Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-246/10 (R. S.)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Imovina
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-246/10

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 246/10, rješavajući apelaciju Radivoja Stanišića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Radivoja Stanišića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Sokocu broj P-379/04.

Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da hitno okonča postupak u predmetu broj P-379/04, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Sokocu da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Radivoje Stanišić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva podnio je 16. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj P-379/04 koji se vodi pred Osnovnim sudom u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). Apelant je 1. novembra 2010. godine dopunio apelaciju.

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 5. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. oktobra 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 26. oktobra 2010. godine.

II.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizIlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način:

6. Apelant je 26. avgusta 2002. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Dobrinke Stanišić i Njegomira Stanišića (u daljnjem tekstu: prvotužena i drugotuženi, odnosno tuženi) radi predaje u posjed nepokretnosti iz p.l. broj 1532 k.o. Prača Donja I, a od drugotuženog je traženo da vrati konstrukciju galerije sa vozila „jugo 45“ koje je svojina apelanata.

7. Rješenjem Osnovnog suda broj P-247/02 od 23. aprila 2003. godine, koje je doneseno po održanom ročištu istog dana, postupak u predmetnoj pravnoj stvari je prekinut dok apelant u krivičnom postupku ne dokaže da je drugotuženi otuđio sa njegovog vozila konstrukciju galerije, odnosno dok se u tom postupku u vezi s tim ne dokaže odgovornost drugotuženog. Istim rješenjem je precizirano da će se postupak nastaviti po pravosnažnom okončanju krivičnog postupka, ili kad sud nađe da više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka.

8. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, tadašnji Okružni sud u Srpskom Sarajevu je Rješenjem broj GŽ-572/03 od 13. aprila 2004. godine (koje je doneseno na sjednici Vijeća održanoj istog dana) žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju je navedeno da iz sprovedenih dokaza proizilazi da je apelant sopstvenik spornih nepokretnosti koje se nalaze u posjedu tuženih, da oni odbijaju da mu ih predaju, te da je drugotuženi osporio da se galerija za predmetno vozilo nalazi kod njega, mada zna kod koga se ona nalazi. Navedeno je da je prvostepeni sud izveo pogrešan zaključak kada je prekinuo postupak zbog galerije, koja ima neznatnu vrijednost, zbog čega je drugostepeni sud primjenom odredbe člana 380 tačka 3 u vezi sa članom 456 stav 2 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) odlučio kao u izreci rješenja uz obavezu prvostepenog suda da postupi po nalogu tog suda, tako što će nakon sprovedenih dokaza odlučiti o tužbenom zahtjevu.

9. Prema stanju spisa apelant je tužbu dopunio podneskom od 26. avgusta 2004. godine, a ročište za glavnu raspravu je održano 8. februara 2006. godine.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj P-379/04 od 17. februara 2006. godine postupak u predmetnoj pravnoj stvari je ponovo prekinut dok se ne riješi prethodno pitanje, odnosno do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka, koji se pred tim sudom vodi pod brojem O- 109/02 iza umrlog Radeta Stanišića (oca apelanta i drugotuženog i supruga prvotužene). U obrazloženju je istaknuto da u ostavinskom postupku još nije utvrđeno šta sačinjava zaostavštinu ostavioca, te da zaostavština nije raspravljena, a što predstavlja prethodno pitanje u predmetnoj pravnoj stvari, pa je, shodno navedenom, odlučeno da se postupak prekine do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka iza umrlog Radeta Stanišića.

11. Odlučujući o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv prvostepenog rješenja, Okružni sud u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je Rješenjem broj 014-0-GŽ-06- 000 296 od 11. oktobra 2006. godine (koje je doneseno na sjednici Vijeća održanoj istog dana) žalbu uvažio, osporeno prvostepeno rješenje poništio i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju je istaknuto da iz spisa predmeta proizilazi da je ročište za glavnu raspravu održano 8. februara 2006. godine na kojem su izvedeni dokazi, a istog dana rasprava je zaključena i stranke obaviještene da će presuda u predmetnoj pravnoj stvari biti donesena 17. februara 2006. godine. Navedeno je da iz obrazloženja prvostepenog rješenja proizilazi da je sud, nakon zaključenja glavne rasprave, službenim putem pribavio spis iz ostavinskog predmeta, te je uvidom u taj spis utvrdio da rješenje o nasljeđivanju nije doneseno, odnosno da zaostavština prednika stranaka nije raspravljena, pa kako nije mogao da utvrdi šta sačinjava zaostavštinu ostavioca kao prethodno pitanje, postupak je prekinuo do pravosnažnog okončanja ostavinskog postupka. Prema ocjeni Okružnog suda, takvim postupanjem prvostepeni sud je načinio povredu odredaba parničnog postupka iz člana 227 stav 1 tačka 2 ZPP, jer pribavljanjem tog dokaza spisa broj O-109/02 nakon zaključenja glavne rasprave nije data mogućnost strankama da raspravljaju pred sudom. Okružni sud je naveo da će prvostepeni sud u ponovnom postupku postupiti po primjedbama tog suda, tako što će, s obzirom da je zaključio glavnu raspravu, donijeti odluku u predmetnoj pravnoj stvari u meritumu odlučujući o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Prema stanju spisa, Osnovni sud je u predmetnom postupku zakazao ročište za 21. decembar 2010. godine.

13. Prema stanju spisa, prvostepeni postupak nije okončan.

III.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja postupka, odnosno, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je u avgustu 2002. godine podnio tužbu Osnovnom sudu, a da do dana podnošenja apelacije taj sud još nije odlučio o njegovom zahtjevu. Umjesto toga, Osnovni sud je bez ikakvog razloga dva puta prekidao postupak, koji još nije postupio po nalozima drugostepenog suda da okonča postupak i konačno donese presudu. Apelant navodi da je imao strpljenja nekoliko mjeseci da sačeka donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari, ali da je to čekanje nakon 11. oktobra 2006. godine izgubilo svaki smisao, te je naveo da ne traži naknadu na ime nematerijalne štete koja mu pripada, u smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, kako bi zaštitio budžet države, ali moli da se u najkraćem roku zaštite njegova prava koja su mu ugrožena postupkom pred Osnovnim sudom.

15. U dopuni apelacije apelant je opozvao izjavu da se odriče potraživanja na ime naknade na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka, te sada zahtjeva naknadu, u smislu člana 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, u iznosu od 5.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

16. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo da je novi sudija preuzeo predmet u avgustu/septembru 2009. godine od svog kolege koji je otišao u penziju, te da u tom kontekstu taj sud ocjenjuje da predmet nije trajao tako dugo, jer postoje i drugi predmeti koji su u radu, a stariji su od predmetnog. U odgovoru je istaknuto da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovih prava na koja se apelacijom ukazuje, jer je sud u predmetnom postupku sproveo dokaz vještačenjem vještaka šumarske i geodetske struke, a urađena je i dopuna tih vještačenja. Navedeno je da će se nalazi dostaviti strankama, te da je ročište zakazano za 21. decembar 2010. godine. Istaknuto je da je odlaskom postupajućeg sudije u penziju i promjenom sudije na tom referatu došlo do vremenskog razmaka za rješavanje ovog predmeta. Na kraju je naglašeno da će postupajući sudija preduzeti sve da se postupak okonča.

IV.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

18. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. V.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VI.Meritum

23. Apelant ukazuje da je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužbenom zahtjevu povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

26. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim podsjetiti da su apelanti, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocjenjivati isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je u Osnovnom sud zaprimljena 28. avgusta 2002. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka jeste 10 godina i tri mjeseca.

b) Analiza dužine trajanja postupka

27. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na vraćanje u posjed pokretnih i nepokretnih stvari, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može da govori o naročito složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o apelantovoj imovini koja je u posjedu tuženih od kojih se zahtijeva vraćanje tih stvari, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.

28. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo parnični postupak u avgustu 2002. godine, da je Osnovni sud dva puta (23. aprila 2003. godine i 17. februara 2006. godine) prekidao postupak, i to, kako je drugostepeni sud utvrdio u žalbenom postupku, neopravdano uz kršenje odredaba parničnog postupka, budući da je drugostepeni sud oba puta poništio prvostepeno rješenje dajući nalog prvostepenom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča postupak donošenjem odluke o tužbenom zahtjevu. Umjesto da okonča predmetni postupak, kako je to Okružni sud rješenjem od 11. oktobra 2006. godine po drugi put naložio prvostepenom sudu, iz odgovora Osnovnog suda na apelaciju proizilazi da je taj sud zakazao ročište za 21. decembar 2010. godine. Navodi Osnovnog suda da su u predmetnom postupku sprovedena dva vještačenja, kao i dopuna tih vještačenja i to da je u predmetnom postupku došlo do promjene sudije, zbog odlaska u penziju sudije koji je bio zadužen predmetom, s obzirom na sve navedeno, ne mogu biti opravdanje za Osnovni sud za dužinu trajanja predmetnog postupka i činjenicu da je taj sud u dva navrata potpuno nepotrebno prekidao postupak, što je u konačnici i doprinijelo dužini trajanja postupka, pri čemu apelant svojim ponašanjem tome nije doprinio. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Osnovni sud, prema raspoloživim podacima iz spisa, ni nakon 10 godina i tri mjeseca još uvijek nije okončao predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u «razumnom» roku iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

d) Pitanje naknade na ime nematerijalne štete

31. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, da odredi naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije, zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava, predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta. VII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije naročito složen, pred Osnovnim sudom prema raspoloživim podacima nije okončan ni nakon 10 godina i tri mjeseca i koji je u dva navrata neopravdano prekidao Osnovni sud, pri čemu apelant svojim ponašenjem nije uticao na dužinu postupka, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

33. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-246/10 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio