Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-601/12 («ZIBS Euro» d.o.o. Banja Luka)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-601/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 601/12, rješavajući apelaciju «ZIBS Euro» d.o.o. Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «ZIBS Euro» d.o.o. Banja Luka podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 012911 11 Rev od 30. novembra 2011. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 012911 10 Pž od 25. februara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 012911 07 Ps od 11. novembra 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. «ZIBS Euro» d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jovan Savić, podnio je 11. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 012911 11 Rev od 30. novembra 2011. godine, presude Višeg privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Privredni sud) broj 57 0 Ps 012911 10 Pž od 25. februara 2011. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 57 0 Ps 012911 07 Ps od 11. novembra 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 57 0 Ps 012911 07 Ps od 11. novembra 2009. godine odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi Motel Internacional a.d. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tuženi) da mu isplati štetu zbog jednostranog raskida ugovora broj 55/95 od 27. aprila 1995. godine u ukupnom iznosu od 152.256,00 KM, koja šteta se sastoji od stvarne štete i materijalne dobiti, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. novembra 2001. godine, pa do konačne isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka. Istom presudom je obavezan apelant da tuženom na ime troškova postupka isplati iznos od 10.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana presuđenja pa do isplate.
3. Presudom Privrednog suda broj 57 0 Ps 012911 10 Pž od 25. februara 2011. godine odbijena je apelantova žalba i presuda Osnovnog suda broj 57 0 Ps 012911 07 Ps od 11. novembra 2009. godine, potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 57 0 Ps 012911 11 Rev od 30. novembra 2011. godine odbačena je kao neblagovremena apelantova revizija izjavljena protiv presude Privrednog suda broj 57 0 Ps 012911 10 Pž od 25. februara 2011. godine. U obrazloženju rješenje je, između ostalog, navedeno da se u konkretnom slučaju radi o privrednom sporu, u smislu odredbe člana 27. b. tačka a) Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 119/08). Nadalje je navedeno da je odredbom člana 3. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» broj 49/09) izmijenjena odredba člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07; u daljnjem tekstu: ZPP), tako što je propisano da se revizija protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u privrednim sporovima može izjaviti u roku od 15 dana od dana dostavljanja prepisa presude, ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude prelazi iznos od 20.000,00 KM. Vrhovni sud je također naveo da je drugostepena presuda Privrednog suda broj 57 0 Ps 012911 10 Pž od 25. februara 2011. godine dostavljena apelantovom punomoćniku, Milanu Trbojeviću, advokatu iz Banja Luke, 26. marta 2011. godine, a da je revizija izjavljena 19. aprila 2011. godine, dakle, nakon isteka roka za blagovremeno izjavljivanje revizije. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je temeljem člana 247. u vezi sa članom 237. stav 1. i članom 254. stav 4. ZPP odlučio kao u izreci rješenja.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant posebno ističe da ga je «u postupku [...] zastupao advokat Trbojević D. Milan iz Banja Luke koji nije imao urednu punomoć, jer punomoć za zastupanje nije dao zakonski zastupnik [apelanta]».
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, apelant je izjavio reviziju protiv presude Privrednog suda broj 57 0 Ps 012911 10 Pž od 25. februara 2011. godine ali je Vrhovni sud rješenjem broj 57 0 Ps 012911 11 Rev od 30. novembra 2011. godine odbacio kao neblagovremenu, zbog toga što je izjavljena nakon isteka zakonom propisanog roka.
9. Dakle, Vrhovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove revizije, već je revizija odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno izjaviti reviziju ili opravdati nemogućnost blagovoremenog izjavljivanja revizije, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-
329/05 od 26. aprila 2005. godine). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud u osporenoj odluci na odgovarajući način obrazložio primjenu relevantnih zakonskih odredbi u konkretnom slučaju. Također, suprotno navodima apelacije iz stanja spisa proizilazi da je apelanta u toku postupka pred redovnim sudovima zastupao Milan Trbojević, advokat iz Banja Luke. Ustavni sud ističe da apelant ne može isticati u apelacionom postupku pred Ustavnim sudom, prigovore na valjanost date punomoći navedenom advokatu, nego to može, eventualno, učiniti u skladu sa relevantnim propisima u sudskom postupku, pred nadležnim redovnim sudovima. Shodno tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim izjavljivanjem revizije Vrhovnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka izjavio reviziju, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić