Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1295/12 (Z. M.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1295/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 1295/12, rješavajući zahtjev Z. M. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Z. M. za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Z. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Urbandale, Iowa, USA, koju zastupa Aziz Adilagić advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 9. aprila 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupaka koji se pod brojem 23 0 P 004874 06 P (raniji broj 408/06) i brojem P-4874/06 vode pred Općinskim sudom u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i brojem 23 0 I 011188 07 I (Gž) vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud). Apelantica je 11. juna 2012. godine dostavila dopunu apelacije kojom je navode apelacije proširila i na rješenje Kantonalnog suda broj 23 0 I 11188 11 Gž od 17. maja 2012. godine. Apelantica je, također, 30. novembra 2012. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje izvršenja „u predmetu Općinskog suda broj 23 0 I 011188 07 I po prijedlogu tražioca izvršenja doo „Drvopromet“ Velika Kladuša protiv izvršenika-apelantice i Zinaide Dajić radi izvršenja na nekretninama te obustavio izvršenje Zaključka o prvoj prodaji od 27. augusta 2012. godine i rješenja o dosudi od 19. septembra 2012. godine pod brojem 23 0 I 011188 07 I i to nekretnina preciziranih u rješenju“ do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 23 0 I 011188 07 I od 14. decembra 2010. godine odbačen je prigovor apelantice i Fahrudina Muhamedagića da nisu izvršenici nego treća lica u postupku i njihov prijedlog za prekid postupka izjavljen po zajedničkom punomoćniku na zapisnik kod suda 2. decembra 2010. godine, kao neblagovremen i nedopušten. U obrazloženju rješenja je navedeno da je rješenjem o izvršenju tog suda broj 023-0-I-000612 od 25. januara 2008. godine određeno izvršenje na nekretninama izvršenika i to Fikreta Tabakovića na nekretninama pobliže navedenim u rješenju te na nekretninama suvlasništvo apelantice, Fahrudina Muhamedagića i Zinaide Dajić kao nasljednika iza umrlog Šemse Mehmedagića, koje su također precizirane u rješenju i to zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem tražitelja izvršenja iz iznosa dobijenog prodajom po osnovu izvršene isprave – rješenja tog suda broj IP-13/04 od 21. aprila 2004. godine i notarski obrađene isprave i to ugovora o ustupanju potraživanja sastavljenog kod notara poimenično navedenog u rješenju. Navedeno je i da je rješenje o izvršenju postalo pravosnažno i izvršno i da je sud zakazao ročište radi utvrđivanja vrijednosti nekretnina koje su predmet spora.

3. U rješenju je navedeno i da je izvršna isprava na osnovu koje je predmetno izvršenje određeno protiv nasljednika Šemse Muhamedagića rješenje tog suda broj IP-13/04 od 21. aprila 2004. godine o zasnivanju založnog prava na nekretninama dužnika-jemaca-sudužnika koje je na osnovu sporazuma stranaka-s jedne strane Raiffeisen bank d.d. BiH, Filijala Bihać kao povjerioca (u daljnjem tekstu: povjerilac) i s druge strane doo „Tabak“ Velika Kladuša kao dužnika sa sadužnikom „7 maj-

Mimin“ Velika Kladuša i dužnicima-jemcima Fikretom Tabakovićem, Šemsom Muhamedagićem i Ejubom Bašićem, određeno u korist povjerioca uknjižbom založnog prava na nekretninama preciziranim u rješenju. Navedeno je da je svrha zasnivanja založnog prava bila obezbjeđenje potraživanja povjerioca iz Ugovora o kreditiranju i poslovnoj suradnji broj 3824/2400/MH od 16. aprila 2004. godine po osnovu kojeg je povjerilac odobrio dužnicima financijsku podršku u iznosu od 490.668,00 KM. Nadalje, je navedeno da su 14. septembra 2007. godine povjerilac i „Drvopromet“ d.o.o .Velika Kladuša ( u daljnjem tekstu: primatelj ustupljenog potraživanja) zaključili ugovor o ustupanju potraživanja broj OPU-887/07 kojim preostala potraživanja po osnovu duga iz naprijed navedenog Ugovora o kreditiranju i poslovnoj suradnji u ukupnom iznosu od 341.296,14 KM, zajedno sa hipotekom zasnovanom i uknjiženom na predmetnim nekretninama dužnika-jemaca Fikreta Tabakovića i Šemse Muhamedagića, povjerilac ustupa primatelju ustupljenog potraživanja. Nakon toga je primatelj ustupljenog potraživanja 15. oktobra 2007. godine podnio tom sudu prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Fikreta Tabakovića i apelantice, Fahrudina Muhamedagića i Zinaide Dajić kao nasljednika Šemse Muhamedagića na nekretninama koje su predmet ugovora o kreditiranju i financiranju, ugovora o zasnivanju hipoteke i ugovora o ustupanju potraživanja.

4. Općinski sud je, također, naveo da je u vrijeme podnošenja prijedloga za izvršenje dužnik-jemac Šemso Muhamedagić već bio umro, ostavinski postupak iza njega proveden, proglašeni njegovi nasljednici i to apelantica kao supruga i Fahrudin Muhamedagić i Zinaida Dajić kao djeca. Navedeno je da su se oni kao nasljednici i uknjižili na spornoj nekretnini na kojoj je zasnovana hipoteka i zajedno sa potraživanjem ustupljena tražiocu izvršenja. Nadalje, navedeno je da je odredbom člana 68. stav 1. Zakona o vlasničko-pravnim odnosima propisano da radi osiguranja određenog potraživanja nekretnina može biti opterećena pravom zaloga u korist povjeritelja (hipoteka) koje je ovlašten da, na način određen zakonom, zahtijeva namirenje svog potraživanja iz vrijednosti te nekretnine prije povjeritelja koji na njoj nemaju hipoteku, kao i prije povjeritelja koji su hipoteku na njoj stekli poslije njega, bez obzira na promjenu vlasnika opterećene nekretnine“. S tim u vezi, Općinski sud je obrazložio da je neosnovan prijedlog apelantice i Fahrudina Muhamedagića kojim je traženo da se prijedlog za izvršenje vrati primatelju ustupljenog potraživanja na ispravku kako bi umjesto njih kao izvršenika označio Šemsu Muhamedagića. Navedeno je da Šemso Muhamedagić više ne može biti stranka u postupku jer je umro prije podnošenja prijedloga za izvršenje a primatelj ustupljenog potraživanja je rješenjem tog suda broj 23-0-O-06-000 054 od 30. juna 2006. godine dokazao da su apelantica i Fahrudim Muhamedagić zakonski nasljednici predmetne opterećene nekretnine. Zbog navedenog taj sud, kako je naveo, ne može smatrati apelanticu i ostalo dvoje nasljednika trećim licima već su oni ispravno navedeni kao izvršenici. Imajući u vidu navedeno Općinski sud je odbio prigovor apelantice i Fahrudina Muhamedagića. Općinski sud je odbio i prijedlog za prekid postupka uz obrazloženje da u slučaju podnošenja prigovora lica koja se smatraju trećim licima i u vezi s tim eventualno upućivanje na parnicu ne sprečava, shodno odredbama člana 52. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, provedbu izvršenja niti ostvarivanja potraživanja tražitelja izvršenja.

5. Protiv navedenog rješenja apelantica i Fikret Muhamedagić su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu koji je rješenjem broj 23 0 I 11188 11 Gž od 17. maja 2012. godine žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje. Rješenjem je odbijen i zahtjev apelantice i Fahrudina Muhamedagića za isplatu parničnih troškova za sastav žalbe u iznosu od 801,88 KM. Kantonalni sud je, između ostalog, obrazložio da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Navedeno je da je apelantica bila supruga Šemse Mehmedagića koji je zaključio ugovor o jemstvu na temelju kojeg je upisana hipoteka na predmetnoj nekretnini i da je apelantica temeljem rješenja o nasljeđivanju kao nasljednica Šemse Muhamedagića upisana kao suvlasnik predmetne nekretnine u zemljišne knjige u dijelu 4/6 te da, shodno odredbama člana 143. Zakona o nasljeđivanju, nasljednici odgovaraju solidarno za obaveze svog prednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Nadalje, navedeno je da iz izreke rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je apelantica zajedno sa ostalim nasljednicima-djecom ostaviteljaproglašena za zakonsku nasljednica imovine, s tim da je apelantica naslijedila veći dio od djece i da ½ imovine ostavitelja nije, kako je tvrdila apelantica, izdvojeno iz ostavinske mase kao bračna stečevina i nije kao takva uknjižena posebno na apelanticu zbog čega se apelantica ne može smatrati trećim licem. Kantonalni sud je naveo da ni Fahrudin Muhamedagić ne može biti treće lice jer je nesporno nasljednik svog oca Šemse Muhamedagića zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz člana 51. stav 1. Zakona o izvršnom postupku na osnovu kojih bi se rješenje o izvršenju proglasilo nedopuštenim po prigovoru trećih lica.

6. Kantonalni sud je naveo da zbog navedenog nema osnova ni za primjenu odredbi člana 52. stav 1. Zakona o izvršnom postupku kojim je određeno da će sud o prigovoru trećeg lica odlučiti u izvršnom postupku ili će podnosioca prigovora zaključkom uputiti da svoja prava ostvaruje u parnici. Prema obrazloženju Kantonalnog suda pravilno je odbačen i prijedlog za prekid postupka jer takva mogućnost nije propisana članom 51. Zakona o izvršnom postupku već naprotiv propisano je da takav prigovor ne sprečava provođenje izvršenja. Kantonalni sud je naveo da su neosnovani i žalbeni navodi da u postupku nije odlučeno o svim prijedlozima onako kako su postavljeni na ročištu od 2. oktobra 2010. godine. Ovo stoga jer, kako je naveo Kantonalni sud, iz zapisnika sa tog ročišta poizlazi da su tačno specificirani svi zahtjevi o kojima rješenjem treba biti odlučeno i da na tako specificirane zahtjeve punomoćnik izvršenika nije imao nikakvih prigovora. Navedeno je i da su apelantica i Fahrudin Muhamedagić, između ostalog, u žalbi još naveli i da je dug plaćen tražitelju izvršenja a ugovor o preuzimanju potraživanja zaključen tek nakon isplate, da je ugovor o jemstvu istekao i da je hipoteka prestala jer je ugovorena na određeno vrijeme tj. do 12. aprila 2007. godine a da je prijedlog za izvršenje podnesen poslije tog datuma. Kantonalni sud je u vezi ovih navoda obrazložio da se radi o prigovorima koje apelantica i Fahrudin Muhamedagić kao izvršenici mogu istaći u nastavku izvršnog postupka a ne u konkretnom postupku te da će o tim navodima i prijedlozima odlučiti izvršni sud.

7. Nakon toga Općinski sud je 19. septembra 2012. godine donio zaključak broj 23 0 I 011188 07 I o prodaji predmetnih nekretnina prvom najpovoljnijem ponuđaču-primatelju ustupljenog potraživanja sa 1/1 dijela za cijenu i to nekretninu u suvlasništvu apelantice, Fahrudina Muhamedagića i Zinaide Dajić od 106.350,00 KM, a nekretnine vlasništvo Elvedina Tabakovića za cijenu od 239,316,00 KM. Zaključkom je utvrđeno da primatelj ustupljenog potraživanja nije dužan da plati ponuđene cijene iz razloga što je njegovo potraživanje iz prijedloga za izvršenje i to i glavnog duga i troškova postupka, veće od ponuđene cijene. Zaključak je objavljen na oglasnoj tabli suda.

8. Osim toga, Općinski sud je 19. septembra 2012. godine donio rješenje o dosudi broj 23 0 I 011188 07 I kojim je nekretnine precizirane u dispozitivu dosudio kupcu primatelju ustupljenog potraživanja sa 1/1 dijelom vlasništva i posjeda za cijenu nekretnina od 106.350,00 KM i 239,316,00 KM. Određeno je da će po pravosnažnosti rješenja o dosuđenju izvršenici i eventualno treća lica koja su u posjedu nekretnina, predmetne nekretnine predati u posjed kupcu te je naloženo Zemljišno knjižnom uredu Općinskog suda da izvrši upis promjene prava vlasništva na predmetnim nekretninama preciziranim u rješenju i to sa imena apelantice, Fahrudina Muhamedagića, Zinaide Dajić i Elvedina Tabakovića na ime kupca primatelja ustupljenog potraživanja. U obrazloženju rješenja su navedene sve naprijed istaknute činjenice.

9. Protiv navedenog zaključka i rješenja apelantica i Fahrudin Mehmedagić su 26. septembra podnijeli žalbe Općinskom sudu o kojim do donošenja ove odluke nije riješeno.

10. Apelantica smatra da su joj zbog dužine trajanja izvršnog i parničnog postupka i osporenim odlukama prekršeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica navodi da se kompletan parnični postupak i izvršni postupak provode nezakonito jer apelantica nije znala za stavljanje nekretnina pod hipoteku iako je već tada po osnovu bračne stečevine bila vlasnica ½ nekretnine, da je dug već ranije u postupnosti isplaćen kao i da je prestalo dejstvo hipoteke ne samo isplatom duga nego i zbog toga jer je hipoteka stavljena na određeno vrijeme. Navedeno je da je nesporno da je 40 godina bila u braku sa Šemsom Muhamedagićem i zajedničkim životom i radom s njim sticala imovinu te da sad živi u Americi od socijalne pomoći i nema gdje nastaviti stanovati ako se vrati u Bosnu. Apelantica navodi i da je od nadležnog suda 15. septembra 2012. godine tražila i donošenje privremene mjere osiguranja ali da o tom prijedlogu nije riješeno. Zbog svega navedenog apelantica traži da Ustavni sud donese i privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje navedenih odluka.

11. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

12. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U vezi sa zahtjevom apelantice da Ustavni sud obustavi izvršenje sudskih odluka kojima je predmetna nekretnina dodijeljena kupcu primatelju ustupljenog potraživanja, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP 288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP 774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelantica, osim navoda koji se odnose na meritum apelacije, nije navela bilo kakve druge razloge koji bi mogli voditi Ustavni sud odluci da je zahtjev za privremenu mjeru osnovan. Pri tome Ustavni sud naglašava da paušalni navodi apelantice da nema gdje nastaviti stanovati ako se vrati u Bosnu, bez drugih konkretnih dokaza koji bi ukazivali da bi donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, sami po sebi ne mogu predstavljati razlog za uvažavanje apelanticinog zahtjeva za donošenje privremene mjere. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

14. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1295/12 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio