Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2493/12 (GZ «Zidar-krovar»)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2493/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2493/12, rješavajući apelaciju GZ «Zidar-krovar», na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija GZ «Zidar-krovar» podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Ps 035948 11 Rev od 24. maja 2012. godine i broj 17 0 Ps 035948 11 Rev od 17. aprila 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 010 Ps 005083 10 Pž od 24. februara 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću broj Ps-816/04 od 4. novembra 2010. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. GZ «Zidar-krovar» (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Salih Dolić iz Velike Kladuše, podnio je 3. jula 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 035948 11 Rev od 24. maja 2012. godine i broj 17 0 Ps 035948 11 Rev od 17. aprila 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonani sud) broj 010 Ps 005083 10 Pž od 24. februara 2011. godine i rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ps-816/04 od 4. novembra 2010. godine.

2. Iz stanja spisa proizilazi da je Općinski sud rješenjem broj Ps-816/04 od 4. novembra 2010. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 010 Ps 005083 10 Pž od 24. februara 2011. godine, odbacio kao neblagovremenu apelantovu reviziju koju je apelant izjavio 12. oktobra 2010. godine protiv rješenja Kantonalnog suda broj Pž-245/04 od 11. decembra 2006. godine.

3. Rješenjem Vrhovnog suda broj 17 0 Ps 035948 11 Rev od 17. aprila 2012. godine odbijena je kao neosnovana revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj 010 Ps 005083 10 Pž od 24. februara 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 254. stav

3. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da je revizija uvijek dozvoljena protiv rješenja drugostepenog suda kojim se izjavljena žalba odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje prvostepenog suda o odbacivanju revizije. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je apelant 15. decembra 2006. godine primio rješenje Kantonalnog suda od 11. decembra 2006. godine, protiv kojeg rješenja je 11. oktobra 2010. godine izjavio reviziju, koju je Općinski sud odbacio kao neblagovremenu. Vrhovni sud je naveo da je Kantonalni sud osnovano potvrdio prvostepeno rješenje kojim je revizija odbačena kao neblagovremena, jer je apelant istu izjavio 12. oktobra 2010. godine, dakle po proteku prekluzivnog roka od trideset dana sadržanog u odredbi člana 237. stav 1. ZPP. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je u skladu sa članom 248. ZPP u vezi sa članom 254. stav 4. istog zakona odlučio kao u izreci rješenja.

4. Apelant je protiv revizionog rješenja Vrhovnog suda podnio podnesak nazvan prigovor koji je Vrhovni sud rješenjem broj 17 0 Ps 035948 11 Rev od 24. maja 2012. godine odbacio kao nedopuštenu, uz obrazloženje da u okviru odredaba ZPP-a nije propisan pravni lijek protiv presuda koje donosi Vrhovni sud u povodu izjavljene revizije, te da parničnim strankama kao pravno sredstvo protiv odluka revizijskog suda stoji na raspolaganju mogućnost podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Imajući u vidu navedeno, sud je primjenom člana 247. ZPP apelantov prigovor odbacio kao nedopušten.

5. Apelant u navodima apelacije nije precizirao prava iz Ustava Bosne i Hercegovine odnosno Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) za koja smatra da su mu osporenim odlukama povrijeđena, ali se iz navoda apelacije može zaključiti da se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Ustavni sud, najprije, zapaža da je, u skladu sa članom 237. ZPP propisano da «Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, a u privrednim sporovima u roku od 15 dana».

9. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda broj Pž-

245/04 od 11. decembra 2006. godine, ali je Općinski sud rješenjem broj Ps-816/04 od 4. novembra 2010. godine odbacio kao neblagovremenu, zbog toga što je izjavljena nakon isteka zakonom propisanog roka. Nakon toga, Kantonalni sud je donio rješenje broj 010 Ps 005083 10 Pž od 24. februara 2011. godine kojim je odbijena kao neosnovana apelantova žalba i prvostepeno rješenje potvrđeno, da bi konačno, Vrhovni sud rješenjem broj 17 0 Ps 035948 11 Rev od 17. aprila 2012. godine odbio kao neosnovanu apelantovu reviziju izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda od 24. februara 2011. godine. Nakon toga, Vrhovni sud je svojim rješenjem odbacio kao nedopušten apelantov podnesak nazvan prigovor izjavljen protiv rješenja Vrhovnog suda od 17. aprila 2012. godine.

11. U konkretnom slučaju apelant osporava rješenja redovnih sudova kojima je njegova revizija izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda broj Pž-245/04 od 11. decembra 2006. godine odbačena kao neblagovremena, budući da nije podnesena u roku koji je propisan zakonom. Dakle, pobijanim odlukama redovnih sudova nije meritorno odlučeno o apelantovoj reviziji, već je ista odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem revizije nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sudovi nisu mogli meritorno odlučivati, jer nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Propust apelanta da izjavi reviziju u zakonskom roku imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni (povraćaj u pređašnje stanje), jer se nadležni sudovi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za izjavljivanje revizije, odnosno da li postoje opravdani razlozi za propuštanje apelanta da blagovremeno izjavi reviziju. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2493/12 (GZ «Zidar-krovar») | Sudska praksa | Aktio