Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4794/11 (JU OŠ „Mak Dizdar“ iz Zenice, JU OŠ „Huso Hadžić“ iz Tešnja, JU OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“ iz Visokog, JU OŠ „Alija Nametak“ iz Zenice, JU OŠ „Kovači“ iz Zavidovića,)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Kolektivni ugovor
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4794/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4794/11, rješavajući apelaciju JU OŠ „Mak Dizdar“ iz Zenice i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije JU OŠ “Mak Dizdar“ iz Zenice, JU OŠ “Huso Hadžić” iz Tešnja, JU OŠ “Mehmedalija Mak Dizdar“ iz Visokog, JU OŠ “Alija Nametak” iz Zenice, JU OŠ “Kovači” iz Zavidovića, JU “Osnovne specijalne škole” iz Zenice, JU OŠ “Gostović” iz Gostovića, JU OŠ “Meša Selimović” iz Zenice, JU OŠ “Hasan Kikić” iz Olova, JU OŠ “Hasan Kikić” iz Tetova, JU OŠ “Musa Ćazim Ćatić” iz Zenice, JU OŠ “Vozuća” iz Zavidovića, JU OŠ “Ćamil Sijarić” iz Nemile, JU OŠ “Hasan Kikić” iz Soluna, JU “Prva osnovna škola” iz Zavidovića, JU OŠ “Kovači” iz Kovača, JU OŠ “Mula Mustafa Bašeskija” iz Kaknja, JU OŠ “Hajderovići” iz Zavidovića, JU “Druga osnovna škola” iz Zavidovića, JU OŠ “Ahmed Muradbegović” iz Zenice, JU OŠ “Omer Mušić” iz Brežana, JU OŠ “Gazi Ferhad-beg” iz Tešnja, JU “Prva osnovna škola” iz Maglaja, JU OŠ “Aleksa Šantić” iz Zenice, JU OŠ “Miroslav Krleža” iz Zenice, JU OŠ “21. Mart” iz Matuzića, JU OŠ “Skender Kulenović” iz Zenice i JU OŠ “Alija Nametak” iz Žepča, podnesene protiv:

- presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 70 0 Rs 000750 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000613 10 Rev od 11. oktobra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000567 10 Rev od 4. oktobra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000811 10 Rev od 25.

oktobra 2011. godine, broj 70 0 Rev 000548 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000740 10 Rev od 8. novembra 2011.

godine, broj 42 0 Rs 000940 10 Rev od 15. novembra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000725 10 Rev od 20. novembra 2011. godine, broj 42 0 P 000419 10 Rev od 25. oktobra 2011. godine, broj 41 0 P 005075 10 Rev od 8. novembra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000772 10 Rev od 15.

novembra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000599 10 Rev od 17. novembra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000565 10 Rev od 17. novembra 2011.

godine, broj 70 0 Rs 000820 10 Rev od 8. decembra 2011. godine, broj 70 0 Rs 001257 10 Rev od 22. decembra 2011. godine, broj 43 0 P 012596 10 Rev od 20. decembra 2011. godine, broj 43 0 P 015721 10 Rev od 6. decembra 2011. godine, broj 70 0 Rs 000847 10 Rev od 13. decembra 2011. godine, broj 43 0 P 007788 10 Rev od 17. januara 2012. godine, broj 70 0 Rs 000819 10 Rev od 17. januara 2012.

godine, broj 42 0 P 000603 10 Rev od 10. januara 2012. godine, broj 42 0 P 000603 10 Rev od 31. januara 2012. godine, broj 70 0 Rs 001330 10 Rev od 17. januara 2012. godine, broj 43 0 P 003193 10 Rev od 17. januara 2012. godine, broj 42 0 P 001013 10 Rev od 6.

decembra 2011. godine, broj 42 0 P 001016 10 Rev od 24. januara 2012. godine, broj 43 0 P 002642 11 Rev od 31. januara 2012. godine, broj 42 0 P 000604 11 Rev od 19. januara 2012. godine, broj 36 0 P 002423 11 Rev od 21. februara 2012. godine, broj 42 0 P 000420 10 Rev od 10. januara 2012. godine, broj 42 0 P 000576 11 Rev od 19.

januara 2012. godine, broj 70 0 Rs 001262 10 Rev od 10. januara 2012. godine, broj 43 0 P 002540 10 Rev od 17. januara 2012. godine, broj 42 0 P 000431 10 Rev od 2. februara 2012. godine, broj 42 0 P 000425 10 Rev od 19. januara 2012. godine, broj 43 0 P 012306 10 Rev od 23. februara 2012. godine, broj 43 0 P 008827 11 Rev od 24.

februara 2012. godine, broj 43 0 P 007626 11 Rev od 26. januara 2012. godine, broj 43 0 P 002669 10 Rev od 6. marta 2012. godine, broj 36 0 P 000949 10 Rev od 31. januara 2012. godine, broj 42 0 P 000591 10 Rev od 31. januara 2012. godine, 39 0 P 002861 10 Rev od 31. januara 2012. godine, broj 42 0 P 000658 10 Rev od 21. februara 2012. godine, broj 70 0 P 001353 11 Rev od 6. marta 2012. godine, broj 43 0 P 004640 11 Rev od 8. marta 2012. godine, broj 43 0 P 0017413 11 Rev od 12. aprila 2012. godine, broj 39 0 P 004716 11 Rev od 17. aprila 2012. godine, broj 43 0 P 005572 11 Rev od 21.

juna 2012. godine, broj 43 0 P 016849 11 Rev od 10. jula 2012.

godine, broj 43 0 P 005102 11 Rev od 8. maja 2012. godine i broj 44 0 P 000488 11 Rev od 31. jula 2012. godine;

- presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-08-000735 od 13. januara 2010. godine, broj 004-0-Gž-08-001548 od 14. oktobra 2009. godine, broj 004-0-Gž-08-002723 od 12. novembra 2009.

godine, broj 004-0-Gž-09-003278 od 13. maja 2010. godine, broj 004- 0-Gž-08-002534 od 28. oktobra 2009. godine, broj 004-0-Gž-09- 002658 od 17. marta 2010. godine, broj 42 0 P 000940 09 Gž od 9.

decembra 2009. godine, broj 004-0-Gž-09-001017 od 5. februara 2010. godine, broj 42 0 P 000419 09 Gž od 20. jula 2010. godine, broj 41 0 P 005075 09 Gž od 1. februara 2010. godine, broj 004-0-Gž-08- 002538 od 10. novembra 2009. godine, broj 004-0-Gž-08-002536 od 16. novembra 2009. godine, broj 004-0-Gž-08-002873 od 4. novembra 2009. godine, broj 004-0-Gž-09-003264 od 13. maja 2010. godine, 04 0 P 004866 09 Gž od 31. augusta 2010. godine, broj 43 0 P 012596 10 Gž od 5. jula 2010. godine, broj 43 0 P 015721 09 Gž od 1. aprila 2010. godine, broj 004-0-Gž-09-002653 od 16. marta 2010. godine, broj 43 0 P 007788 10 Gž od 21. septembra 2010. godine, broj 004-0- Gž-09-003353 od 11. maja 2010. godine, broj 42 0 P 00603 09 Gž od 12. oktobra 2010. godine, broj 42 0 P 00602 09 Gž od 8. septembra 2010. godine, broj 004-0-Gž-08-000337 od 26. decembra 2008.

godine, broj 43 0 P 003193 10 Gž od 21. septembra 2010. godine, broj 42 0 P 001013 09 Gž od 17. marta 2010. godine, broj 42 0 P 001016 09 Gž od 14. juna 2009. godine, broj 43 0 P 002642 10 Gž od 27.

oktobra 2010. godine, broj 42 0 P 000604 09 Gž od 20. oktobra 2010.

godine, broj 36 0 P 002423 09 Gž od 12. novembra 2010. godine, broj 42 0 P 000420 09 Gž od 3. septembra 2010. godine, broj 42 0 P 000573 09 Gž od 17. novembra 2010. godine, broj 04 0 P 001915 09 Gž od 8. septembra 2010. godine, broj 43 0 P 002540 09 Gž od 7.

maja 2009. godine, broj 42 0 P 000431 09 Gž od 29. septembra 2010.

godine, broj 42 0 P 000425 09 Gž od 24. novembra 2009. godine, broj 43 0 P 012306 10 Gž od 1. oktobra 2010. godine, broj 43 0 P 008827 09 Gž od 19. oktobra 2010. godine, broj 43 0 P 007626 10 Gž od 6.

decembra 2010. godine, broj 43 0 P 002669 10 Gž od 4. augusta 2010.

godine, broj 42 0 P 000591 09 Gž od 29. septembra 2010. godine, broj 42 0 P 000658 09 Gž od 3. decembra 2010. godine, broj 04 0 P 001998 09 Gž od 5. jula 2010. godine, broj 43 0 P 010978 11 Gž od 26. aprila 2012. godine, broj 43 0 P 004640 10 Gž od 24. novembra 2010. godine, broj 43 0 P 017456 11 Gž od 5. aprila 2012. godine, broj 43 0 P 017413 09 Gž od 30. novembra 2010. godine, broj 39 0 P 004716 10 Gž od 15. decembra 2010. godine, broj 43 0 P 016849 10 Gž od 7. januara 2011. godine i broj 43 0 P 005102 10 Gž od 1. jula 2011. godine;

- presuda Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-07-000316 od 9.

decembra 2012. godine, Općinskog suda u Tešnju broj 039-0-P-06- 000-474 od 13. juna 2008. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000-319 od 13. juna 2008. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-000358 od 16. februara 2009. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000276 od 25. aprila 2008. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 042-0-P-000414 od 5. januara 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000940 07 P od 12. februara 2009. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0- P-07-000517 od 9. decembra 2008. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000419 07 P od 18. juna 2009. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-005075 08 P od 31. marta 2009. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000326 od 7. marta 2008. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07- 000282 od 4. jula 2008. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041- 0-P-07-000286 od 4. jula 2008. godine, Općinskog suda u Zenici broj 043-0-P-000359 od 16. februara 2009. godine, Općinskog suda u Visokom-Odjeljenje u Olovu broj 041-1-P-07-000324 od 10. jula 2009. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 01256 06 P od 5.

marta 2010. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 015721 07 P od 10. aprila 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 042- 0-P-07-000127 od 5. januara 2009. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 007788 07 P od 16. novembra 2009. godine, Općinskog suda u Visokom broj 041-0-P-07-000326 od 6. aprila 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000603 07 P od 24.

septembra 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000602 07 P od 24. septembra 2009. godine, Općinskog suda u Visokom-Odjeljenje u Olovu broj 041-1-P-07-000079 od 11. januara 2008. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 00319307 P od 26.

februara 2010. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 001013 07 P od 12. decembra 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 001016 07 P od 12. februara 2009. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 002642 07 P od 2. oktobra 2009.

godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000604 07 P od 24. septembra 2009. godine, Općinskog suda u Kaknju broj 36 0 P 002423 09 P od 2. oktobra 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000420 07 P od 18. juna 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000576 07 P od 6.

novembra 2009. godine, Općinskog suda u Visokom-Odjeljenje u Olovu broj 041-1-P-06-000392 od 12. juna 2009. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 002540 07 P od 29. januara 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000431 07 P od 18. juna 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000425 07 P od 19. juna 2009. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 012306 07 P od 28. januara 2010. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 008827 07 P od 22. oktobra 2009. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 007626 08 P od 18. marta 2010. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 002669 08 P od 6. novembra 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000591 07 P od 6. novembra 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima broj 42 0 P 000658 08 P od 24. septembra 2009. godine, Općinskog suda u Zavidovićima-Odjeljenje u Maglaju broj 042-0-P-07-000034 od 6.

januara 2009. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 010978 09 P od 7. jula 2011. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 004640 07 P od 15. januara 2010. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 017456 09 p od 17. oktobra 2011. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 017413 08 P od 16. septembra 2009. godine, Općinskog suda u Tešnju broj 39 0 P 004716 07 P od 27. januara 2010. godine, Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 016849 08 P od 9.

februara 2010. godine, i Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 005102 10 P od 7. maja 2010. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. JU OŠ „Mak Dizdar“ iz Zenice, JU OŠ „Huso Hadžić“ iz Tešnja, JU OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“ iz Visokog, JU OŠ „Alija Nametak“ iz Zenice, JU OŠ „Kovači“ iz Zavidovića, JU „Osnovna specijalna škola“ iz Zenice, JU OŠ „Gostović“ iz Gostovića, JU OŠ „Meša Selimović“ iz Zenice, JU OŠ „Hasan Kikić“ iz Olova, JU OŠ „Hasan Kikić“ iz Tetova, JU OŠ „Musa Ćazim Ćatić“ iz Zenice, JU OŠ „Vozuća“ iz Zavidovića, JU OŠ „Ćamil Sijarić“ iz Nemile, JU OŠ „Hasan Kikić“ iz Soluna, JU „Prva osnovna škola“ iz Zavidovića, JU OŠ „Kovači“ iz Kovača, JU OŠ „Hajderovići“ iz Zavidovića, JU “Druga osnovna škola” iz Zavidovića, JU OŠ „Ahmed Muradbegović“ iz Zenice, JU OŠ „Omer Mušić“ iz Brežana, JU OŠ „Gazi Ferhad-beg“ iz Tešnja, JU „Prva osnovna škola“ iz Maglaja, JU OŠ „Aleksa Šantić“ iz Zenice, JU OŠ „Miroslav Krleža“ iz Zenice, JU OŠ „21. Mart“ iz Matuzića, JU OŠ „Skender Kulenović“ iz Zenice i JU OŠ „Alija Nametak“ iz Žepča (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju zakonski zastupnici, podnijeli su u periodu od 16. decembra 2011. do 3. oktobra 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), Općinskog suda u Zenici, Općinskog suda u Tešnju, Općinskog suda u Visokom, Općinskog suda u Zavidovićima, Općinskog suda u Viskom-Odjeljenje u Olovu, Općinskog suda u Kaknju i Općinskog suda u Zavidovićima-Odjeljenje u Maglaju (u daljnjem tekstu: Općinski sudovi) preciziranih u izreci ove odluke.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se tiču istog činjeničnog i pravnog pitanja, Ustavni sud je, u smislu člana 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP 4794/11, AP 4795/11, AP 4846/11, AP 5001/11, AP 5054/11, AP 30/12, AP 129/12, AP 329/12, AP 338/12, AP 411/12, AP 412/12, AP 421/12, AP 422/12, AP 502/12, AP 572/12, AP 599/12, AP 671/12, AP 816/12, AP 840/12, AP 849/12, AP 941/12, AP 956/12, AP 990/12, AP 1037/12, AP 1039/12, AP 1040/12, AP 1050/12, AP 1075/12, AP 1092/12, AP 1101/12, AP 1102/12, AP 1106/12, AP 1142/12, AP 1192/12, AP 1289/12, AP 1403/12, AP 1405/12, AP 1458/12, AP 1459/12, AP 1465/12, AP 1501/12, AP 1537/12, AP 1544/12, AP 1831/12, AP 2095/12, AP 2099/12, AP 2118/12, AP 2453/12, AP 2454/12, AP 2969/12, AP 3061/12, AP 3062/12 i AP 3515/12 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 4794/11. Ukupno su spojena 53 predmeta.

3. Zaposlenici apelanata (u daljnjem tekstu: tužitelji) su pokrenuli parnične postupke pred općinskim sudovima protiv apelanata radi isplate neisplaćenih plaća, odnosno razlike plaće, te različitih naknada proisteklih iz radnog odnosa (topli obrok, regres i prevoz) za periode precizirane u izrekama prvostepenih presuda. Tužitelji su tužbene zahtjeve temeljili na odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost osnovnog obrazovanja u Federaciji BiH («Službene novine Federacije BiH», broj 53/00; u daljnjem tekstu: Granski kolektivni ugovor). Apelanti su u svim predmetima isticali prigovore apsolutne zastare potraživanja, te prigovore nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja.

4. Odlučujući o tužbenim zahtjevima općinski sudovi su presudama preciziranim u izreci ove odluke u cijelosti ili djelimično usvajali tužbene zahtjeve obavezujući apelante da tužiteljima isplate potraživane naknade za vremenski period i u iznosima preciziranim u izrekama prvostepenih presuda zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

5. Na prijedlog Kantonalnog pravobranilaštva Zeničko-dobojskog kantona Općinski sudovi su u svim postupcima dozvolili Zeničko-dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: umješač) miješanje u postupke na strani apelanata.

6. Tokom postupaka za Općinske sudove nije bilo sporno da su tužitelji zaposlenici apelanata, te da su apelanti tužiteljima isplaćivali naknade u visini propisanoj podzakonskim propisima umješača i općim aktima apelanata. Međutim, ono što je za te sudove bilo sporno je to da li tužitelji imaju aktivnu legitimaciju za vođenje postupka kojim se traži primjena Granskog kolektivnog ugovora, te da li tužiteljima pripada naknada na ime plaće i drugih naknada proisteklih iz radnog odnosa neposrednom primjenom navedenog ugovora. Općinski sudovi su, između ostalog, istakli da su prigovori nedostatka aktivne legitimacije istaknuti od strane apelanata neosnovani budući da tužitelji tužbama traže zaštitu svojih pojedinačnih prava koja im pripadaju iz radnog odnosa. Prema tome, prema ocjeni općinskih sudova, tužitelji imaju pravni interes da sudskim putem traže zaštitu svojih prava iz radnog odnosa koja su im utvrđena Granskim kolektivnim ugovorom. U predmetnim slučajevima tužitelji traže isplatu plaća i drugih naknada shodno odredbama Granskog kolektivnog ugovora, u skladu sa odredbom člana 2. tog ugovora kojom je regulirano da se općim aktima apelanata ne mogu utvrditi manja prava zaposlenika od onih koja su tim ugovorom utvrđena.

7. U obrazloženjima prvostepenih presuda Općinski sudovi su naveli da su apelanti, između ostalog, isticali prigovore u pogledu toga da se u konkretnom slučaju za utužene periode ne može primijeniti Granski kolektivni ugovor koji je zaključen 3. oktobra 2000. godine (na temelju Općeg kolektivnog ugovora za teritorij Federacije, «Službene novine Federacije BiH», broj 19/00; u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor iz 2000. godine), a na kojem tužitelji zasnivaju svoje tužbene zahtjeve, jer je 8. septembra 2005. godine stupio na snagu novi Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH (u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor iz 2005. godine), te da su Vlade apelanta i sindikati zaključili Sporazume počevši od 2005. do 2007. godine (u daljnjem tekstu: Sporazumi) kojima je utvrđena osnovica za obračun plaća i naknada tužitelja. S tim u vezi, Općinski sudovi su se pozvali na član 3. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora iz 2005. godine kojim je propisano da se kolektivnim ugovorom na nivou djelatnosti, pravilnicima o radu i ugovorima o radu ne mogu utvrditi manja prava za zaposlene od prava utvrđenih ovim kolektivnim ugovorom, te stav 3. kojim je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ovim kolektivnim ugovorom, kolektivnim ugovorom na razini kantona, kolektivnim ugovorom za područje djelatnosti, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili zakonom, primjenjuje se za zaposlenika najpovoljnije pravo. Na osnovu navedenog, Općinski sudovi su zaključili da se u predmetnim slučajevima treba primijeniti Granski kolektivni ugovor koji je zaključen na temelju Općeg kolektivnog ugovora iz 2000. godine budući da je još uvijek na snazi i da je povoljniji za prava tužitelja, odnosno da se njime utvrđuje veći obim prava tužitelja. U obrazloženjima prvostepenih presuda Općinski sudovi su još istakli da odredbama Zakona o radu («Službene novine Federacije BiH»; br. 43/99, 32/00 i 29/03; u daljnje tekstu: ZOR) nije ostavljena mogućnost primjene drugih akata, te da je primjena zaključaka ili odluka vlade kao osnovice plaće i drugih primanja iz radnog odnosa u direktnoj suprotnosti sa odredbama ZOR-a. Prema ocjeni općinskih sudova odredbe ZOR-a i Granskog kolektivnog ugovora su jasne i precizne, pa njihova primjena za sudove nije bila upitna. U odnosu na primjenjivost kolektivnih ugovora uopće, općinski sudovi su istakli da se oni, kao «sui generis» ugovori mogu neposredno primjenjivati, što predstavlja opće prihvaćen stav pravne teorije i dosadašnje sudske prakse. U vezi sa navedenim Općinski sudovi su pozvali na odredbu člana 69. ZOR-a kojom je propisano da se kolektivnim ugovorima i pravilnicima o radu utvrđuju najniže plaće, te uvjeti i način njenog usklađenja, dok je stavom 2. citiranog člana regulirano da poslodavac kojeg obavezuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu, ne može zaposleniku obračunati i isplatiti plaću manju od plaće utvrđene kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu i ugovorom o radu. Pored toga, Općinski sudovi su, imajući u vidu odredbu člana 106. ZOR-a, našli neosnovanim prigovore zastare potraživanja istaknute od strane apelanata, naglašavajući da niti odredbama kolektivnog ugovora ne preciziraju rok do kojeg tužitelji mogu zahtijevati utvrđenje spornih prava u skladu da kolektivnim ugovorom.

8. Odlučujući o žalbama apelanata i umješača podnesenim protiv prvostepenih presuda Kantonalni sud je odbio kao neosnovane njihove žalbe i potvrdio prvostepene presude

9. Kantonalni sud je u obrazloženju presuda istakao da su prvostepeni sudovi pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo a da pri tome nije počinjena bitna povreda odredaba ZPP-a. Kantonalni sud je ocijenio da su prvostepeni sudovi za svoje odluke dali jasne i valjane razloge koje je prihvatio i ovaj sud. Kantonalni sud je naveo da se ne može prihvatiti kao osnovano stanovište apelanta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava za potraživanja koja potiču nakon 1. januara 2001. godine, tj. da je nakon stupanja na snagu Općeg kolektivnog ugovora iz 2005. godine prestao da se primjenjuje Granski kolektivni ugovor koji je zaključen na osnovu Općeg kolektivnog ugovora iz 2000. godine. S tim u vezi, Kantonalni sud se pozvao na princip povoljnosti koji je izražen u ranije citiranom članu 3. stav 3. Općeg kolektivnog ugovora i zaključio da, budući da iz predmetnih spisa proizilazi da je za tužitelje Granski kolektivni ugovor povoljniji od Opći kolektivnog ugovora iz 2005. godine, nije bilo prepreke da se udovolji tužbenim zahtjevima tužitelja. Osim toga, Kantonalni sud je zaključio da nema dileme niti da je Opći kolektivni ugovor iz 2000. godine još na snazi i da njegova primjena nije prestala stupanjem na Općeg kolektivnog ugovora iz 2005. godine, niti zaključenjem Sporazuma iz 2005.-2007. godine.

10. Rješavajući po reviziji apelanata i tužitelja Vrhovni sud je donio presude navedene u izreci ove odluke kojima je njihove revizije odbio kao neosnovane, dok je u odnosu na pojedine tužitelje revizije odbacio kao nedopuštene.

11. Vrhovni sud je u obrazloženju presuda istakao da su prvostepeni i drugostepeni sud pravilno primijenili materijalno pravo, tj, odredbe Granskog kolektivnog ugovora kada su apelante obavezali da tužiteljima isplati naknade iz radnog odnosa, jer Granski kolektivni ugovor tužiteljima garantira minimum prava. Vrhovni sud je, također, istakao da je neosnovano pozivanje apelanata na odredbe Općeg kolektivnog ugovora iz 2005. godine kao mjerodavno materijalno pravo, budući da iz njegovih prelaznih i završnih odredaba ne proizilazi da njegovim stupanjem na snagu prestaju da važe postojeći granski kolektivni ugovori, niti izostanak usklađivanja granskih kolektivnih ugovora u roku propisanom odredbom člana 39. stav 2. Općeg kolektivnog ugovora može imati za pravnu posljedicu prestanak važenja tih granskih kolektivnih ugovora, jer to nije u skladu sa načelom produženog trajanja kolektivnih ugovora, niti u skladu sa načelom povoljnosti.

12. Apelanti smatraju da je osporenim presudama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje. Apelanti smatraju da su osporene odluke donesene kao rezultat pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava od strane postupajućih sudova. Apelanti navode da o tužbenim zahtjevima tužitelja prvostepeni sud nije mogao odlučiti pozivom na odredbe „ranije važećeg Granskog kolektivnog ugovora“, budući da je stupanjem na snagu Općeg kolektivnog ugovora iz 2005. godine, te zaključenjem Sporazuma iz 2005. - 2007. godine otpao pravni osnov za primjenu Granskog kolektivnog ugovora, kao i Općeg kolektivnog ugovora iz 2000. godine, te su se predmetna potraživanja tužitelja za period nakon 8. septembra 2005. godine mogla jedino raspraviti u skladu sa odredbama Općeg kolektivnog ugovora iz 2005. godine. Osim toga, u pojedinim apelacijama apelanti su istakli i da su sudovi neosnovano odbili njihov prigovor zastare, jer smatraju da su neka potraživanja bila neblagovremena.

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“ Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.“

14. S obzirom da su apelanti nositelji javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelanti ne uživaju zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP-39/03 od 27. februara 2004. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu, „Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 19/04) u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na ustavno pravo apelanata na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, (vidi odluku Ustavnog suda AP 1207/07 od 10. juna 2009. godine, dostupna na: www.ustavnisud.ba).

15. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

16. U vezi sa apelacionim navodima apelanata o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu, te prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, koji se u suštini svode na pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava od strane redovnih sudova, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska.

17. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke o tome zašto se u konkretnim predmetima moraju primijeniti odredbe Granskog kolektivnog ugovora, a ne ostali propisi na koje apelanti ukazuju. Ovakvo obrazloženje redovnih sudova Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje da apelanti u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njihovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje, prava na imovinu, te prava nediskriminaciju, osim što su nezadovoljni ishodom konkretnog postupka. Ustavni sud zapaža da je isto činjenično i pravno pitanje već razmatrao u predmetima br. AP 2387/08 i AP 1189/09 (odluke o dopustivosti Ustavnog suda od 14. septembra 2010. godine i . juna 2011. godine, objavljene na www.ustavnisud.ba), u kojima je, između ostalog, zaključeno da su sudovi dovoljno jasno i precizno obrazložili svoje odluke primjenjujući relevantne odredbe materijalnog prava, konkretno odredbe Zakona o radu, Općeg i Granskog kolektivnog ugovora, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud je u citiranim odlukama ukazao i na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. U skladu sa navedenim Ustavni sud je u citiranim odlukama zaključio da osporenim odlukama kojim je udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Ustavni sud smatra da se isti zaključak može izvesti i u odnosu na predmetne apelacije, pa se umjesto posebnog obrazloženja ove odluke poziva na obrazloženje iz navedenih odluka br. AP 2387/08 i AP 1189/09.

18. S obzirom na sve navedeno, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovini, te prava nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, očigledno (prima facie) neosnovani.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4794/11 (JU OŠ „Mak Dizdar“ iz Zenice, JU… | Sudska praksa | Aktio