Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1011/12 (Z.P. iz Banje Luke; J.T., Ž.T. i M.T. svi iz Banje Luke; A.R. iz Banje Luke; C.I., R.I. i G.I. svi iz Banje Luke; N.S. iz Banje Luke; M.S. iz Banje Luke;)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

Nema povrede
Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Propisano zakonom
  • Kamata
  • Troškovi postupka
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1011/12

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1011/12, rješavajući apelaciju Z.P. i drugih, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2 i člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbijaju se kao neosnovane apelacije Z.P.; J.T., Ž.T. i

M.T.; A.R.; C.I., R.I. i G.I.; N.S.; M.S.; R.S.; M.K.; D.J.;

D.M.; M.V., R.V., N.V. i S.S.; M.M., D.M., D.M. i D.M.; V.P.;

M.M.; Ž.Š. i Lj.Š.; N.R., A.R. i D.R.; R.L.; M.C., S.C. i M.C.;

V.C.; N.G.; L.L., M.L., R.L., M.L. i S.L.; M.M.; V.Đ., V.Đ., V.N.

i G.P.; Đ.K. i D.K.; S.G.; S.J., S.J., D.J. i S.J.; S.G.; M.D.;

M.P., A.P., A.P. i B.P.; G.P.; D.K., M.K., B.M., J.K. i S.Š.;

O.B.; R.T.; D.J., M.J. i Ž.Lj., B.Đ. i D.Đ. podnesene protiv

- rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 111993 11 Gž od 31. januara 2012. godine, broj 71 0 I 112972 12 Gž od 26. januara 2012. godine, broj 71 0 I 113895 11 Gž od 19. marta 2012. godine, broj 71 0 I 112980 11 Gž od 19. marta 2012. godine, broj 71 0 I 113067 11 Gž od 10. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 113885 11 Gž od 10. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 110821 11 Gž od 23. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 113280 11 Gž od 19.

marta 2012. godine; broj 71 0 I 111546 11 Gž od 4. aprila 2012.

godine; broj 71 0 I 112177 11 Gž od 10. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 112962 11 Gž od 17. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 111842 11 Gž od 7. maja 2012. godine; broj 71 0 I 111544 11 Gž od 10. aprila 2012. godine; broj 71 0 I 113152 11 Gž od 23. aprila 2012. godine; broj 71 0 I 111851 11 Gž od 23. aprila 2012.

godine, broj 71 0 I 113055 11 Gž od 7. maja 2012. godine, broj 71 0 I 113083 11 Gž od 25. maja 2012. godine, broj 71 0 I 111870 11 Gž od 25. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 111694 11 Gž od 8.

maja 2012. godine, broj 71 0 I 113282 11 Gž od 8. maja 2012.

godine, broj 71 0 I 111345 11 Gž od 25. maja 2012. godine, broj 71 0 I 111533 11 Gž od 8. maja 2012. godine, broj 71 0 I 113013 11 Gž od 25. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 110813 11 Gž od 8.

maja 2012. godine, broj 71 0 I 111996 11 Gž od 8. maja 2012.

godine, broj 71 0 I 113910 11 Gž od 22. maja 2012. godine, broj 71 0 I 111342 12 Gž od 18. maja 2012. godine, broj 71 0 I 111697 11 Gž od 8. juna 2012. godine, broj 71 0 I 111369 12 Gž od 8. juna 2012. godine, broj 71 0 I 113075 11 Gž od 8. juna 2012. godine, broj 71 0 I 113 157 11 Gž od 21. juna 2012. godine, broj 71 0 I 113878 12 Gž od 22. juna 2012. godine, broj 71 0 I 113880 12 Gž od 22. avgusta 2012. godine, broj 71 0 I 113919 12 Gž od 22.

avgusta 2012. godine i broj 71 0 I 113294 12 Gž od 22. avgusta 2012. godine i

- rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 I 111993 11 I od 19. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 112972 11 I od 2.

decembra 2011. godine, broj 71 0 I 113895 11 I od 20. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 112980 11 I od 30. septembra 2011.

godine, broj 71 0 I 113067 11 I od 26. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 113885 11 I od 20. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 110821 11 I od 28. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 113280 11 I od 26. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 111546 11 I od 26.

septembra 2011. godine, broj 71 0 I 112177 11 I od 28. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 112962 11 I od 20. oktobra 2011.

godine, broj 71 0 I 111842 11 I od 28. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 111544 11 I od 19. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 113152 11 I od 30. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 111851 11 I od 19. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 113055 11 I od 30.

septembra 2011. godine, broj 71 0 I 113083 11 I od 30. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 111870 11 I od 26. septembra 2011.

godine, broj 71 0 I 111694 11 I od 26. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 113282 11 I od 30. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 111345 11 I od 14. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 111533 11 I od 19. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 113013 11 I od 30.

septembra 2011. godine, broj 71 0 I 110813 11 I od 20. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 111996 11 I od 19. oktobra 2011.

godine, broj 71 0 I 113910 11 I od 26. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 111342 11 I od 15. marta 2012. godine, broj 71 0 I 111697 11 I od 14. oktobra 2011. godine, broj 71 0 I 111369 11 I od 14. marta 2012. godine, broj 71 0 I 113075 11 I od 30.

septembra 2011. godine, broj 71 0 I 113157 11 I od 30. septembra 2011. godine, broj 71 0 I 113878 11 I od 28. marta 2012. godine, broj 71 0 I 113880 11 I od 27. aprila 2012. godine, broj 71 0 I 113919 11 I od 14. marta 2012. godine i broj 71 0 I 113294 11 I od 2. decembra 2011. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Z.P. iz Banje Luke; J.T., Ž.T. i M.T. svi iz Banje Luke; A.R. iz Banje Luke; C.I., R.I. i G.I. svi iz Banje Luke; N.S. iz Banje Luke; M.S. iz Banje Luke; R.S. iz Banje Luke; M.K. iz Banje Luke; D.J. iz Banje Luke; D.M. iz Banje Luke; M.V., R.V., N.V. i S.S. svi iz Banje Luke; M.M., D.M., D.M. i D.M. svi iz Banje Luke; V.P. iz Banje Luke; M.M. iz Jošavke; Ž.Š. i Lj.Š. oboje iz Banje Luke; N.R., A.R. i D.R. svi iz Banje Luke; R.L. iz Banje Luke; M.C., S.C. i M.C. svi iz Prijedora; V.C. iz Čelinca; N.G. iz Banje Luke; L.L., M.L., R.L., M.L. i S.L. svi iz Banje Luke; M.M. iz Banje Luke; V.Đ., V.Đ., V.N. i G.P. svi iz Banje Luke; Đ.K. i D.K. oboje iz Banje Luke; S.G. iz Banje Luke; S.J., S.J., D.J. i S.J. svi iz Jošavke; S.G. iz Banje Luke; M.D. iz Banje Luke; M.P., A.P., A.P. i B.P. svi iz Banje Luke; G.P. iz Banje Luke; D.K., M.K., B.M., J.K. i S.Š. svi iz Banje Luke; O.B. iz Banje Luke; R.T. iz Čelinca; D.J., M.J. i Ž.Lj. svi iz Banje Luke, B.Đ. i D.Đ. oboje iz Banje Luke (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banje Luke, podnijeli su u periodu od 19. marta do 12. oktobra 2012. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) i rješenja Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), navedenih u izreci ove odluke.

2. Predmetne apelacije su evidentirane pod slijedećim brojevima: AP 1011/12, AP 1020/12, AP 1515/12, AP 1516/12, AP 1743/12, AP 1744/12, AP 1982/12, AP 1983/12, AP 1985/12, AP 1987/12, AP 1988/12, AP 1989/12, AP 1993/12, AP 1994/12, AP 1995/12, AP 1996/12, AP 2408/12, AP 2409/12, AP 2412/12, AP 2413/12, AP 2416/12, AP 2417/12, AP 2418/12, AP 2420/12, AP 2769/12, AP 2782/12, AP 2783/12, AP 3075/12, AP 3076/12, AP 3077/12, AP 3264/12, AP 3268/12, AP 3567/12, AP 3568/12 i AP 3569/12. Dakle, ukupno je podneseno 35 apelacija, ali, s obzirom da se apelacije odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu s članom 31 stav 1 Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 1011/12.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Na osnovu člana 22 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 23. maja 2012. godine da dostave odgovore na jednu od apelacija spojenih u konkretnom slučaju, i to apelaciju broj AP 1743/12, budući da sadrži iste činjenično-pravne navode kao i ostale apelacije spojene u predmetnom slučaju, te da odluke ovih sudova osporene tom apelacijom sadrže ista obrazloženja kao i osporene odluke u ostalim apelacijama.

4. Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 31. maja 2012. godine, a Osnovni sud 17. avgusta 2012. godine.

5. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju Okružnog suda i Osnovnog suda dostavljeni su apelantu 30. oktobra 2012. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizilaze iz navoda apelanata i dokumenata koji su predočeni Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

7. Apelanti su prvo, uz pomoć punomoćnika, Osnovnom sudu podnijeli prijedloge za izvršenje u konkretnim predmetima navodeći da je pravosnažnim i izvršnim presudama tog suda, koje su potvrđene presudama Okružnog suda, obavezana Republika Srpska kao izvršenik da im na ime naknade štete isplati iznose navedene u izrekama predmetnih sudskih odluka, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na troškove parničnih postupaka. Kako izvršenik nije u određenim rokovima izvršio svoje obaveze, to je Osnovni sud donio rješenja o izvršenju, kojima je naložio izvršeniku da apelantima plati glavni dug i troškove parničnih postupaka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i troškove izvršnih postupaka, koje su apelanti iskazali putem troškovnika njihovog punomoćnika.

8. Nakon toga, apelanti su podnijeli prijedloge za dozvolu izvršenja radi naplate zakonskih zateznih kamata na troškove izvršnih postupaka, koji su određeni navedenim rješenjima o izvršenju i to od dana donošenja tih rješenja o izvršenju pa do isplate. Apelanti su istakli da u prethodnim prijedlozima za dozvolu izvršenja nisu tražili da im se dosude zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka, iako im, po njihovom mišljenju, to pravo pripada na osnovu člana 20a) Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prethodnih rješenja o izvršenju, odnosno člana 28 ZIP koji je na snazi u vrijeme podnošenja predmetnih prijedloga za izvršenje.

9. Odlučujući o prijedlozima apelanata, Osnovni sud je donio rješenja, navedena u izreci ove odluke, kojima je odbio prijedloge apelanata za izvršenje. U obrazloženjima rješenja Osnovni sud je, između ostalog, konstatovao da je odredbom člana 22 ZIP-a propisano da sud određuje izvršenje na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako tim zakonom nije drugačije određeno, a da je odredbom člana 23 ZIP-a propisano šta se smatra izvršnom ispravom, dok je članom 25 ZIP-a propisano kad se odluka smatra izvršnom. Takođe, prvostepeni sud je istakao da se rješenjem o izvršenju određuje izvršenje samo u granicama izvršne isprave i prema pravnim pravilima izvršnog postupka dozvola izvršenja mora u svemu da bude identična s tekstom izvršnog naslova, odnosno rješenje o izvršenju mora da bude identično s obavezom dužnika kako ona proizilazi iz izvršne isprave i rješenjem o izvršenju sud izvršeniku ne može da naloži da ispuni ni drugo, niti više od onog što je izvršenik dužan da ispuni na osnovu izvršne isprave. Nadalje, Osnovni sud je naveo da prijedlogom za izvršenje ne može da se traži više od onog što je određeno u izvršnoj ispravi, što ne znači da prijedlog za izvršenje ne može da bude postavljen tako da se njime traži izvršenje u manjem obimu nego što je to obaveza određena izvršnom ispravom, kao i da u smislu citirane odredbe člana 22 ZIP-a, o saglasnosti izvršne isprave i prijedloga za izvršenje, sud u postupku određivanja izvršenja vodi računa po službenoj dužnosti. Isto tako, sud je ukazao da je članom 27 stav 1 ZIP-a propisano da je izvršna isprava podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

10. Osnovni sud je istakao da pomenuta rješenja o izvršenju na osnovu kojih je predloženo izvršenje u konkretnim predmetima nisu izvršne isprave na osnovu kojih može se predloži izvršenje u izvršnom postupku, a shodno članu 23 ZIP-a, niti su vjerodostojne isprave u smislu člana 29 ZIP. S tim u vezi, prvostepeni sud je naveo da treba istaći da su apelanti propustili da traže isplatu zakonske zatezne kamate u prethodnim predmetima, a na utvrđene troškove izvršenja. Dalje, Osnovni sud je konstatovao da se rješenjem o izvršenju određuje i sprovodi izvršenje, i da ono nije izvršna isprava na osnovu koje može da se predloži izvršenje. Naime, sud je istakao da je rješenje o izvršenju završni akt stadija odlučivanja o izvršenju (može da se nastavi po pravnim lijekovima) i osnovni akt za otpočinjanje stadija sprovođenja izvršenja, te da sud u tom stadiju izvršnog postupka odlučuje da li tražiocu izvršenja pripada pravo da traži prinudno ostvarivanje potraživanja utvrđenog u izvršnoj ili vjerodostojnoj ispravi, prema određenom izvršeniku, na predloženim sredstvima i na predmetima izvršenja. Zatim, prvostepeni sud je ukazao da je u izvršnom postupku decidno propisano članom 23 ZIP-a šta su izvršne isprave u izvršnom postupku, kao i vrste izvršnih isprava. Takođe je navedeno da sud u izvršnom postupku donosi i takva rješenja koja sama za sebe imaju kvalitet izvršne isprave (rješenje kao izvršna isprava-rješenjem o izvršenju se određuje i sprovodi izvršenje), ali međutim ta rješenja se donose u pojedinim sektorima izvršnog postupka, koji čine uže, više ili manje samostalne cjeline izvršnog postupka kao npr.: rješenje o dosudi nekretnine, rješenje o plaćanju sudskih penala, rješenje o protivizvršenju i dr. Na kraju, Osnovni sud je konstatovao da su tačni navodi apelanata da je članom 20a) ranijeg ZIP-a, koja je identična članu 28 stav 2 ZIP-a, koji je nakon toga stupio na snagu, propisano da, ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u izvršnoj ispravi, sud će na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate, ali da je smisao navedene zakonske odredbe da tražilac izvršenja može u izvršnom postupku da zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka utvrđene u izvršnoj ispravi, iako te kamate nije zahtijevao u parničnom postupku od dana donošenja izvršne isprave, i može ih zahtijevati u izvršnom postupku od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

11. Odlučujući o žalbama apelanata protiv prvostepenih rješenja, navedenih u izreci ove odluke, Okružni sud je donio osporena rješenja, navedena u izreci ove odluke, kojima je žalbe apelanata odbijao kao neosnovane i potvrđivao u cijelosti prvostepena rješenja.

12. Okružni sud je u obrazloženjima rješenja, između ostalog, naveo da su prvostepena rješenja pravilna, da je dispozitiv osporenih rješenja, suprotno navodima žalbi, jasan i razumljiv, te da su obrazloženja pravilna i u skladu s članom 191 stav 4 Zakona o parničnom postupku. Dalje, drugostepeni sud je istakao da iz sadržaja navedene odredbe člana 28 stav 2 ZIP-a proizilazi da će sud, ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u izvršnoj ispravi, na prijedlog tražioca izvršenja u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata. Isto tako, sud je konstatovao da se prema navedenoj odredbi kamate dosuđuju na troškove postupka koji su prethodili donošenju izvršne isprave i to na troškove određene u izvršnoj ispravi kada na iste nije dosuđena zatezna kamata. Slijedom navedenog, Okružni sud je konstatovao da, saglasno navedenoj odredbi zakona, sud može odrediti zakonsku zateznu kamatu na troškove parničnog postupka, ukoliko ta kamata nije dosuđena izvršnom ispravom, jer su ti troškovi prethodili donošenju izvršne isprave. U vezi s tim, sud je naveo da se primjena odredbe člana 28 stav 2 ZIP-a odnosi na pravo naplate zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka, a ne na pravo kamate na troškove izvršnog postupka koje tražitelji izvršenja, tj. apelanti u prethodno provedenim izvršnim postupcima prijedlozima za izvršenje nisu tražili, kao što je to ovdje slučaj. Na kraju, Okružni sud je konstatovao da su zato pravilni zaključci prvostepenog suda da rješenja o izvršenju nisu izvršne isprave na osnovu kojih može da se odredi izvršenje.

IV.Apelacije

a) Navodi iz apelacija

13. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelanti ističu da je ključno pitanje u konkretnim predmetima, po njihovom mišljenju, proizvoljna primjena člana 28 stav 2 ZIP-a, jer se iz osporenih rješenja jasno vidi da su redovni sudovi zauzeli pravni stav da je odredbama člana 28 stav 2 ZIP-a određeno plaćanje zatezne kamate na troškove parničnog postupka koji su nastali u postupku donošenja izvršne isprave, u skladu s odredbom člana 23 stav 1 ZIP-a, a da apelantima ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na troškove izvršnih postupaka. Slijedom navedenog, apelanti ističu da su, imajući u vidu jasne odredbe člana 28 ZIP-a, redovni sudovi očigledno pogrešno protumačili i primijenili član 28 stav 2 ZIP-a na njihovu štetu, tako da su osporena rješenja zasnovana na očigledno proizvoljnoj primjeni prava. Na kraju, apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog donošenja nezakonitih odluka redovnih sudova, kao i naknadu troškova postupka pred Ustavnim sudom.

b) Odgovori na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo da ostaje kod zauzetog stava i razloga datih u obrazloženju drugostepenog rješenja i nalazi da njima nisu prekršena prava apelanata na koja se pozivaju u svojoj apelaciji, te je, slijedom navedenog, predložio da se apelacija odbije.

15. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je istakao da smatra da je odluka donesena u skladu sa ZIP-om i da nisu prekršena prava apelanta.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o izvršnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07 i 29/10) u relevantnom dijelu glasi:

Član 22.

Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Član 23. stav 1.

(1)Izvršne isprave su:

1)izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje, 2)izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku, ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drugačije određeno, 3)izvršna notarska isprava, 4)druga isprava koja je zakonom određena kao izvršna isprava.

Član 25.

(1)Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko davanje ili činjenje izvršna je ako je postala pravosnažna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke izvršeniku, a završava se protekom zadnjeg dana određenog sudskom odlukom, ako zakonom nije drugačije određeno.

(2)Sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje potraživanja na neko trpljenje ili nečinjenje (propuštanje) izvršna je ako je postala pravosnažna, osim ako je u izvršnoj ispravi određen poseban rok za usklađivanje ponašanja izvršenika s njegovom obavezom.

(3)Odluka donesena u upravnom postupku izvršna je ako je postala izvršna po pravilima koja uređuju taj postupak.

(4)Na osnovu odluke koja je postala izvršna u jednom dijelu, izvršenje se može odrediti samo u odnosu na taj dio.

(5)Izvršenje će se odrediti na osnovu sudske odluke koja nije postala pravosnažna i odluke donesene u upravnom postupku koja nije postala konačna ako je zakonom propisano da žalba ili koji drugi pravni lijek ne zadržava izvršenje odluke.

Član 27. stav 1.

(1) Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražitelj izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. Član 28.

(1) Ako se nakon donošenja izvršne isprave ili zaključenja poravnanja izmijenila zatezna kamata, sud će, na prijedlog stranke, rješenjem o izvršenju odrediti naplatu zatezne kamate po izmijenjenoj stopi za vrijeme na koje se ta izmjena odnosi.

(2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u izvršnoj ispravi, sud će, na prijedlog tražitelja izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

Član 29. stav 1.

(1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

Član 39. stav 6.

(6) Rješenje kojim se prijedlog za izvršenje potpuno ili djelimično odbacuje ili odbija mora biti obrazloženo.

VI.Dopustivost

17. U skladu s članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu s članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnim slučajevima predmet osporavanja apelacijama su rješenja Okružnih sudova, navedena u izreci ove odluke, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelanti su primili u periodu od 17. februara do 3. septembra 2012. godine, a apelacije su podnesene u periodu od 19. marta do 12. oktobra 2012. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Na kraju, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 st. 1, 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelanti osporavaju navedena rješenja Okružnog suda i Osnovnog suda tvrdeći da im je tim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. (...).

22. Ustavni sud konstatuje da je u postupcima koji su okončani osporenim rješenjima Okružnog suda odlučivano o prijedlozima apelanata za izvršenje radi naplate zakonskih zateznih kamata na troškove izvršnih postupaka. Ustavni sud zaključuje da se radi o predmetima građanskopravne prirode iz čega proizilazi da je član 6 Evropske konvencije primjenljiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati da li su postupci pred sudom bili pravični onako kako to zahtijeva član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije.

23. Apelanti, u suštini, smatraju da nisu imali pravično suđenje jer su osporena rješenja zasnovana na, po njihovom mišljenju, očigledno proizvoljnoj primjeni procesnog prava.

24. U odnosu na apelacione navode o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituiše redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je generalno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

25. Dovodeći navedene principe u vezu s konkretnim slučajevima, Ustavni sud zapaža, suprotno navodima apelacije, da iz obrazloženja rješenja Okružnog suda i Osnovnog suda proizilazi da u predmetnim slučajevima nije došlo do proizvoljne primjene procesnog prava, odnosno člana 28 stav 2 ZIP-a, na štetu apelanata iz sljedećih razloga.

26. Naime, Ustavni sud ističe da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih rješenja, očitujući se na navode apelanata iz prijedloga za dozvolu izvršenja, odnosno iz žalbi na prvostepena rješenja koji se tiču primjene odredbe člana 28 stav 2 ZIP-a, ukazali da je nesporno da iz sadržaja te odredbe proizilazi da će sud, ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno u izvršnoj ispravi, na prijedlog tražitelja izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate. Pri tome redovni sudovi su zauzeli stav da je smisao navedene zakonske odredbe da tražilac izvršenja može u izvršnom postupku da zahtijeva isplatu zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka utvrđene u izvršnoj ispravi, iako te kamate nije zahtijevao u parničnom postupku od dana donošenja izvršne isprave, i može da ih zahtijeva u izvršnom postupku od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate. Isto tako je ukazano da rješenje o izvršenju nije izvršna isprava na osnovu koje može da se odredi izvršenje, a da su apelanti propustili da traže zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka u prethodnim postupcima, vođenim po njihovim prijedlozima za izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, kao izvršnih naslova. Prema tome, redovni sudovi su jasno obrazložili svoj stav da apelantima, u konkretnim slučajevima, ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate na troškove izvršnih postupaka, koje su oni prijedlogom za dozvolu izvršenja tražili na osnovu prethodno donesenih rješenja o izvršenju kojima su ti troškovi utvrđeni. Imajući u vidu navedeno, a u smislu prethodno navedenih standarda i principa, kojim se, između ostalog, ukazuje da je upravo zadatak redovnih sudova da tumače i primjenjuju pravo, a zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava, Ustavni sud smatra da odluke Okružnog suda i Osnovnog suda ne krše ustavna prava apelanata, nego upravo suprotno, da sadrže odgovore na suštinsko pitanje zašto su prijedlozi za izvršenje kojim su apelanti tražili zakonske zatezne kamate na troškove izvršnog postupka, neosnovani.

27. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da su Okružni sud i Osnovni sud dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Stoga, Ustavni sud smatra da nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Ostali navodi

28. Apelanti, takođe, navode da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelanti posebno ne obrazlažu kršenje ovih prava, već svoje navode zasnivaju na proizvoljnoj i pogrešnoj primjeni procesnog prava. Ustavni sud je, međutim, razmatrajući ove navode u okviru člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, već zaključio da su ti navodi neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da je povrijeđeno pravo apelanata na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije, odnosno zaključuje da su i ovi navodi apelanata neosnovani.

Pitanje kompenzacije

29. U pogledu zahtjeva apelanata za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76 stav 2 Pravila ovlašćen da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako su u konkretnom slučaju apelacije odbijene kao neosnovane, to apelantima ne pripada pravo na kompenzaciju.

30. U pogledu zahtjeva apelanata da im se dosude troškovi nastali podnošenjem apelacija, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacija isključivo snose apelanti.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na pravično suđenje, prava na imovinu i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije, člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13 Evropske konvencije u situaciji kada u osporenim odlukama ne postoji ništa što bi ukazivalo na pogrešno tumačenje i primjenu člana 28 stav 2 ZIP-a na štetu apelanata. Naime, slijedom navedenog, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi jasno ustanovili i detaljno obrazložili da se primjena odredbe člana 28 stav 2 ZIP-a odnosi na pravo naplate zakonske zatezne kamate na troškove parničnog postupka, a ne na pravo kamate na troškove izvršnog postupka koje tražioci izvršenja, tj. apelanti, u prethodno provedenim izvršnim postupcima prijedlozima za izvršenje nisu tražili.

32. Na osnovu člana 61 st. 1 i 3 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Shodno članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1011/12 (Z.P. iz Banje Luke; J.T., Ž.T. i M.T… | Sudska praksa | Aktio