Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2528/12 (D. K. i M. E.)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2528/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 2528/12, rješavajući apelacije Dragoslava Krstića i Milice Erceg, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Dragoslava Krstića i Milice Erceg podnesene protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 85 0 Rs 015530 12 Rev od 6. juna 2012. godine i broj 85 0 Rs 019231 12 Rev od 13. juna 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dragoslav Krstić i Milica Erceg (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Velike Bukovice, koje zastupaju Dušan Lukić i Irena Puzić, advokati iz Doboja, podnijeli su 3. jula 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 85 0 Rs 015530 12 Rev od 6. juna 2012. godine i broj 85 0 Rs 019231 12 Rev od 13. juna 2012. godine.
2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 2528/12. Spojene su apelacije br. AP 2528/12 i AP 2529/12.
3. Rješenjima Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 85 0 Rs 015530 10 Rs od 29. septembra 2011. godine i broj 85 0 Rs 019231 10 Rs od 3. novembra 2011. godine, odbačene su kao neblagovremene tužbe apelanata primjenom odredbe člana 118. stav 2. Zakona o radu Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 55/07 - Prečišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZOR) kojima su tražili da im JZU «Dom zdravlja Doboj» (u daljnjem tekstu: tuženi) isplati novčane iznose na ime naknade toplog obroka na način preciziran izrekama navedenih rješenja.
4. Rješenjima Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 85 0 Rs 015530 12 Rsž od 22. marta 2012. godine i broj 85 0 Rs 019231 11 Rsž od 20. decembra 2011. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata izjavljene protiv prvostepenih rješenja.
5. Apelanti su protiv navedenih rješenja Okružnog suda i Osnovnog suda podnijeli apelacije Ustavnom sudu, koji je odlukama o dopustivosti: AP 1573/12 od 15. maja 2012. godine, AP 226/12 (kojom je obuhvaćen predmet AP 227/12) od 14. marta 2012. godine (dostupne na www.ustavnisud.ba) odbacio navedene apelacije zato što su preuranjene, obzirom da su apelanti u predmetnim apelacijama naveli da su protiv osporenih rješenja izjavili revizije Vrhovnom sudu i da su postupci po revizijama u toku.
6. Nakon toga, Vrhovni sud je rješenjima, broj 85 0 Rs 015530 12 Rev od 6. juna 2012. godine i broj 85 0 Rs 019231 12 Rev od 13. juna 2012. godine, odbacio kao nedozvoljene revizije apelanata. U obrazloženjima rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da visina predmeta spora u konkretnim slučajevima ne prelazi cenzus od 10.000,00 KM. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o revizijama u konkretnim predmetima ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a. Shodno tome, Vrhovni sud je primjenom člana 247. stav 1. i člana 254. stav 4. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. odbacio revizije kao nedozvoljene.
7. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
9. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
10. U konkretnom slučaju nadležni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti tužbenih zahtjeva apelanata, već su njihove tužbe, odbačene iz formalnih razloga, obzirom da apelanti nisu u zakonom propisanom roku podnijeli tužbe nadležnim sudovima, čime su izgubili pravo na traženje sudske zaštite. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenih zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelanti su morali blagovremeno podnijeti tužbe ili opravdati nemogućnost blagovoremenog podnošenja tužbi, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine ). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi u osporenim odlukama na odgovarajući način obrazložili primjenu relevantnih procesnih odredbi u konkretnom slučaju.
11. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelanti neblagovremenim podnošenjem tužbi sudu nisu efektivno iscrpili pravne lijekove, te nadležni sudovi, u postupcima koji su okončani osporenim odlukama, nisu mogali meritorno odlučivati o njihovim tužbama, jer iste nisu ispunjavale formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić