Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-568/12 (S. A.)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-568/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 568/12, rješavajući apelaciju Sofiane Ameur, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sofiane Ameur podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 002922 10 U od 21. decembra 2011. godine i zaključka Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine broj UP-06-07-2-108/09 od 4. augusta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sofiane Ameur (u daljnjem tekstu: apelant) državljanin Alžira, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, podnio je 8. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 002922 10 U od 21. decembra 2011. godine i zaključka Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj UP-06-07-2-108/09 od 4. augusta 2010. godine.
2. Rješavajući po službenoj dužnosti, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine – Služba za poslove sa strancima (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela rješenje broj UP-1/19.5-07.3-5/089 od 14. juna 2009. godine kojim je odlučeno da se apelant s ciljem sprječavanja slobodnog i neograničenog kretanja stavlja pod nadzor u Ustanovu za prihvat stranaca Službe za poslove sa strancima – Imigracioni centar u Istočnom Sarajevu, na period od 14. juna 2009. godine do 14. jula 2009. godine. Protiv navedenog rješenja apelant je izjavio žalbu Ministarstvu koje je zaključkom broj UP-2-06-07- 2-108/09 od 22. juna 2009. godine obustavilo postupak po apelantovj žalbi. U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelant u toku postupka rješavanja po žalbi preko svog punomoćnika obavijestio Ministarstvo da odustaje od svoje žalbe. Imajući u vidu navedeno, Ministarstvo je odlučilo kao u dispozitivu zaključka na osnovu člana 235. stav 2. Zakona o upravnom postupku («Službeni glasnik BiH» br. 29/02, 12/04 i 88/07).
3. Zaključkom Ministarstva broj UP-06-07-2-108/09 od 4. augusta 2010. godine odbačen je apelantov prijedlog za obnovu postupka okončanog zaključkom Ministarstva broj UP-2-06-07-2-
108/09 od 22. juna 2009. godine, jer okolnost na kojoj je zasnovan nije učinjena vjerovatnom.
4. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 002922 10 U od 21. decembra 2011. godine odbijena je apelantova tužba izjavljena protiv zaključka Ministarstva broj UP-06-07-2-108/09 od 4. augusta 2010. godine.
5. Iako apelant nije eksplicitno naveo, iz navoda apelacije proizilazi da se apelant žali na povredu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se takođe žali da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
3. Evropske konvencije, te pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojem je odlučivano o njegovom prijedlogu za obnovu postupka. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-
3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP-1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku u kojemu je odlučivano o apelantovom zahtjevu za obnovu postupka nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za obnovu postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
9. Također u predmetnom postupku nije se odlučivalo ni o apelantovom pravu na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, pravu lica da ne bude podvrgnuto mučenju, niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije, te pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te stoga slijedi da je predmetna apelacija i u odnosu na navodne povrede čl. II/3.a), b) i d) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2, 3. i 5. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić