Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2491/12 (E.B.)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2491/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2491/12, rješavajući apelaciju E.

B, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija E.B. podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 07 0 U 005800 11 U od 13. aprila 2012. godine, rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj FZ3/2-1006331068 od 5. juna 2011. godine i rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Mostaru broj 1006331068 od 15. marta 2011. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. E.B. (u daljnjem tekstu: apelantica) trenutno nastanjena u SAD, koju zastupa Melča Tule, advokat iz Mostara, podnijela je 2. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 07 0 U 005800 11 U od 13. aprila 2012. godine, rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj FZ3/2-

1006331068 od 5. juna 2011. godine i rješenja direktora Kantonalne administrativne službe u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) broj 1006331068 od 15. marta 2011. godine.

2. Rješenjem direktora Kantonalne službe broj 1006331068 od 15. marta 2011. godine, donesenim u izvršenju presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 002770 09 U od 25. januara 2011. godine, apelantici je uspostavljena isplata porodične penzije počev od 29. januara 2008. godine u mjesečnom iznosu od 207,46 KM.

3. Rješenjem Federalnog zavoda broj FZ3/2-1006331068 od 5. juna 2011. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja Kantonalne službe broj 1006331068 od 15. marta 2011. godine.

4. Presudom Kantonalnog suda broj 07 0 U 005800 11 U od 13. aprila 2012. godine, u upravnom sporu apelantice protiv rješenja broj FZ3/2-1006331068 od 5. juna 2011. godine tuženog Federalnog zavoda, u upravnoj stvari uspostave isplate porodične penzije, apelanticina tužba je odbijena kao neosnovana. Istom presudom je odbijen kao neosnovan apelanticin zahtjev za naknadu štete u iznosu od 7.815,00 KM.

5. Prema stanju spisa proizlazi da je apelantica Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude Kantonalnog suda broj 07 0 U 005800 11 U od 13. aprila 2012. godine, a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestila Ustavni sud da li je postupak po podnesenom zahtjevu okončan.

6. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

10. Član 41. Zakona o upravnim sporovima («Službene novine F BiH» broj 9/05) glasi:

Zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke «Član 41.

1) Protiv pravomoćne odluke kantonalnog suda donesene u upravnom sporu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke (u daljnjem tekstu: zahtjev za vanredno preispitivanje) Vrhovnom sudu Federacije ili kantonalnom sudu.

2) Vrhovnom sudu Federacije stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede federalnog zakona ili drugog federalnog propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari putem kantonalnog suda.

3) Kantonalnom sudu stranka može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje zbog povrede kantonalnog zakona ili drugih kantonalnih propisa ili zbog povrede pravila federalnog zakona o postupku koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

4) zahtjev za vanredno preispitivanje ne može se podnijeti zbog povrede pravila postupka koja se odnosi na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.»

11. Apelant odlučuje koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelantica Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2491/12 (E.B.) | Sudska praksa | Aktio