavom II izreke presude je utvrđeno da je apelant nakon smrti Ilinke Tadić ostao sam nosilac stanarskog prava na stanu u Tuzli u ulici Nikole Tesle broj 6 (u daljnjem tekstu: predmetni stan), te da mu pripadaju sva prava vezana za svojstvo nosioca stanarskog prava u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima, a što su tuženi dužni priznati i trpjeti. Stavom III izreke presude drugotuženi je dužan dopustiti apelantu ulazak u posjed predmetnog stana i daljnje mirno korištenje istog, a u roku od 30 dana od dna prijema presude. Stavom IV izreke presude tuženi su obavezani solidarno naknaditi apelantu troškove parničnog postupka u iznosu od 1.939,50 KM, a u roku od 30 dana od dana prijema presude.

3. Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 P 005624 10 Gz od 15. novembra 2010. godine žalbe tuženih su uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da je odbijen tužbeni zahtjev apelanta u cijelosti i apelant obavezan da naknadi troškove prvostepenog postupka, i to prvotuženoj u iznosu od 360,00 KM, a drugotuženom u iznosu od 1.777,50 KM, dok su sa viškom tužbenog zahtjeva za naknadu troškova prvostepenog postupka tuženi odbijeni. Istom presudom je obavezan apelant da drugotuežnom naknadi troškove žalbenog postupka u iznos od 526,50 KM.

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 068783 11 Rev od 28. februara 2012. godine revizija koju je apelant izjavio protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 005624 10 Gz od 15. novembra 2010. godine je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Naime, Vrhovni sud je istakao da je predmet tužbenog zahtjeva u konkretnoj pravnoj stvari, tužbeni zahtjev apelanta za utvrđenje ništavosti ugovora o korištenju stana i predaja u posjed stana, gdje je apelant postupajući u izvršenju zakonske obaveze sadržane u odredbama člana 53. stav 2. tačka 5., vezano za odredbe člana 316. stav 1. ZPP vrijednost spora označio u iznosu od 10.000,00 KM. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je, saglasno odredbama člana 247. stav 1. u vezi sa stavom

2. ZPP, odbacio reviziju je je izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može ni izjaviti. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.

8. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 03 0 P 005624 10 Gz od 15. novembra 2010. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 32 0 P 068783 11 Rev od 28. februara 2012. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 28. februara 2012. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. maja 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1941/12 (I.T.) | Sudska praksa | Aktio