Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3744/09 (N. D.)

Odluka donesena 06. 12. 2012.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Kamata
  • Izvršni postupak
  • Miješanje u imovinu
  • Troškovi postupka
  • Propisano zakonom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3744/09

Apelacija

Odluka o meritumu

06. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3744/09, rješavajući apelaciju Nermina Dizdara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 6. decembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Nermina Dizdara.

Utvrđuje se povreda člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. septembra 2009. godine.

Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Mostaru koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu s članom 1.

Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Mostaru da u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine“, „Službenom glasniku Republike Srpske“ i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Nermin Dizdar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara podnio je 30. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. septembra 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Kantonalnog javnog pravobranilaštva Mostar (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo), kao zastupnika Hercegovačko-neretvanskog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenik), zatraženo je 23. juna 2010. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 22. jula, a Pravobranilaštvo 30. juna 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 6. augusta 2010. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Pravosnažnim Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 58 0 K 047189 08 K od 13. oktobra 2008. godine (u daljnjem tekstu: izvršna isprava), apelantu su, kao branitelju po službenoj dužnosti optuženog F.A., dosuđeni troškovi u iznosu od 1.500,00 KM. Kako izvršenik nije dobrovoljno ispunio obavezu, apelant je podnio prijedlog za izvršenje u kojem je tražio da se dozvoli prinudna naplata iznosa od dosuđenih 1.500,00 KM na ime troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos počevši od 10. novembra 2008. godine do potpune isplate, naplata iznosa od 240,00 KM na ime troškova izvršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o izvršenju pa do isplate i naplata iznosa koji sud odredi na ime sudske takse. Općinski sud je, Rješenjem broj 58 0 Ip 048426 08 Ip od 10. decembra 2008. godine, dozvolio predloženo izvršenje.

7. Protiv navedenog rješenja izvršenik je izjavio prigovor, pa je Općinski sud, rješenjem istog broja od 30. marta 2009. godine, djelimično usvojio izvršenikov prigovor, tako što je naložio izvršeniku da „novčano potraživanje tražitelja izvršenja utvrđeno [izvršnom ispravom]“ isplati apelantu u roku od osam dana, „pa će Rješenje o izvršenju br. 58 0 Ip 048426 08 Ip po proteku ovog roka proizvoditi pravno dejstvo“. U obrazloženju ovog rješenja, Općinski sud je, između ostalog, naveo da je izvršenje dozvoljeno na osnovu izvršne isprave – pravosnažnog rješenja o naknadi troškova postupka – prema članu 23. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), koji propisuje šta se sve smatra izvršnom ispravom. Iako je, kako je dalje navedeno, u izvršnoj ispravi određen iznos koji se mora isplatiti apelantu, nije određen rok u kojem je izvršenik mogao dobrovoljno izmiriti obavezu, a sud je to propustio odrediti rješenjem kojim je dozvolio izvršenje. Zbog toga je usvojen izvršenikov prigovor u tom dijelu i ostavljen mu je rok za dobrovoljno izvršenje. Dalje, Općinski sud je obrazložio da je članom 28. stav 2. ZIP-a propisano da će sud, ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno zaključenja poravnanja do naplate. Imajući u vidu tu odredbu, Općinski sud je odbio prigovor izvršenika u kojem je naveo da je rješenje o izvršenju u suprotnosti sa izvršnom ispravom u dijelu kojim se dozvoljavaju kamate na troškove postupka od dana donošenja izvršne isprave. Općinski sud je također odbio i prigovor da su troškovi izvršenja previsoko određeni, zaključivši da su određeni u skladu sa važećom tarifom i da uključuju naknadu za sastav prijedloga za izvršenje i pribavljanje klauzule pravosnažnosti „što je u skladu sa Zakonom o sudskim taksama HNK, što ukupno čini troškove izvršnog postupka u iznosu od 285 KM“.

8. Kantonalni sud je, osporenim Rješenjem broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. septembra 2009. godine, djelimično uvažio izvršenikovu žalbu protiv navedenog rješenja i preinačio ga u dijelu „zakonskih zateznih kamata na iznos glavnog duga i troškova izvršnog postupka“, pa je izvršni postupak u tom dijelu obustavio i ukinuo provedene radnje, a u ostalom dijelu žalbu odbio i osporeno rješenje potvrdio. U obrazloženju svoje odluke, Kantonalni sud je naveo da se iz izvršne isprave, kojom je izvršeniku naloženu da apelantu na ime troškova i nagrade za zastupanje po službenoj dužnosti isplati iznos od 1.500,00 KM, „jasno vidi da [apelantu] nisu dosuđene kamate“. Dalje, Kantonalni sud je naveo da se dva rješenja koja je donio Općinski sud „razlikuju u pogledu dosuđenih kamata na iznos glavnog duga – prvim mu se dosuđuju, a drugo rješenje je nejasno, jer se iz njega vidi da mu se dosuđuju neke kamate, ali ne i iznos i za koji period. Posebno se ne vidi da se kamata dosuđuje samo na iznos troškova izvršnog postupka“. Kantonalni sud je dalje naveo da se iz obrazloženja rješenja kojim je odlučeno o izvršenikovom prigovoru vidi da Općinski sud „očito smatra da kamate treba dosuditi tražitelju izvršenja na iznos troškova, pozivom na odredbu čl. 28. st. 2. ZIP-a“, a da se „[o] kamatama na iznos glavnog duga ne izjašnjava, ni u izreci ni kroz obrazloženje“. Kantonalni sud također navodi da „[a]ko se prihvati da je drugo 'obrazloženo' rješenje dopuna prvog rješenja na kojem je stavljen pečat, ostalo je nejasno da li je određena naplata kamata na iznos glavnog duga i troškova izvršnog postupka“. Stoga je, kako je dalje obrazložio, Kantonalni sud „otklonio navedenu nejasnoću“ tako što je obustavio postupak i ukinuo provedene izvršne radnje za isplatu zakonskih zateznih kamata „na iznos glavnog duga i troškova izvršnog postupka, a na osnovu čl. 49. stav 3. ZIP-a“. Naime, Kantonalni sud je zaključio da u izvršnoj ispravi „kamate nisu dosuđene na glavni dug, pa se ne može odrediti njihova naplata u izvršnom postupku, jer se izvršenje može odrediti samo u okviru sadržaja izvršne isprave“. Također, Kantonalni sud je naveo da se nije mogla „odrediti ni naplata kamata na troškove izvršnog postupka, jer za takvu odluku nema uporišta u odredbi čl. 28. st. 2. ZIP-a, koji priznaje pravo samo na kamate na troškove iz izvršne isprave“.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naročito istakao da je tačno da u izvršnoj ispravi nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove postupka, ali da odredba člana 28. stav 2. ZIP-a jasno propisuje da će u takvom slučaju sud, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata. Apelant ističe da je on u prijedlogu za izvršenje tražio isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđene troškove postupka, te stoga smatra da je Kantonalni sud zanemario navedenu odredbu ZIP-a.

b) Odgovori na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su apelacioni navodi neosnovani i da se apelant neosnovano poziva na odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a. Naime, Kantonalni sud smatra „da se u konkretnom slučaju ne radi o troškovima postupka, jer su troškovi dosuđeni u krivičnom postupku za [apelanta] glavni dug, pa se ova odredba ne može primijeniti. Naime, u krivičnom postupku stranke su bile tužilaštvo i okrivljeni, a u ovom postupku stranke su advokat koji je zastupao okrivljenog i kanton koji finansira sud. Dakle, radi se o sasvim drugim osobama iz dva različita postupka.“ Kantonalni sud je naveo da u izvršnom postupku advokat koji je branio okrivljenog „nastupa kao samostalna stranka koja traži određeno pravo proisteklo iz radnji koje je preduzimala za okrivljenog u krivičnom postupku“. Kantonalni sud je također naveo da rješenje o izvršenju mora biti identično izvršnoj ispravi, a da u konkretnom slučaju izvršna isprava ne sadrži odluku o kamatama na glavni dug, pa se stoga apelantu nisu ni mogle dosuditi kamate.

11. Pravobranilaštvo je u svom odgovoru osporilo apelacione navode i predložilo da Ustavni sud odbije apelaciju.

V. Relevantni propisi

12. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03 ispravka, 33/06, 39/06 ispravka, 39/09 i 35/12) relevantne odredbe glase:

Član 12.

Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donešenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donešenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

Član 16.

Troškovi postupka (4) Izvršenik je dužan tražiocu izvršenja da nadoknadi troškove koji su bili potrebni za izvršenje. [...] (7) O troškovima postupka odlučuje sud u izvršnom postupku i u tom postupku određuje, na prijedlog stranke, izvršenje radi njihova ostvarenja. [...] Član 23.

Izvršni dokument (1) Izvršni dokumenti su:

1) izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje;

Član 24.

Odluka i poravnanje (1) Sudskom odlukom, prema ovom zakonu, smatra se presuda, rješenje, te druga odluka donešena u postupku pred sudom i arbitražom, Član 28.

Naplata zateznih kamata [...] (2) Ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u samoj izvršnoj ispravi sud će, na prijedlog tražioca izvršenja, u rješenju o izvršenju odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno zaključenja poravnanja do naplate.

VI. Dopustivost

13. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

15. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 Ip 048426 09 Pz od 11. septembra 2009. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 29. septembra 2009. godine, a apelacija je podnesena 30. novembra 2009. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelant pobija navedeno rješenje, tvrdeći da mu je njim prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na imovinu

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

19. Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju glasi:

Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na mirno i neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi kontrolirala korištenje imovine u skladu sa općim interesima, ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.

20. Ustavni sud je u svojoj jurisprudenciji zauzeo stav da pojam „imovina“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ne uključuje samo pokretnu i nepokretnu imovinu, već podrazumijeva i širok spektar imovinskih interesa koji predstavljaju ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 33/01). U tom smislu, u konkretnom slučaju je nesporno da se radi o „imovini“ koja uživa zaštitu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se osporeno rješenje tiče naplate zateznih kamata na dosuđene troškove krivičnog postupka i na troškove izvršnog postupka.

21. Dalje, Ustavni sud ukazuje da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju obuhvata tri različita pravila. Prvo pravilo, koje je izraženo u prvoj rečenici prvog stava i koje je opće prirode, izražava princip mirnog uživanja imovine. Drugo pravilo, u drugoj rečenici istog stava, odnosi se na lišavanje imovine i podvrgava ga izvjesnim uvjetima. Treće pravilo, sadržano u drugom stavu ovog člana, dopušta državama potpisnicama pravo da, između ostalog, kontroliraju korištenje imovine u skladu sa općim interesom. Ova tri pravila nisu različita u smislu da nisu povezana: drugo i treće pravilo se odnose na pojedine slučajeve miješanja u pravo na mirno uživanje imovine i trebaju biti tumačena u svjetlu općeg principa izraženog u prvom pravilu (vidi Evropski sud, Sporrong i Lönnorth protiv Švedske, presuda od 23. septembra 1982. godine, serija A, broj 52. stav 61). Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je nesporno da osporena odluka Kantonalnog suda predstavlja miješanje u apelantovo pravo na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud smatra da miješanje u apelantovu imovinu treba razmotriti kao pitanje općeg principa mirnog uživanja imovine, te da u tom smislu treba analizirati da li je to miješanje bilo opravdano u svjetlu primjenjivih principa, odnosno: a) principa zakonitosti; b) principa legitimnog cilja u javnom interesu; i c) principa pravične ravnoteže.

a) Princip zakonitosti

22. Ustavni sud podsjeća na to da je, prema praksi Evropskog suda, prvi i najvažniji zahtjev iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju onaj koji traži da miješanje javnih vlasti u pravo na imovinu bude „zakonito“. Naime, druga rečenica prvog stava člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju dopušta lišavanje prava na imovinu samo „pod uslovima predviđenim zakonom“, a drugi stav člana 1. priznaje državama pravo da kontrolišu korištenje imovine „donošenjem zakona“. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da su apelantu dosuđeni troškovi postupka za zastupanje stranke u krivičnom postupku po službenoj dužnosti, pa kako izvršenik nije izvršio svoju obavezu dobrovoljno, apelant je pokrenuo izvršni postupak. Također, Ustavni sud zapaža da ni za Kantonalni sud nije sporno da rješenje kojim su apelantu dosuđeni troškovi postupka predstavlja izvršnu ispravu. Ono što je sporno je da li se, u konkretnom slučaju, može primijeniti odredba člana 28. stav 2. ZIP-a, odnosno da li apelant ima pravo, u izvršnom postupku, na naplatu zakonske zatezne kamate na troškove postupka koji su mu dosuđeni rješenjem Općinskog suda.

23. U vezi s tim pitanjem, Ustavni sud najprije zapaža da Kantonalni sud pogrešno zaključuje da su donesena „dva rješenja o izvršenju pod istim brojem“, te da se ta rješenja „razlikuju u pogledu dosuđenih kamata na iznos glavnog duga“. Naime, apelant je u prijedlogu za izvršenje specificirano tražio isplatu iznosa koji mu je dosuđen na ime troškova postupka, ali i zateznu kamatu na taj iznos počevši od dana donošenja izvršnog naslova, za šta je uporište našao u članu 28. stav 2. ZIP-a. Također, apelant je zatražio i jasno određen iznos na ime troškova izvršnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o izvršenju. Općinski sud je rješenjem od 10. decembra 2008. godine, dozvolio predloženo izvršenje onako kako je predloženo u prijedlogu za izvršenje, dok je drugim rješenjem, onim od 30. marta 2009. godine, odlučivao o prigovoru izvršenika protiv dozvoljenog izvršenja, kako je to i propisano odredbom člana 12. ZIP-a. U tom rješenju, Općinski sud je samo ostavio izvršeniku rok za dobrovoljno izvršenje, dok je u ostalom dijelu njegov prigovor odbio i time potvrdio rješenje od 10. decembra 2008. godine. Stoga, Ustavni sud smatra da se ne može reći da su u odnosu na dozvolu naplate zateznih kamata na dosuđene troškove krivičnog postupka i na troškove izvršnog postupka postojale neke nejasnoće koje je trebalo otkloniti.

24. Dalje, Ustavni sud ukazuje da je i Kantonalni sud u osporenoj odluci potvrdio da rješenje Općinskog suda koje je doneseno u krivičnom postupku, a kojim su apelantu dosuđeni troškovi postupka kao naknada za odbranu po službenoj dužnosti okrivljenog u tom postupku, predstavlja izvršnu ispravu u smislu čl. 23. i 24. ZIP-a. Međutim, Ustavni sud zapaža da uprkos tome što je u izvršnom naslovu eksplicitno navedeno da se apelantu dosuđuju troškovi postupka, Kantonalni sud je zaključio da se izvršna isprava ne odnosi na troškove postupka, već na „glavni dug“ u odnosu na koji nisu dosuđene zatezne kamate u samoj izvršnoj ispravi, te da se stoga ne može odrediti naplata kamata prema članu 28. stav 2. ZIP-a. Ustavni sud smatra da se ovakav stav Kantonalnog suda ne može prihvatiti. Naime, rješenje koje predstavlja izvršnu ispravu je rješenje o troškovima postupka dosuđenim apelantu na ime službene odbrane u krivičnoj stvari. Ovako dosuđeni iznos se ne može smatrati nekim drugim dugom izvršenika prema apelantu, zato što ovo apelantovo potraživanje nije izgubilo svojstvo „troškova postupka“ iz člana 28. stav 2. samo zato što je o troškovima krivičnog postupka odlučeno posebnim rješenjem, a ne presudom u krivičnoj stvari u kojoj su ti troškovi nastali. Naime, član 28. stav 2. ZIP-a ne pravi razliku između troškova postupka dosuđenih presudom, posebnim rješenjem ili čak i izvršnim sudskim poravnanjem, već se odnosi na troškove postupka iz svake od navedenih izvršnih isprava, što je u konkretnom slučaju posebno rješenje suda o troškovima postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio pravo.

25. Također, nesumnjivo je da je apelant u prijedlogu za izvršenje eksplicitno postavio jasan zahtjev za isplatu kamata i na troškove izvršnog postupka, pa nije jasno zbog čega Kantonalni sud smatra da apelant nema pravo na naplatu tih kamata, iako to nisu troškovi na koje se odnosi odredba člana 28. stav 2. ZIP-a. Stoga, Ustavni sud smatra da u odnosu na zateznu kamatu na troškove izvršnog postupka Kantonalni sud nije mogao odbiti apelanta primjenom navedene odredbe, te da je i u tom slučaju proizvoljno primijenio pravo.

26. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a, zbog čega se ne može smatrati da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo „zakonito“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zbog ovakvog zaključka Ustavnog suda, ostali aspekti člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nisu relevantni, pa ih Ustavni sud neće razmatrati.

27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da je, u konkretnom slučaju, osporenom odlukom Kantonalnog suda prekršeno apelantovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII. Zaključak

28. Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada miješanje u to pravo ne zadovoljava princip „zakonitosti“ zato što je sud u svojoj odluci proizvoljno primijenio odredbu člana 28. stav 2. ZIP-a čime je onemogućio apelanta da u skladu s tom odredbom naplati u izvršnom postupku zateznu kamatu za troškove postupka dosuđene u izvršnoj ispravi, te što je pozivanjem na tu odredbu onemogućio apelantu naplatu kamate na troškove izvršenja, iako je apelant takav zahtjev eksplicitno postavio u prijedlogu za izvršenje.

29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-3744/09 (N. D.) | Sudska praksa | Aktio