Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3730/12 („DEVIĆ TEKSTIL“ d.o.o. Teslić)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3730/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3730/12, rješavajući apelaciju „DEVIĆ TEKSTIL“ d.o.o. Teslić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija „DEVIĆ TEKSTIL“ d.o.o. Teslić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 87 0 Rs 0 007851 12 Rev od 9. augusta 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju, broj 87 0 Rs 007851 11 Rsž od 11. oktobra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću, broj 87 0 Rs 007851 10 Rs od 17. juna 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. „DEVIĆ TEKSTIL“ d.o.o. Teslić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Čedo Đukić, advokat iz Banje Luke, podnio je 26. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 87 0 Rs 0 007851 12 Rev od 9. augusta 2012. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 87 0 Rs 007851 11 Rsž od 11. oktobra 2011. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 87 0 Rs 007851 10 Rs od 17. juna 2011. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 87 0 Rs 007851 10 Rs od 17. juna 2011. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Okružnog suda, broj 87 0 Rs 007851 11 Rsž od 11. oktobra 2011. godine i odbijen zahtjev Milice Simić (u daljnjem tekstu: tužiteljica) za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu, usvojen je tužiteljičin tužbeni zahtjev radi poništenja rješenje o otkazu ugovora o radu, vraćanja na posao i isplati potraživanja iz radnog odnosa, na način bliže preciziran u izreci presude.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 87 0 Rs 0 007851 12 Rev od 9. augusta 2012. godine, odbačena je apelantova revizija izjavljena protiv presude Okružnog suda. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), prema kojoj revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je konstatovao da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosio na nenovčano (poništenje otkaza ugovora o radu i vraćanje na posao) i novčano potraživanje (isplata potraživanja iz radnog odnosa u ukupnom iznosu od 4.338,69 KM). Navedeno je da kada se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost spora, koju tužitelj označi u tužbi (član 53. stav 2. tačka 5. i član 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP). U predmetnoj parnici, tužiteljica u pogledu nenovčanog potraživanja nije u tužbi označila vrijednost spora, pa time ni preko propisanog iznosa od 10.000,00, čime je započela i vodila parnicu u kojoj revizija nije dozvoljena, a takvoj tužbi apelant nije prigovarao. U odnosu na vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u pogledu novčanog dijela potraživanja, Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju ono iznosi 4.338,69 KM, pa u smislu člana 237. stav 2. ZPP, revizija nije dozvoljena ni u odnosu na njega. Takođe, odlučivanje po apelantovoj reviziji, po ocjeni Vrhovnog suda, nije bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa nije bilo uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 87 0 Rs 007851 11 Rsž od 11. oktobra 2011. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 87 0 Rs 0 007851 12 Rev od 9. augusta 2012. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, budući da je Vrhovni sud 9. augusta 2012. godine donio odluku po reviziji, pa se podrazumijeva da je presudu Okružnog suda apelant morao primiti prije navedenog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 26. oktobra 2012. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka od 60 dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić