Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3900/09 (F. G.)
Odluka donesena 06. 12. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Krivični postupak
- Kontradiktornost
- Minimalna prava optuženog - pravo da mu se postavi advokat
- Minimalna prava optuženog - pravo na prisustvo i salušanje svjedoka odbrane pod istim uslovima
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-3900/09
Apelacija
Odluka o meritumu
06. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3900/09, rješavajući apelaciju F. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija F. G. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 51 0 K 001321 09 Kž od 25. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Travniku broj 51 0 K 001321 06 K od 1. aprila 2009. godine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. F. G. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Travnika podnijela je 11. decembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 51 0 K 001321 09 Kž od 25. septembra 2009. godine i Presude Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 K 001321 06 K od 1. aprila 2009. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužilaštva Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) zatraženo je 10. septembra 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor dostavio 27. septembra 2010. godine, Općinski sud 22. novembra 2010. godine, a Kantonalno tužilaštvo 28. septembra 2009. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 8. decembra 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Općinski sud je Presudom broj 51 0 K 001321 09 Kž od 25. septembra 2009. godine apelanticu proglasio krivom da je počinila krivično djelo prijevare iz člana 294. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) pa joj je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci. Naime, apelantica je, u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, u označenom vremenskom periodu, dovela u zabludu S. G. i A. M. da im može osigurati nepovratna kreditna sredstva - donacije, uz uvjet da joj prvo moraju dati 5% od obećanog iznosa donacije, iako je bila svjesna da radeći kao referent za evidenciju napuštenih nekretnina takvu uslugu nije mogla ostvariti, odnosno u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, radeći kao službenik Općinske službe Travnik, dovela u zabludu A. Š., H. I. i M. K. lažno im obećavši da im može osigurati donacije u građevinskom materijalu u označenim vrijednostima uz uvjet da joj prvo moraju dati na ime osiguranja označene novčane iznose, iako je bila svjesna da radeći kao referent za povrat imovine takvu uslugu nije mogla ostvariti, te da je u odnosu na sve oštećene znala da Općina Travnik ne dodjeljuje ni donacije niti kredite na ime porušenih kuća. Iz obrazloženja presude, pored ostalog, proizlazi da je stalni sudski vještak M. Š. dao usmeni nalaz na glavnom pretresu, a na okolnosti apelanticinog zdravstvenog stanja, kao i njene sposobnosti praćenja glavnog pretresa. Naime, na osnovu predočene medicinske dokumentacije, kao i psihijatrijskog intervjua sa apelanticom, vještak je zaključio da je apelantica sposobna pratiti tok sudskog postupka i učestvovati u njemu. Također, svi navodi vezani za apelanticino ranije psihičko stanje ocijenjeni su kao odraz abnormalnosti ličnosti ali ne i stanja prisustva duševne bolesti u pravom smislu riječi. Iz obrazloženja presude proizlazi da je poklonjena puna vjera iskazima oštećenih koji su saslušani u svojstvu svjedoka, a koji su ocijenjeni kao potpuno podudarni i logični. U vezi s tim, ukazano je da su u svojim iskazima svjedoci potvrdili da su apelanticu upoznali vezano za donacije koje su im obećavane, da su joj novac davali lično, da im je apelantica nudila navodnu pomoć oko sređivanja donacija tražeći procentualni iznos. Ove navode potvrdili su i svjedoci J. B. i E. I. koji su u više navrata bili prisutni kada je svjedok-oštećeni H. I. apelantici davao novac za rješavanje donacije. U obrazloženju presude je ukazano i da na iskaze svjedoka apelantica nije imala niti jednu primjedbu, a ni pitanje.
7. Kantonalni sud je Presudom broj 51 0 K 001321 09 Kž od 25. septembra 2009.
godine apelanticinu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu prvostepenog suda. U obrazloženju presude je konstatirano da iz predmetnog spisa proizlazi da je apelantica za svoju odbranu angažirala advokata po vlastitom izboru, a koji je i zastupao sve do ročišta održanog 8. maja 2008. kada je otkaz punomoći zapisnički konstatiran. Dalje, ukazano je da je na istom ročištu apelantica izričito izjavila da će se u daljnjem toku postupka sama braniti, odnosno da će u daljnjem toku postupka odlučiti hoće li angažirati novog advokata ili zahtijevati postavljanje advokata po službenoj dužnosti. Istaknuto je da je za postavljanje advokata zbog slabog imovnog stanja potrebna inicijativa stranke, tj. odgovarajući zahtjev sudu uz dostavljanje dokaza koji bi potvrdili loše imovinske prilike, a što apelantica nije učinila. Kantonalni sud je neosnovanim ocijenio apelanticin navod da joj je pravo na odbranu povrijeđeno jer u svojstvu svjedoka nisu saslušani R. T., H. D., A. B., B. V., M. M., S. H., M. P. i R. S. koji su u kritično vrijeme radili s njom. U vezi s tim je ukazano da je pravo suda, u skladu sa članom 278. stav 2. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKPFBiH), da autonomno odlučuje da li pojedini dokazni prijedlozi imaju značaj za konkretni predmet ili ne. Uvidom u zapisnik sa ročišta održanog 8. septembra 2008. godine utvrđeno je da je apelanticin prijedlog za pozivanje navedenih svjedoka odbijen jer se njihovim ispitivanjem ne bi izmijenilo činjenično stanje. Naime, predloženi svjedoci, budući da nisu radili sa apelanticom u istom uredu, ne bi mogli odgovoriti na pitanje da li je apelantica od oštećenih na prijevaru uzimala novac lažno obećavajući da će im «srediti» donacije za obnovu stambenih objekata. U prilog ovom zaključku ukazano je i da su svi oštećeni, saslušani u svojstvu svjedoka, izričito izjavili da je apelantica uvijek bila sama prilikom predaje novca. U vezi sa apelanticinim tvrdnjama o bolesti zbog kojih nije mogla pratiti predmetni postupak, ukazano je da je u više navrata došlo do odlaganja glavnog pretresa i da je pri tom izričito navedeno da se to čini na apelanticin zahtjev zbog njene bolesti i nemogućnosti da normalno učestvuje u postupku. Također, odmah nakon isticanja zahtjeva za vještačenje vještak neuropsihijatar je i obavio vještačenje. Ukazano je da je u obrazloženju prvostepene presude izričito navedeno da pretresima stana i službenih prostorija koje je apelantica koristila nisu pronađeni materijalni dokazi, pa da je apelanticina odgovornost zasnovana na jasnim i nedvosmislenim iskazima koje su u svojstvu svjedoka dali oštećeni, a koji se u svim bitnim detaljima međusobno podudaraju, opisujući apelanticino ponašanje na istovjetan način. Pri tom, ukazano je i da je iskaz svjedoka oštećenog H. I. potvrđen i iskazima svjedoka J. B. i E. I. Za odluku o apelanticinoj krivičnoj odgovornosti bez značaja je da li se na cedulji koju je na pretresu prezentirao oštećeni M. K. nalazi apelanticin rukopis ili ne. Najzad, neosnovanim je ocijenjen i apelanticin navod da je povrijeđen KZFBiH. U vezi s tim je ukazano da iz činjeničnog supstrata optužnice i izreke prvostepene presude proizlazi da su se u apelanticinim radnjama stekla sva stvarna i bitna obilježja krivičnog djela za koje je i proglašena krivom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
8. Apelantica smatra da su joj osporenim presudama povrijeđeni pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Apelantica tvrdi da je osuđena za djelo koje nije počinila, kao i da je u postupku počinjeno niz nepravilnosti koje su rezultat neprofesionalnog i pristranog postupanja sutkinje Općinskog suda S. K. Dalje, apelantica tvrdi da joj je uskraćeno pravo na odbranu jer joj nije određen advokat po službenoj dužnosti uprkos molbama koje je u postupku isticala. U vezi sa pravom na odbranu ističe i da joj je bilo onemogućeno da sasluša svjedoke koje je predlagala, zbog čega smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da bi bila oslobođena da su njeni svjedoci saslušani. Apelantica tvrdi i da je psihički bolesnik, da je vještačenje neuropsihijatra, koje je od početka tražila, obavljeno tek pri donošenju završne riječi, te da nalaz nikad nije dobila, niti je imala mogućnosti da se žali na njega. Također, ukazuje da je, prema njenim saznanjima, «vještak napisao da je medicinski bolesna ali da je pravno zdrava» iako je po nalazima koje je predočila bolesna i liječena na Neuropsihijatrijskoj klinici u Travniku. Apelantica ukazuje da su u presudi kao «otežavajuće okolnosti» navedeni zapisnici o pretresu službenih prostorija, stana i nje lično, a vidi se da nije nađeno ništa što bi ukazivalo na eventualno počinjenje krivičnog djela. Apelantica tvrdi da je jedini materijalni dokaz bila cedulja sa njenim imenom i brojem telefona, koju je predočio advokat jednog od oštećenih, ali da nije udovoljeno njenom zahtjevu da se izvrši vještačenje rukopisa i time dokaže da ona nije pisala cedulju.
b) Odgovor na apelaciju
9. Kantonalni sud je u odgovoru na navode iz apelacije najprije istakao da je apelantica identične navode kao i u apelaciji isticala i u žalbi na prvostepenu presudu. Ukazano je da je apelantica imala fer i pravično suđenje, te da obrazloženje osporene presude sadrži detaljno obrazloženje zašto nisu prihvatljivi žalbeni prigovori vezani za angažman branioca po službenoj dužnosti, zbog čega je ocijenjeno da je pravilan zaključak prvostepenog suda da se inkriminirani događaj desio na način kako je opisano u optužnici i izreci presude, te zbog čega opravdano nije prihvaćen apelanticin prijedlog za pozivanje i ispitivanje svjedoka odbrane, s obzirom na to da oni o događaju nisu imali neposredna saznanja.
10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju istakao da nije u mogućnosti da se izjasni o apelanticinim navodima jer se spis nalazi u Kantonalnom sudu povodom žalbe koju je apelantica izjavila na presudu ovog suda.
11. Kantonalni tužilac je u odgovoru na apelaciju naveo da su navodi neosnovani, te da su sudovi pravilno i zakonito proveli postupak u kojem su poštovana sva apelanticina garantirana prava u skladu sa zakonom i međunarodnim standardima, pa da su na osnovu ovako provedenog postupka donesene pravilne i zakonite odluke.
V.Relevantni propisi
12. Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» broj 36/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 294.
Prijevara (1) Ko s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist dovede koga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine što učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
13. Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07 i 9/09) u relevantnom dijelu glasi: Član 7.
Pravo na odbranu (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo braniti se sam ili uz stručnu pomoć branitelja koga sam izabere.
(2) Ako osumnjičeni, odnosno optuženi sam ne uzme branitelja postavit će mu se branitelj po službenoj dužnosti kad je to određeno ovim zakonom.
Član 15.
Jednakost u postupanju Sud, tužitelj i drugi organi koji učestvuju u postupku dužni su s jednakom pažnjom da ispituju i utvrđuju kako činjenice koje terete osumnjičenog, odnosno optuženog, tako i one koje im idu u korist.
Član 40.
Izuzeće po zahtjevu stranke (1) Izuzeće predsjednika suda i sudije može tražiti stranka ili branitelj.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovoga člana može se podnijeti do početka glavnog pretresa, a ako se za razlog izuzeća iz člana 39. tač. a) do c) ovog zakona saznalo kasnije, zahtjev se podnosi odmah po saznanju.
(5) Stranka ili branitelj dužni su u zahtjevu navesti okolnosti i dokaze zbog kojih smatraju da postoji neki od zakonskih osnova za izuzeće. U zahtjevu se ne mogu ponovo navoditi razlozi koji su isticani u zahtjevu za izuzeće koji je ranije odbijen. Član 59.
Kada osumnjičeni, odnosno optuženi mora imati branitelja (5) Branitelj će biti postavljen osumnjičenom, odnosno optuženom ako sud utvrdi da je to zbog složenosti predmeta ili mentalnog stanja osumnjičenog, odnosno optuženog u interesu pravde.
Član 60.
Postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja (2) Zahtjev za postavljanje branitelja iz stava 1. ovoga člana može se podnijeti u toku cijeloga krivičnog postupka. Branitelja postavlja sudija za prethodni postupak, sudija za prethodno saslušanje, sudija odnosno predsjednik vijeća nakon što je osumnjičenom odnosno optuženom prvo pružena prilika da sa predočene liste izabere branitelja.
Član 61.
Pravo branitelja da pregleda spise i dokumentaciju (1) U toku istrage, branitelj ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjičenom. Ovo pravo se branitelju može uskratiti ako je riječ o spisima i predmetima čije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.
(3) Nakon podizanja optužnice branitelj osumnjičenog odnosno optuženog ima pravo uvida u sve spise i dokaze.
Član 111.
Dužnosti vještaka kojeg je odredio tužitelj, odnosno sud Osoba koju tužitelj, odnosno sud odredi za vještaka dužna je tužitelju, odnosno sudu dostaviti svoj izvještaj koji sadrži sljedeće: dokaze koje je pregledao, obavljene testove, nalaz i mišljenje do kojeg je došao i sve druge relevantne podatke koje vještak smatra potrebnim za pravednu i objektivnu analizu. Vještak će detaljno obrazložiti kako je došao do određenog mišljenja.
Član 115.
Dostavljanje nalaza i mišljenja Vještak dostavlja nalaz i mišljenje, kao i radni materijal, skice i zabilješke organu koji ga je odredio.
Član 276.
Izvođenje dokaza (1) Stranka i branitelj imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze.
Član 278.
Pravo suda da ne dopusti pitanje ili dokaz (2) Ako sudija, odnosno predsjednik vijeća zaključi da okolnosti koje stranka i branitelj želi da dokaže nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban, odbit će izvođenje takvog dokaza.
Član 284.
Angažovanje vještaka (1) Vještaka mogu angažovati stranke, branitelj i sud.
Član 285.
Ispitivanje vještaka (5) Vještak iznosi svoj nalaz i mišljenje usmeno na glavnom pretresu. U tom slučaju vještak će biti direktno, unakrsno, odnosno dodatno ispitan od obje stranke i branitelja, odnosno suda.
(6) Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju, predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 51 0 K 001321 09 Kž od 25. septembra 2009. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelantica je primila 15. oktobra 2009. godine, a apelacija je podnesena 11. decembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelantica osporava navedene presude tvrdeći da su joj tim presudama povrijeđena prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, te člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
3. Svako ko je optužen za krivično djelo ima sljedeća minimalna prava:
c) da se brani sam ili uz pomoć branioca koga sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno, kada to nalažu interesi pravde;
d) da sam ispituje ili zahtijeva ispitivanje svjedoka optužbe i da se prisustvo i saslušanje svjedoka odbrane odobri pod uvjetima koji važe i za svjedoke optužbe; […]
20. Apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje u suštini se svode na tvrdnje da joj je bilo uskraćeno suđenje pred nepristranim sudom, da joj je bilo uskraćeno pravo da predlaže i provodi dokaze u svoju korist, da joj nije dostavljen nalaz vještaka, te da joj je bilo uskraćeno pravo na odbranu.
21. Apelantica tvrdi da joj je bilo uskraćeno pravo na nepristran sud jer je sutkinja Općinskog suda S. K. postupala neprofesionalno i pristrano, a što se, prema apelanticinim navodima, ogleda u činjenici da je ispoljila «privatnu i otvorenu netrpeljivost» kao i da je već na prvom ročištu jasno dala do znanja kakva će biti konačna presuda.
22. U vezi sa ovim navodom, Ustavni sud podsjeća na to da se nepristranost odnosi, prije svega, na odnos prema strankama u sporu. Taj princip se, u smislu prava na pravično suđenje, ispituje sa aspekta subjektivne i objektivne nepristranosti suda. Da bi se dokazala subjektivna nepristranost, Evropski sud zahtijeva dokaze o konkretnoj pristranosti. Subjektivna ili lična nepristranost redovno postavljenog sudije se pretpostavlja, odnosno lična nepristranost članova vijeća se pretpostavlja dok se suprotno ne dokaže (vidi Evropski sud za ljudska prava, Hauschildt protiv Danske, presuda od 24. maja 1989. godine, stav 47). Objektivni test se odnosi na utvrđivanje činjenica da li je sudija osigurao dovoljno garancija da bi se isključile bilo kakve opravdane sumnje u vezi sa postojanjem njegove nepristranosti. To znači da sudija ne smije biti opterećen predrasudama u vezi sa odlukom koju donosi. Ustavni sud podsjeća da se u okviru objektivnog testa mora odrediti da li je, potpuno odvojeno od sudijinog ličnog ponašanja, bilo dokazivih činjenica koje mogu izazvati sumnju u njegovu nepristranost.
23. Apelantica ničim nije potkrijepila navode o pristranom postupanju sutkinje S. K. koji bi pokretali pitanje subjektivne ili objektivne nepristranosti u smislu navedenih principa. Pri tom, Ustavni sud primjećuje da apelantica ne navodi i u tom smislu ne nudi niti jedan dokaz da je tražila izuzeće navedene sutkinje, u skladu sa članom 40. ZKP. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi u ovom dijelu neosnovani.
24. Dalje, apelantica tvrdi da joj je bilo onemogućeno da providi dokaze u svoju korist, kao i da joj nije dostavljen nalaz vještaka. U vezi s ovim dijelom apelanticinih navoda, Ustavni sud podsjeća da pravo na pravično suđenje pretpostavlja da svi dokazi moraju biti provedeni na javnoj raspravi u prisustvu optuženog sa mogućnošću da budu preispitani u kontradiktornom postupku. Pri tom, moraju biti osigurana prava optuženog, a prije svega pravo na odbranu. Također, u brojnim odlukama Evropski i Ustavni sud su ukazali da domaći sudovi imaju određenu diskrecionu ocjenu u vezi s tim koje će argumente i dokaze prihvatiti u određenom predmetu, ali, istovremeno, imaju obavezu da obrazlože svoju odluku tako što će navesti jasne i razumljive razloge na kojima su tu odluku zasnovali (vidi Evropski sud, Suominen protiv Finske, presuda od 1. jula 2003. godine, aplikacija broj 37801/97, stav 36, i, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 5/05 od 14. marta 2006. godine).
25. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je postojanje krivičnog djela i apelanticine krivične odgovornosti zasnovano na iskazima saslušanih svjedoka oštećenih. Svi svjedoci saslušani su na glavnom pretresu, a u obrazloženju osporene prvostepene presude je izričito navedeno da nakon iskaza svakog od saslušanih svjedoka apelantica nije željela da ga unakrsno ispituje. Apelantica u apelaciji niti jednim navodom nije dovela u pitanje navedeno, niti na bilo koji način dovodi u pitanje sadržaj ovih iskaza. Pri tom, apelantica ne tvrdi da ovakvi iskazi nisu bili predmet brižljive i savjesne ocjene redovnih sudova. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je zaključeno da su ovi iskazi vjerodostojni i saglasni u svim bitnim činjenicama od kojih je zavisilo utvrđivanje postojanja krivičnog djela i apelanticine krivične odgovornosti.
26. Neosnovane su i apelanticine tvrdnje da su kao «otežavajuće okolnosti» ocijenjeni zapisnici o pretresu stana, službenih prostorija i nje same, odnosno da je jedini materijalni dokaz bila cedulja sa njenim imenom i brojem telefona a u odnosu na koju je odbijen njen zahtjev za vještačenje. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je u vezi sa identičnim žalbenim navodom Kantonalni sud u obrazloženju presude ukazao da je izričito navedeno da na osnovu obavljenih radnji pretresa nisu nađeni materijalni dokazi relevantni za postojanje krivičnog djela, kao i da je bez značaja ko je pisao u postupku predočenu cedulju sa apelanticinim imenom i prezimenom, s obzirom na to da je presuda zasnovana na iskazima svjedoka čiji sadržaj i ocjenu apelantica ne dovodi u pitanje.
27. U vezi sa apelanticinim tvrdnjama koje se tiču obavljenog vještačenja i njenog psihičkog stanja, iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je na glavnom pretresu stalni sudski vještak dao svoj usmeni nalaz na okolnosti apelanticinog zdravstvenog stanja odnosno sposobnosti da prati i učestvuje u postupku. Apelantica ne navodi i u tom smislu ne nudi niti jedan dokaz da tom prilikom nije bila prisutna, odnosno da joj je uskraćeno pravo da vještaku postavlja pitanja ili da je predlagala da se obavi ponovno vještačenje a da je taj njen zahtjev odbijen. Iz obrazloženja osporene drugostepene presude proizlazi da je vještačenje određeno čim je i zatraženo u okviru suda, a apelantica ničim nije argumentirala navod da je vještačenje tražila «od početka». Apelantica tvrdi i da nalaz i mišljenje vještaka nikad nije dobila. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je sud odredio vještaka pa da je, u skladu sa članom 115. ZKP, bio obavezan nalaz dostaviti sudu. S obzirom na to da je vještak saslušan na glavnom pretresu, to je njegov nalaz i mišljenje, u skladu sa članom 285. stav 6. ZKP, uložen u spis. Apelantica ne tvrdi da joj je bilo uskraćeno pravo uvida u spis, odnosno kopiranja ovog nalaza, u smislu člana 61. ZKP. Najzad, iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka zasnovanog na predočenoj medicinskoj dokumentaciji i intervjuu sa apelanticom ocijenjeno da li je apelantica sposobna da prati i učestvuje u postupku a ne i pitanje apelanticine uračunljivosti, što, u skladu sa zakonom, i nije obaveza vještaka da utvrđuje budući da se radi o pravnoj činjenici koju utvrđuje sud.
28. U vezi sa apelanticinim navodom da je odbijen prijedlog da se saslušaju svjedoci koje je predlagala, Ustavni sud podsjeća da je zadatak redovnih sudova da procijene kredibilitet svjedočenja i značaj dokaza za konkretno pitanje. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da, shodno članu 278. ZKP, sud ima mogućnost da, kad ocijeni da okolnosti koje stranka i branilac žele da dokažu nemaju značaja za predmet ili da je ponuđeni dokaz nepotreban, odbiju izvođenje takvog dokaza. Iz obrazloženja osporenih presuda proizlazi da je apelanticin prijedlog za saslušanje svjedoka odbijen jer se radilo o licima koja nisu radila s njom u istom uredu, a koji zbog toga i ne bi mogli odgovoriti na pitanje da li je apelantica na prijevaru uzimala novac od oštećenih, a posebno kada se ima u vidu da su svi oštećeni potvrdili da je prilikom uzimanja novca uvijek bila sama. Apelantica ni u apelaciji ne navodi koje bi odlučne činjenice relevantne za ocjenu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti bile utvrđene da su lica koja je predlagala kao svjedoke i saslušana, izuzev što tvrdi da bi «samim saslušanjem ovih lica bila utvrđena njena nevinost».
29. Dalje, apelantica tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na odbranu jer joj i pored u više navrata istaknutog zahtjeva nije određen advokat po službenoj dužnosti. U vezi sa ovim dijelom navoda, Ustavni sud podsjeća da član 6. stav 3. tačka c) Evropske konvencije pruža garancije optuženom da se brani sam ili uz pomoć branioca kojeg sam izabere ili da, ukoliko ne raspolaže sredstvima da plati branioca, da ga dobije besplatno kada to nalažu interesi pravde.
30. Iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu proizlazi da je apelantica imala branioca po vlastitom izboru, da je punomoć za zastupanje povukla i tom prilikom izričito izjavila da će se braniti sama, odnosno da će naknadno odlučiti hoće li angažirati novog advokata ili istaći zahtjev za određivanje branioca po službenoj dužnosti, te da do okončanja postupka nije odredila ni novog advokata niti je postavila zahtjev za određivanje advokata po službenoj dužnosti. Također, apelantica ničim nije dovela u sumnju ni konstataciju drugostepenog suda da nije ulagala zahtjev za određivanje advokata zbog slabog imovnog stanja, odnosno da je u tom smislu propustila sudu ponuditi bilo kakve dokaze. Pri tom, Ustavni sud primjećuje da u okolnostima konkretnog slučaja nema ničega što bi uputilo na zaključak da su u konkretnom slučaju postojale okolnosti u smislu člana 59. ZKPFBiH, pa ni one koje se tiču apelanticinog zdravstvenog stanja koje bi uputile na zaključak da je sud trebao postaviti branioca u interesu pravde.
31. Ustavni sud zaključuje da su apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačke c) i d) Evropske konvencije neosnovani.
Ostali navodi
32. Apelantica je istakla da joj je osporenim presudama povrijeđeno i pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. Tvrdnje o povredi ovog prava apelantica zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno razmotreni u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačke c) i d) Evropske konvencije za koje je zaključeno da su neosnovani, pa Ustavni sud smatra da nema potrebe da ih posebno ispituje i u odnosu na pravo iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačke c) i d) Evropske konvencije kada u okolnostima konkretnog slučaja nema ničega što bi dovelo u pitanje garancije u pogledu nepristranog suda, a postojanje krivičnog djela i apelanticine krivične odgovornosti utvrđeno je na osnovu dokaza provedenih u kontradiktornom postupku, o čemu su u obrazloženju osporenih odluka dati valjani razlozi i obrazloženja, kao i u pogledu dokaza koje je sud u skladu sa zakonom odbio da provodi, a ti razlozi i obrazloženja ničim nisu dovedeni u pitanje, te kada apelantici u postupku nije bila uskraćena mogućnost da se brani sama ili uz pomoć branioca kojeg sama izabere, a u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji ništa što bi uputilo na zaključak da je postojala obaveza postavljanja branioca po službenoj dužnosti.
34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić