Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3971/12 (Federalni zavod za MIO/PIO Mostar)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3971/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3971/12, rješavajući apelaciju Federalnog zavoda za MIO/PIO Mostar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Federalnog zavoda za MIO/PIO Mostar podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 027542 12 Ip od 25. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 027542 10 Pž od 18. juna 2012. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 Ps 027542 07 Ps od 12. marta 2010. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Federalni zavod za MIO/PIO Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Zijad Krnjić, direktor apelanta, podnio je 16. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ps 027542 12 Ip od 25. oktobra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ps 027542 10 Pž od 18. juna 2012. godine i presude Općinskog suda broj 07 58 Ps 027542 07 Ps od 12. marta 2010. godine. Apelant je u apelaciji tražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će zabraniti izvršenje osporenih presuda i rješenja o izvršenju do okončanja postupka pred Ustavnim sudom.

2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 Ps 027542 07 Ps od 12. marta 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 58 0 Ps 027542 10 Pž od 18. juna 2012. godine, obavezan je apelant da na ime duga za pružene advokatske usluge isplati tužitelju Damiru Sadoviću (u daljnjem tekstu: tužitelj) iznos od 314.786,50 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 28. juna 2007. godine, kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.643,50 KM, dok je preko dosuđenog iznosa tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom.

3. Po prijedlogu tužioca kao tražioca izvršenja, a na osnovu presude Općinskog suda broj 07 58 Ps 027542 07 Ps od 12. marta 2010. godine i presude Kantonalnog suda broj 58 0 Ps 027542 10 Pž od 18. juna 2012. godine kao izvršne isprave, Općinski sud je odredio izvršenje rješenjem o izvršenju broj 58 0 Ps 027542 12 Ip od 25. oktobra 2012. godine, na način, u visini i obimu kako je to pobliže opisano u samom rješenju o izvršenju.

4. Prema navodima u apelaciji, apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 58 0 Ps 027542 10 Pž od 18. juna 2012. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

5. Apelant nije u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.

6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

10. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.

1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.

2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpi sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3971/12 (Federalni zavod za MIO/PIO Mostar) | Sudska praksa | Aktio