Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1385/08 (J. M.)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Povrat stana
- Upravni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o upravnom postupku
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju odluka komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica
- Zakon o izvršenju odluka komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica Federacija BiH
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
Predmeti (1)
AP-1385/08
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1385/08, rješavajući apelaciju Jure Miškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2., člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine, donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Jure Miškovića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Juri Miškoviću, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.350,00 KM na ime nematerijalne štete zbog toga što odluka nije donesena u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s članom 74. stav
5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Juro Mišković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Beograda, koga zastupaju Edina Jahić i Tanja Hadžagić, advokati iz Sarajeva, podnio je 13. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u predmetu izvršenja Odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica (u daljnjem tekstu: CRPC) broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine. Apelant je, u periodu od 13. maja 2008. godine do 6. januara 2011. godine, Ustavnom sudu dostavio više podnesaka sa prilozima.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Od apelanta je 23. septembra 2010. godine zatraženo da dopuni apelaciju.
3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao i Službe za stambene i komunalne poslove, poslove obnove, razvoja i zaštite Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) zatraženo 13. decembra 2010. godine da dostave odgovor na apelaciju. Od Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odgovor na apelaciju je zatražen 14. marta 2011. godine. Također, od Kantonalnog suda je zatraženo 3. februara 2011. godine da dostavi Ustavnom sudu na uvid spis broj 009-0-U-07- 000834. Od Službe je 6. augusta 2012. godine zatraženo da odgovori u kojoj fazi se nalazi predmetni postupak, a 1. novembra 2012. godine i spis predmeta.
4. Odgovor na apelaciju Sud BiH je dostavio 5. januara 2011. godine, Kantonalni sud 27. decembra 2010. godine, a Služba 22. decembra 2010. godine. Nadalje, Ministarstvo je odgovor na apelaciju dostavilo 23. marta 2011. godine. Zatim, Kantonalni sud je 11. marta 2011. godine Ustavnom sudu dostavio spis predmeta. I konačno, Služba je na trženje Ustavnog suda od 6. augusta 2012. godine dostavila odgovor 13. augusta 2012. godine, dok na izričit zahtjev Ustavnog suda Služba nije dostavila spis predmeta.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 7. februara 2011. godine i 4. oktobra 2012. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 14. januara 1998. godine CRPC podnio zahtjev za povrat stana površine 53,45 m² koji se nalazi u ulici Kemala Kapetanovića broj 4, u Sarajevu (u daljnjem tekstu: sporni stan).
8. Odlukom CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine je potvrđeno da je 1. aprila 1992. godine apelant bio savjestan posjednik spornog stana.
9. Apelant je 21. augusta 2002. godine Službi podnio zahtjev za izvršenje navedene CRPC odluke.
10. Federalno ministarstvo obrane/odbrane (u daljnjem tekstu: FMO) se žalilo na Odluku CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine, pa je CRPC Odlukom broj R-203-6521-1/1-01-501/04 od 18. novembra 2005. godine usvojio njegov zahtjev i prvobitnu Odluku CRPC stavio van snage. U obrazloženju odluke je navedeno da je apelant, kao vojno lice, ostao u oružanim snagama van teritorije Bosne i Hercegovine nakon 19. maja 1992. godine, pa se shodno članu 3a. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima (u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) ne može smatrati raseljenom osobom i izbjeglicom.
11. Nakon toga, FMO je Rješenjem broj 27-18-17-34-9-2370-1/05 od 28. decembra 2005. godine dodijelilo sporni stan M. Ć. (u daljnjem tekstu: korisnik stana).
12. Apelant je 13. decembra 2006. godine dostavio Službi podnesak radi njegovog uvođenja u sporni stan. Naime, kako je stan u međuvremenu zapečaćen i nakon toga uz saglasnost FMO u njega uselilo drugo lice, po apelantovom zahtjevu je Služba donijela Zaključak broj 05-23-1027/03 od 16. januara 2006. godine da se nastavi postupak izvršenja Odluke CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine.
13. Nakon toga, CRPC je Odlukom broj R-203-6521-1/1-01-501-38/06 od 27. oktobra 2006. godine usvojio zahtjev apelanta da se ponovo razmatra Odluka CRPC broj R-203-6521-1/1-01- 501/04 od 18. novembra 2005. godine, te je tu odluku stavio van snage. U tom postupka CRPC je utvrdio da je apelant zaključio ugovor o otkupu spornog stana sa bivšim SSNO-om, na temelju Zakona o stambenom obezbjeđenju u JNA i podzakonskih akata za njegovu provedbu, te da se stoga, s obzirom na odredbu člana 39e. Zakona o prodaji stanova na kojim postoji stanarsko pravo (u daljnjem tekstu: Zakon o prodaji), na apelanta ne može primijeniti član 3a. Zakona o prestanku primjene.
14. Ministarstvo - Uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove je Rješenjem broj 25-31- 2943/07 D od 22. marta 2007. godine odbila žalbu korisnika stana, protiv Zaključka općinskog načelnika Općine Novo Sarajevo (u daljnjem tekstu: općinski načelnik) broj 05-23-1027/03 od 16. januara 2006. godine (o nastavku postupka izvršenja odluke CRPC).
15. Zatim, Zaključkom o dozvoli izvršenja Službe broj 05-23-1027/03 od 12. aprila 2007. godine je dozvoljeno izvršenje Odluke CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine. Navedenim zaključkom apelantu je stavljen na raspolaganje sporni stan, a korisniku stana naloženo da se iz njega iseli, bez prava na alternativni smještaj.
16. Nakon toga, Zaključkom općinskog načelnika broj 05-23-1027/03 od 21. aprila 2007. godine obustavljen je postupak izvršenja Odluke CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine, kojom je utvrđeno da je apelant bio savjesni posjednik spornog stana do rješavanja predmeta - zahtjeva za ponovno preispitivanje Odluke CRPC broj R-203-6521-1/1-01-501-38/06 od 27. oktobra 2006. godine.
17. Rješavajući o žalbi korisnika stana izjavljenoj protiv Zaključka općinskog načelnika broj 05- 23-1027/03 od 21. aprila 2007. godine, Ministarstvo je Rješenjem broj 25-31-5981/07 D od 5. jula 2007. godine žalbu odbilo kao neosnovanu.
18. U ponovljenom postupku, Zaključkom općinskog načelnika broj 05-23-1072/03 od 26. novembra 2008. godine, prekinut je postupak izvršenja Odluke CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine zbog rješavanja upravnog spora pred Sudom BiH. Navedeni postupak je pokrenut po tužbi FMO radi poništenja Odluke CRPC broj R-203-6521-1/1-01-501-38/06 od 27. oktobra 2006. godine.
19. Nakon toga, rješavajući po upravnom sporu apelanta radi poništenja rješenja Ministarstva, broj 25-31-5981/07 D od 6. jula 2007. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 009-0-U-07- 000834 od 29. septembra 2008. godine žalbu apelanta uvažio, osporeno rješenje i prvostepeni Zaključak o dozvoli izvršenja CRPC Odluke broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine poništio i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak.
20. Rješenjem Ministarstva broj 25-31-8505/08 od 29. decembra 2008. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta protiv Zaključka općinskog načelnika broj 05-23-1072/03 od 26. novembra 2008. godine, kojim je prekinut postupak izvršenja odluke CRPC od 28. maja 2002. godine. Navedeno Ministarstvo je zaključilo da donosi ovakvo rješenje jer je pokrenut upravni spor pred Sudom BiH protiv iste Odluke CRPC od 27. oktobra 2006. godine, protiv koje je i korisnik stana pokrenuo zahtjev za ponovno preispitivanje. Nadalje, Ministarstvo je zaključilo da nije moguće da egzistira i zahtjev za ponovno preispitivanje odluke i tužba protiv iste odluke. Navedeno je da je protiv iste odluke CRPC podnesen zahtjev za ponovno preispitivanje pred CRPC i pokrenut upravni spor pred Sudom BiH, te istaknuto da je prvostepeni organ prvobitno prekinuo postupak zbog zahtjeva za ponovno preispitivanje, a sada kada je konačno u upravnom sporu dokazano da nisu nikada bili ispunjeni zakonski uvjeti za obustavu izvršenja, onda postoji javni interes da se zbog upravnog spora prekine postupak izvršenja.
21. Presudom Kantonalnog suda broj 09-0-U-0033-78-09 U od 24. februara 2011. godine (koja je donesena nakon podnošenja apelacije) tužba apelanta u upravnom sporu je uvažena, te je osporeno Rješenje tuženog Ministarstva broj 25-31-8505/08 od 29. decembra 2008. godine kao i Zaključak općinskog načelnika broj 05-23-1072/03 od 26. novembra 2008. godine o prekidu postupka izvršenja CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine, poništeno i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
22. Nakon toga, po presudi Kantonalnog suda u predmetu apelanta radi izvršenja CRPC odluke je postupljeno u skladu sa obavezujućim uputama i 29. marta 2011. godine u datom roku Služba je donijela Zaključak o dozvoli izvršenja Odluke CRPC-a broj 05-23-1027/03, nakon čega je apelant uveden u posjed spornog stana 28. septembra 2011. godine putem punomoćnika, advokata Tanje Hadžagić.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
23. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja odluke CRPC povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na razuman rok odlučivanja iz člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nakon što je hronološki opisao proces donošenja osporenih akata, apelant je naveo da kršenje prava na pravično suđenje vidi u činjenici da nadležni organi nisu u razumnom roku izvršili odluku CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine. Apelant smatra da su Kanton Sarajevo i Federacija Bosne i Hercegovine obavezni da mu isplate naknadu nematerijalne štete zbog dugostrajnosti predmetnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
24. Služba za stambene poslove je, u odgovoru na apelaciju, osporila navode apelanta da nije preduzimala ni jednu radnju radi izvršenja navedene Odluke CRPC, pri čemu je izložen redoslijed postupaka koje je ovaj organ preduzimao.
25. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo navodi da u konkretnom postupku nije došlo do povrede ustavnih prava na koja se apelant poziva.
26. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ovaj sud u cijelosti ostaje kod obrazloženja svoje presude, te smatra da njome nisu povrijeđena niti ugrožena ustavna prava koja apelant navodi u apelaciji.
27. U odgovoru na apelaciju Suda BiH se navodi da Sud BiH nije mogao odlučivati o tužbi Pravobranilaštva/Pravobraniteljstva BiH, s obzirom da se radi o spisu u kojem je tužena strana CRPC, čiji je mandat prestao još 2009. godine, a do danas ovaj sud nije mogao odlučivati o navedenom predmetu jer on nije kompletiran.
V. Relevantni propisi
28. Zakon o upravnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 11.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
29. Zakon o izvršenju odluke Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 51/00, 56/01) u relevantnom dijelu glasi:
Član 11.
Po prijemu zahtjeva za ponovno razmatranje Komisija može obavjestiti nadležne organe uprave koji su odgovorni za izvršenje odluke Komisije o podnesenom zahtjevu za ponovno razmatranje.
Nadležni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije, osim ukoliko ne primi zvaničnu obavjest od Komisije kojom se posebno zahtjeva obustava do donošenja odluke po zahtjevu za ponovno razmatranje.[......]
VI. Dopustivost
30. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
31. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
32. Prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant se Ustavnom sudu obratio zbog toga što postupak izvršenja Odluke Komisije broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine koji je apelant pokrenuo pred nadležnom Službom 21. augusta 2002. godine nije okončan u «razumnom roku» u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija stoga bila dopustiva u vrijeme njenog podnošenja. Konačno, apelacija, u ovom dijelu, ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
34. Apelant je naveo da mu je zbog dugog trajanja postupka izvršenja CRPC Odluke broj 203- 6521-1/1 od 28. maja 2002. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
36. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom […] Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
a) Relevantni principi
37. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta. Pri tome se mora voditi računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da je apelant 21. augusta 2002. godine podnio zahtjev za izvršenje Odluke CRPC broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine, a da je Služba donijela zaključak o dozvoli izvršenja Odluke CRPC broj 05-23-1027/03 od 29. marta 2011. godine, nakon čega je apelant 28. septembra 2011. godine uveden u posjed spornog stana. Iz navedenog slijedi da će predmet ocjene Ustavnog suda biti period od devet godina.
c) Analiza dužine trajanja postupka
39. U konkretnom slučaju se radi o postupku pokrenutom radi izvršenja CRPC Odluke, koji se po mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na pravna i činjenična pitanja koja je trebalo ispitati u toku upravnog i sudskog postupka, ne može smatrati naročito složenim. Ustavni sud primjećuje da je od podnošenja zahtjeva za izvršenje, odluke CRPC 21. augusta 2002. godine do izvršenja odluke CRPC proteklo devet godina. Ustavni sud podsjeća da je članom 11. stav 2. Zakona o izvršavanju odluke CRPC propisano da nadležni organ uprave ne obustavlja izvršenje odluke Komisije, osim ukoliko ne primi zvaničnu obavjest od Komisije kojom se posebno zahtjeva obustava do donošenja odluke po zahtjevu za ponovno razmatranje. Međutim, budući da Služba nije dostavila kopiju spisa, Ustavni sud iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju zapaža da u konkretnom predmetu nije postojala zvanična obavijest kojom se posebno zahtjeva obustava izvršenja, odnosno da u konkretnom slučaju nisu nikada bili ispunjeni zakonski uvjeti za obustavu izvršenja, a što je i konstatirano u rješenju Ministarstva od 28. decembra 2008. godine. Iz navedenog proizlazi da su upravo nadležni organi uprave svojim postupanjem u odlučujućoj mjeri doprinijeli dužini postupka. iako su u smislu člana 11. Zakona o upravnom postupku FBiH, bili u obavezi postupak voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku.
40. Ustavni sud dalje primjećuje da je Kantonalni sud dva puta (9. septembra 2008. godine i 24. februara 2011. godine) predmet vraćao prvostepenom upravnom organu na ponovni postupak, te da se predmet radi rješavanja po tužbama kod tog suda nalazio preko tri godine, a što je također doprinijelo dužini postupka. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg suda ka nižem, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S druge strane Ustavni sud primjećuje da iz spisa predmeta nije mogao utvrditi nikakav doprinos apelanta za dužinu trajanja postupka. S tim u vezi, Ustavni zaključuje da doprinos za ukupnu dužinu izvršenja Odluke CRPC u konkretnom slučaju snose isključivo upravni organi i Kantonalni sud.
41. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka pred upravnim organima i Kantonalnim sudom ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Kompenzacija
42. Apelant je zatražio da mu se naknadi šteta zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
43. Prilikom odlučivanja o zahtjevu apelanta za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti približno po 150,00 KM. Imajući u vidu činjenicu da je postupak povodom izvršenja odluke CRPC trajao devet godina, apelantu se određuje naknada u visini od 1.350,00 KM. Ovaj iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
Ostali navodi
44. S obzirom na zaključak u vezi s povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se navodi o povredi ovog prava zasnivaju isključivo na tvrdnjama o nedonošenju odluke u razumnom roku.
VIII. Zaključak
45. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak izvršenja Odluke CRPC pred upravnim organima i Kantonalnom sudu traje devet godina. Konkretna dužina postupka se u odlučujućoj mjeri može staviti na teret ovim organima, koji nisu dali bilo kakve razloge koji bi se mogli smatrati razumnim i objektivnim opravdanjem za ovako dugo trajanje postupka.
46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić