Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2511/09 (S. K.)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Stečaj
  • Nenadležnost za odlučivanje
  • Prekid postupka
  • Protek roka
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2511/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine u predmetu broj AP 2511/09, rješavajući apelaciju Slavice Kapetanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i stav 4. tač. 1, 4. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Kapetanović, podnesena zbog dužine trajanja stečajnog postupka u predmetu Okružnog privrednog suda u Doboju u predmetu broj 60 0 St 001413 07 St, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Kapetanović, podnesena radi ocjene ustavnosti odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 119/08) i Zakona o visini stope zatezne kamate (Službeni glasnik Republike Srpske" br. 19/01 i 52/06), zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Kapetanović, podnesena protiv Zaključka Osnovnog suda u Derventi broj 84 0 I 009209 08 I 2 od 15. decembra 2008. godine i Rješenja o namirenju Osnovnog suda u Derventi broj 13 84 I 009209 04 I od 22. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavice Kapetanović, podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Derventi broj P-176/00 od 3. februara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavica Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Neda Pozderac iz Sarajeva, podnijela je 6. augusta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Zaključka Osnovnog suda u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 84 0 I 009209 08 I 2 od 15. decembra 2008. godine i Rješenja o namirenju Osnovnog suda broj 13 84 I 009209 04 I od 22. oktobra 2008. godine, te protiv Rješenja Osnovnog suda broj P-176/00 od 3. februara 2009. godine. Apelantica je 21. maja i 22. oktobra 2010. godine, te 24. oktobra 2012. godine, dopunila apelaciju.

2. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantičinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

3. Presudom Osnovnog suda broj P-176/00 od 28. maja 2003. godine raskinuti su ugovori o udruživanju sredstava za izgradnju stanova br. 484 i 485od 29. jula 1991. godine, koji su zaključeni između apelantice kao udružioca sredstava i GP "Rad" Derventa kao izvođača radova, pa je slijedom toga obavezan tuženi ODGP "Rad" Derventa (u daljnjem tekstu: tuženi), kao pravni sljedbenik GP "Rad" Derventa, da isplati apelantici iznos od 169.948,08 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka.

4. Odlučujući o žalbi tuženog protiv prvostepene presude, Okružni sud u Doboju je donio Presudu broj Gž-451/03 od 8. jula 2004. godine kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

Izvršni postupak

5. Apelantica je podnijela Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje, na osnovu pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-176/00 od 28. maja 2003. godine, protiv tuženog kao izvršenika, predlažući izvršenje na nepokretnosti izvršenika. Osnovni sud je, postupajući po apelantičinom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje broj I-86/04 od 24. oktobra 2005. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

6. Osnovni sud je donio Rješenje o namirenju broj 13 84 I 009209 04 I od 22. oktobra 2008. godine kojim je određeno da se iz prodajne cijene postignute prodajom izvršenikovih nekretnina, pobliže navedenih u izreci rješenja, u iznosu od 556.552,00 KM namiruju tražilac izvršenja Fadil Zukanović i ostali tražioci izvršenje, među kojima je i apelantica, koji su stupili u predmetni izvršni postupak. Predmetnim rješenjem je određeno da se tražioci izvršenja namiruju sljedećim redoslijedom: 1. Fadil Zukanović po Rješenju o izvršenju broj I-75/04 od 11. oktobra 2004. godine; 2. "Hypo Alpe Adria Bank" AD Banjaluka po Rješenju o izvršenju broj Ip-31/05 od 13. juna 2006. godine; 3. apelantica po Rješenju broj I-86/04 od 24. oktobra 2005. godine (na ime troškova izvršnog postupka u iznosu od 1.100,00 KM, dok u preostalom dijelu rješenje ostaje na snazi do potpunog namirenja apelantice kao tražioca izvršenja); itd.

7. Zaključkom Osnovnog suda broj 84 0 I 009209 08 I 2 od 15. decembra 2008. godine naloženo je računovodstvu Osnovnog suda da iz iznosa od 556.552,00 KM, koji je uplaćen na depozit radi namirenja tražilaca izvršenja, prenese iznose na račune tražilaca izvršenja po redoslijedu i iznosima kako je to određeno rješenjem o namirenju od 22. oktobra 2008. godine.

Stečajni postupak

8. Rješenjem Osnovnog suda u Doboju broj 085-0-St-07-000 014 od 26. septembra 2008. godine otvoren je stečajni postupak nad dužnikom GP "Rad" a.d. Derventa (u daljnjem tekstu: stečajni dužnik), slijedom čega su pozvani povjerioci da u roku od 30 dana od dana objavljivanja oglasa o otvaranju stečajnog postupka u "Službenom glasniku Republike Srpske" prijave svoja potraživanja stečajnom sudu.

9. Osnovni sud je 8. maja 2009. godine održao ispitno ročište, na kojem je stečajni upravnik priznao apelantičino potraživanje u iznosu od 345.963,16 KM, dok je osporio potraživanje u iznosu od 1.100,00 KM, s obzirom da je taj iznos apelantici isplaćen u izvršnom postupku.

10. Osnovni sud je 10. marta 2010. godine održao ročište na kojem je stečajni upravnik ukazao da je u toku postupak po žalbi stečajnog dužnika protiv rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Derventa kojim je odbijen zahtjev stečajnog dužnika kojim je tražio da se na nekretninama upisanim u p.l. broj 457/8 k.o. Derventa I i p.l. broj 1814/0 k.o. Derventa II umjesto ODGP "Rad" Derventa kao posjednik tih nekretnina upiše stečajni dužnik tj. GP "Rad" a.d. Derventa – u stečaju. Na predmetnom ročištu stečajni upravnik je ukazao da se ne može nastaviti sa unovčenjem imovine stečajnog dužnika do okončanja navedenog upravnog postupka.

11. Predmetni spis je 1. maja 2010. godine dostavljen Okružnom privrednom sudu u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) na nadležno postupanje, u skladu sa odredbama člana 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 119/08).

12. Stečajni upravnik je 30. septembra 2010. godine dostavio izvještaj Okružnom privrednom sudu u kojem je ukazao da je Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka, kao drugostepeni organ, odbila žalbu stečajnog dužnika podnesenu protiv prvostepenog rješenja. Također, u predmetnom izvještaju stečajni upravnik je ukazao da je protiv drugostepenog rješenja podnio tužbu Okružnom sudu u Doboju, te da je taj postupak u toku.

13. Skupština povjerilaca stečajnog dužnika je na sjednici održanoj 14. oktobra 2010. godine donijela odluke – da se nastavi sa rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa u vezi imovine stečajnog dužnika; da se po rješavanju imovinsko-pravnih odnosa, ukoliko se isti riješe, nastavi stečajni postupak unovčenjem imovine stečajnog dužnika; te da se nastavi sa pobijanjem pravnih radnji u parničnim postupcima koji su pokrenuti po tužbama izlučnih povjerilaca.

14. Prema stanju spisa, stečajni postupak u predmetu broj 60 0 St 001413 07 St je u toku.

Naknadno doneseno rješenje u vezi parničnog postupka

15. Rješenjem Osnovnog suda broj P-176/00 od 3. februara 2009. godine "prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari jer je nad tuženim otvoren stečajni postupak". U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv tog rješenja može izjaviti žalba Okružnom sudu u Doboju u roku od osam dana od prijema rješenja.

a) Navodi iz apelacije

16. Apelantica smatra da su osporenim rješenjem o prekidu parničnog postupka i osporenim zaključkom (koji je donesen u izvršnom postupku) povrijeđena njena prava iz člana II/3.a), f), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 2. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi sa rješenjem o prekidu parničnog postupka, apelantica navodi da je parnični postupak trajao skoro devet godina, te da ni nakon toga nije okončan, već da je doneseno rješenje o prekidu tog postupka. Što se tiče osporenog zaključka, apelantica navodi da Osnovni sud, pri donošenju Rješenja o namirenju broj 13 84 I 009209 04 I od 22. oktobra 2008. godine, nije uzeo u obzir upute drugostepenog suda prema kojima je apelantica trebala biti na drugom, a ne na trećem mjestu po redoslijedu namirenja. Također, apelantica navodi da je Osnovni sud, nakon toga, donio osporeni zaključak kojim je naložio računovodstvu tog suda da isplati određene novčane iznose tražiocima izvršenja, te da je, pri tome, ponovo apelanticu ostavio na trećem mjestu po redoslijedu namirenja. Pored toga, apelantica navodi da je Osnovni sud bio dužan da obustavi sve radnje u predmetnom izvršnom postupku, pa i navedenu isplatu, budući da je 26. septembra 2008. godine otvoren stečajni postupak nad izvršenikom.

17. U dopuni apelacije od 21. maja 2010. godine, apelantica navodi da se donošenjem "Zakona o privrednim sudovima u Republici Srpskoj" (u pitanju je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske) nastavlja s odugovlačenjem predmetnog stečajnog postupka, budući da u predmetnom stečajnom postupku gotovo ništa nije urađeno (uglavnom zbog opstrukcija organa vlasti, kako je to u svom izvještaju naveo stečajni upravnik), a da se predmet dostavlja drugom sudu na nadležno postupanje, što samo doprinosi odugovlačenju postupka. Stoga, apelantica traži da Ustavni sud ocijeni ustavnost donošenja "Zakona o privrednim sudovima u Republici Srpskoj". Također, apelantica traži da Ustavni sud ocijeni ustavnost Zakona o visini stope zatezne kamate, budući da je tim zakonom regulisano da se, u slučajevima kada dužnik zakasni s ispunjenjem novčane obaveze, obračunava zatezna kamata i isplaćuje za posljednje tri godine, te da ne može biti veća od glavnog duga.

18. U dopuni apelacije od 22. oktobra 2010. godine, apelantica navodi da Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Derventa odbija da izvrši upis promjene naziva korisnika na predmetnim nekretninama, tj. odbija da umjesto ODGP "Rad" Derventa kao korisnika tih nekretnina upiše stečajnog dužnika. U vezi s tim, apelantica navodi da se bez upisa stečajnog dužnika na predmetnim nekretninama ne može provesti stečajni postupak, odnosno da se ne može izvršiti unovčenje imovine stečajnog dužnika, te da se samim tim ne mogu namiriti stečajni povjerioci. Pri tome, apelantica ukazuje da je odredbama člana 9. stav 1. Zakona o stečajnom postupku propisano "da je stečajni postupak hitan".

19. U dopuni apelacije od 24. oktobra 2012. godine, apelantica navodi da su u predmetnom stečajnom postupku povrijeđena njena prava iz čl. 6, 13. i 14. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da je odredbama člana 9. st. 1. i

3. Zakona o stečajnom postupku, između ostalog, propisano "da je stečajni postupak hitan, te da su svi postupci pred sudom i organom uprave, a u vezi su sa stečajnim postupkom, hitne prirode". U vezi s tim, apelantica navodi da su protekle četiri godine od otvaranja stečajnog postupka, a da taj postupak još nije okončan. Pri tome, apelantica navodi da Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove – Područna jedinica Derventa odbija da na predmetnim nekretninama upiše "kao vlasnika" stečajnog dužnika umjesto ODGP "Rad" Derventa, te da zbog toga prodaja imovine stečajnog dužnika radi namirenja stečajnih povjerilaca nije moguća.

Odgovor na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju od 22. augusta 2012. godine Okružni privredni sud je naveo da je u predmetnom stečajnom postupku priznato apelantičino potraživanje, a da namirenje tog potraživanja, kao i namirenje potraživanja ostalih povjerilaca, zavisi od razrješenja imovinsko-pravnih odnosa i unovčenja imovine kada se za to steknu uvjeti. Okružni privredni sud je ukazao da u konkretnom slučaju postoji spor oko dijela imovine stečajnog dužnika, što predstavlja objektivnu nemogućnost za daljnje postupanje u predmetnom stečajnom postupku. Naime, Okružni privredni sud je naveo da će se predmetni stečajni postupak moći okončati tek nakon okončanja svih postupaka koje vodi stečajni dužnik, kao i postupaka koje vode povjerioci po osnovu osporenih potraživanja. Okružni privredni sud je ukazao da su u toku parnice proistekle iz osporenih izlučnih prijava, tako da se još uvijek ne može donijeti konačan stav o imovini stečajnog dužnika. Pri tome, Okružni privredni sud je naveo da je stečajni upravnik u ime stečajnog dužnika podnio dvije apelacije Ustavnom sudu koje su zavedene pod br. AP 2479/11 i AP 2480/11, te da će se nakon donošenja odluka Ustavnog suda povodom tih apelacija moći utvrditi šta čini imovinu stečajnog dužnika. S obzirom na navedeno, Okružni privredni sud smatra da taj sud nije bilo napravio propuste u vođenju stečajnog postupka, te da nije bilo uvjeta za zakazivanje ročišta u predmetnoj pravnoj stvari od posljednje održane sjednice skupštine povjerilaca (14. oktobra 2010. godine).

21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. stav 4. tač. 1, 4. i 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Član 16. stav 4. tač. 1, 4. i 15.Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;

4. protekao je rok za podnošenje apelacije;

15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće po zakonu.

Dopustivost prima facie

22. Ustavni sud, prije svega, zapaža da apelantica smatra da joj je u predmetnom stečajnom postupku povrijeđeno pravo na "suđenje u razumnom roku" kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na stečajni postupak (vidi Evropski sud, Ceteroni protiv Italije, presuda od 15. novembra 1996., Izvještaji broj 1996-V; Bassani protiv Italije , aplikacija broj. 47778/99, st. 13 i 14, presuda od 11. decembra 2003.godine; te Sukobljević protiv Hrvatske, aplikacija broj. 5129/03, stav 37, presuda od 2. novembra 2006. godine i Bačić protiv Hrvatske, aplikacija broj 43595/06, stav 19, presuda od 19. juna 2008. godine). S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati apelantičine navode o kršenju člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

23. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda, apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je nad stečajnim dužnikom otvoren stečajni postupak 6. septembra 2008. godine, te da taj postupak još uvijek nije okončan. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je odredbama člana 9. st. 1. i 3. Zakona o stečajnom postupku, između ostalog, propisano da je stečajni postupak hitan postupak, kao i da su svi postupci pred sudom i organom uprave, a koji su u vezi sa stečajnim postupkom, hitne prirode. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju ne postoji ništa što bi ukazalo na to da je stečajni sud svojim ponašanjem doprinio dužini trajanja predmetnog stečajnog postupka. Naime, Ustavni sud zapaža, kako to jasno proizlazi iz apelantičinih navoda, kao i iz odgovora Okružnog privrednog suda, da u konkretnom slučaju postoji spor oko imovine stečajnog dužnika, te da je upravo to razlog zbog kojeg stečajni postupak još uvijek nije okončan. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoje opravdani razlozi za nepostupanje stečajnog suda u predmetnom stečajnom postupku. Naime, kako to jasno proizlazi iz odgovora Okružnog privrednog suda, u predmetnom stečajnom postupku stečajni sud nije ispunio uvjete za preduzimanje daljnjih radnji, s obzirom na činjenicu da stečajni dužnik, u ovoj fazi stečajnog postupka, nema imovine koja bi mogla biti predmet unovčenja, te samim tim namirenja stečajnih povjerilaca. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da ni apelantica ne tvrdi suprotno, te da se u suštini njeni navodi o povredi prava na "suđenje u razumnom roku" svode na nezadovoljstvo zbog nemogućnosti da namiri svoje prijavljeno potraživanje, a što nikako, u okolnostima konkretnog predmeta, ne može ići na teret stečajnom sudu. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da činjenice u odnosu na koje je podnesena apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o kršenju prava na pravično suđenje očigledno (prima facie) neosnovani.

25. U pogledu apelantičinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se apelantičini navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakla u pogledu kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, očigledno (prima facie) neosnovani.

26. Što se tiče apelantičinih navoda da joj je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je pravo na djelotvoran pravni lijek akcesorno pravo, ali i autonomno procesno pravo. Akcesornost znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. S druge strane, njegova autonomnost znači da primjena ove odredbe ne pretpostavlja nužno da je prethodno počinjena povreda kakvog drugog supstancijalnog prava iz Evropske konvencije. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da apelantica nije eksplicitno navela u vezi s kojim pravima smatra da postoji kršenje prava iz člana 13. Evropske konvencije, ali da se iz apelacije može zaključiti da se navodi o kršenju ovog prava dovode u vezu sa pravom na "suđenje u razumnom roku" i pravom na imovinu. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda, član 13. Evropske konvencije tumači tako da taj član zahtijeva domaći pravni lijek u vezi s pritužbama koje se mogu smatrati "spornim" u okviru Evropske konvencije. Kriterij po kojem se neka pritužba smatra "spornom" ne može se tumačiti drugačije nego kao kriterij koji se primjenjuje kod proglašavanja pritužbe "očigledno neosnovanom". Imajući u vidu da su apelantičini navodi o kršenju prava na "suđenje u razumnom roku" i prava na imovinu proglašeni očigledno (prima facie) neosnovani, Ustavni sud ukazuje da iz toga proizlazi da se ovi apelantičini navodi ne mogu smatrati "spornim" u svrhu člana 13. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantičini navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek u vezi s navedenim pravima, također, očigledno (prima facie) neosnovani (vidi Evropski sud, Rodić i tri ostala protiv Bosne i Hercegovine, aplikacija broj 22893/05, presuda od 27. maja 2008. godine, tač. 81. i 82).

27. U pogledu apelantičinih navoda da joj je povrijeđeno pravo na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da apelantica, osim paušalnih navoda, nije ponudila bilo kakve argumente, niti dokaze kojima bi potkrijepila ove svoje tvrdnje, odnosno koji bi ukazali da je povreda navedenog prava moguća u predmetnom postupku. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su i ovi apelantičini navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Nenadležnost za odlučivanje

28. Apelantica je, u dopuni apelacije od 21. maja 2010. godine, zatražila od Ustavnog suda da ocijeni ustavnost relevantnih odredaba Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima Republike Srpske i Zakona o visini stope zatezne kamate. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Slijedi da Ustavni sud nema nadležnost da u apelacionom postupku razmatra da li neki zakon sam po sebi krši neka od ustavnih prava apelanata (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP 905/08 od 4. septembra 2008. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Protek roka

29. Dalje, Ustavni sud zapaža da apelantica predmetnom apelacijom osporava Rješenje o namirenju Osnovnog suda broj 13 84 I 009209 04 I od 22. oktobra 2008. godine i Zaključak Osnovnog suda broj 84 0 I 009209 08 I 2 od 15. decembra 2008. godine (koji je donesen na osnovu rješenja o namirenju). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje, kako to proizlazi iz apelantičinih navoda, da je osporeni zaključak, koji je dakle donesen na osnovu rješenja o namirenju, dostavljen apelantici 5. januara 2009. godine. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 6. augusta 2009. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeni zaključak Osnovnog suda.

Neiscrpljivanje pravnih lijekova

30. Ustavni sud, također, zapaža da apelantica predmetnom apelacijom osporava Rješenje Osnovnog suda broj P-176/00 od 3. februara 2009. godine o prekidu parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da iz činjeničnog stanja predmeta proizlazi da je parnični postupak u predmetu Osnovnog suda broj P-176/00 okončan donošenjem Presude Okružnog suda u Doboju broj Gž-451/03 od 8. jula 2004. godine. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, u istom predmetu, naknadno donio predmetno rješenje o "prekidu parničnog postupka". U vezi s navedenim, Ustavni sud, ne ulazeći u ispitivanje osnovanosti donošenja rješenja o prekidu parničnog postupka koji je u stvari već pravosnažno okončan, ukazuje da je apelantica imala mogućnost da izjavi žalbu protiv predmetnog rješenja o prekidu, što je apelantica propustila da učini. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da ne može razmatrati predmetnu apelaciju u ovom dijelu, budući da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

31. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. i stav 4. tač. 1, 4. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, te ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. U skladu s članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2511/09 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio