Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4022/12 („Unametal“ a.d. Novi Grad)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4022/12

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP-4022/12, rješavajući zahtjev „Unametal“ a.d. Novi Grad za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Unametal“ a.d. Novi Grad za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Unametal“ a.d. Novi Grad (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 21. novembra 2012. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 76 0 I 000649 12 Gž od 13. septembra 2012. godine, br. 76 0 I 008281 12 Gž od 13. septembra 2012. godine i br. 76 0 I 009953 12 Gž od 7. septembra 2012. godine.

a) Izvršni postupak na temelju Presude Osnovnog suda u Novom Gradu broj P-292/01

2. Osnovni sud u Novom Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je Presudom na osnovu priznanja broj P-292/01 od 31. oktobra 2001. godine u pravnoj stvari tužitelja, 73 radnika apelanta (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv apelanta, radi isplate dugovanja na ime neisplaćenih neto zarada, obavezao apelanta da tužiteljima isplati iznose kao u izreci presude, za period od 1. septembra 1996. godine do 30. juna 2001. godine sa pripadajućom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te da im nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.475,00 KM. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant u cijelosti priznao tužbeni zahtjev tužitelja, istakavši da je samim izdavanjem uvjerenja na osnovu kojih je sačinjen izvještaj po osnovu neisplaćenih plaća, utvrđen iznos dugovanja tužiteljima pa je ovaj sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu u smislu člana 331. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP).

3. Osnovni sud je donio Rješenje o izvršenju br. 76 0 I 000649 08 I od 12. januara 2009. godine, br. 76 0 I 002627 09 I od 20. novembra 2009. godine, br. 76 0 I 003269 09 I od 15. juna 2010. godine i br. 76 0 I 001159 10 I2 od 17. februara 2009. godine, na prijedlog tužitelja i tražitelja izvršenja od 9. oktobra 2008. godine, a na temelju pravosnažne presude Osnovnog suda broj P- 292/01 od 31. oktobra 2001. godine. i to na ime; Ranka Umićevića, Milana Boguna, Dušana Bućmana, Dušana Bursaća, Gordane Garače, Mirka Gačića, Todora Gačića, Milenka Dubajića, Zorana Ličine, Miroslava Gvozdena, Radenka Vile, Milanka Oljače, Miće Kovačevića, Voje Radakovića, Ljubomira Škorića, Milana Tomčića, Borislava Stojnića, Ljubana Popovića, Ljiljane Janjetović, Radomira Starčevića, Zdravka Umićevića, Marinka Vujasina, Miroslava Pilipovića, Milovana Popovića, Gojka Majstorovića i Dušana Pađena, na prijedlog tražitelja izvršenja Vlade Agbaba od 4. maja 2009. godine, Dragana Karlice od 19. januara 2009. godine i na prijedlog Ljiljane Drljače od 3. septembra 2009 za izvršenje pravosnažne presude Osnovnog suda broj P- 17/01 od 28. januara 2002. godine.

4. Rješenjem Osnovnog suda broj 76 0 I 000649 08 I od 20. januara 2012. godine usvojen je prigovor izvršenika od 26. januara i 22. aprila 2009. godine, izjavljen protiv Rješenja o izvršenju broj 76 0 I 000649 08 I od 12. januara 2009. godine, prigovor izvršenika od 11. decembra 2009. godine izjavljen protiv Rješenje o izvršenju broj 76 0 I 002627 09 I od 20. novembra 2009. godine, prigovor izvršenika od 30. juna 2010. godine izjavljen protiv Rješenje o izvršenju broj 76 0 I 003269 09 I od 15. juna 2010. godine i prigovor izvršenika od 25. februara 2009. godine izjavljen protiv Rješenje o izvršenju broj 76 0 I 001159 10 I2 od 17. februara 2009. godine. Istim rješenjem u cijelosti je obustavljeno izvršenje i ukinute sve provedene izvršne radnje osim u dijelu da je apelant u obavezi da isplati tražiteljima izvršenja; Voji Radakoviću, Borislavu Stojniću, Dušanu Bućmanu, Ljubomiru Škoriću, Milanu Tomčiću, Ljiljani Janjetović, Radomiru Starčeviću, Miroslavu Gvozden, Ranku Umićeviću, Marinku Vujasinu, Miroslavu Pilipoviću, Milovanu Popoviću, Gojku Majstoroviću, Dušanu Pađan, Zoranu Ličina, Mići Kovačeviću, Todora Gačiću, Gordani Garača, Dušanu Bursać, Milanu Bogunu, Draganu Karlici i Ljiljani Drljača iznose kao u izreci presude, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 18. aprila 2011. godine kao dana vještačenja pa do isplate. U odnosu na tražitelja izvršenja Milenka Dubajića postupak je obustavljen zbog smrti ovog tražitelja izvršenja, koji je umro 8. marta 2008. godine. Postupak izvršenja je obustavljen i u odnosu na tražitelja izvršenja Radenka Vilu koji je prijedlog za izvršenje podnio u predmetu broj 760 I 000649 08 I kao i u predmetu broj 760 I 002308 09 I na iste iznose, te na tražitelja izvršenja Milanka Oljaču koji je prijedlog za izvršenje podnio u predmetu broj 760 I 003308 09 I.

5. Okružni sud je Rješenjem broj 76 0 I 000649 12 Gž od 13. septembra 2012. godine uvažio žalbe tražitelja izvršenja Ranka Umićevića, Dušana Bursaća, Zorana Ličine, Todora Gačića, Radomira Starčevića, Miroslava Gvozdena, Voju Radakovića, Dušana Bućma, Mirka Gačića, Milana Tomčića, Ljubana Popovića, Marinka Vujasina, Borislava Stojnića, Dušana Pađena, Dragana Karlice i Vlade Agbaba, tako da je Rješenje Osnovnog suda broj 76 0 I 000649 08 I od 20. januara 2012. godine preinačeno.

b). Izvršni postupak na temelju Presuda Osnovnog suda br. P-13/02 i 8/02

6. Osnovni sud je Presudom na osnovu priznanja broj 13/02 od 28. januara 2002. godine u pravnoj stvari tužitelja Vida Stupara protiv apelanta, radi isplate plata, obavezao apelanta da tužitelju na ime duga po osnovu neto zarada isplati iznos od 2.519,19 KM za period od 1. septembra 1996. godine do 30. juna 2001. godine, sa pripadajućom zakonskom kamatom počev od dana 22. novembra 2001. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. U obrazloženju presude je navedeno da obzirom da je apelant priznao postavljeni tužbeni zahtjev sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kao u dispozitivu na osnovu odredbe člana 331. ZPP-a.

7. Osnovni sud je Presudom na osnovu priznanja broj 8/02 od 28. januara 2002. godine u pravnoj stvari tužitelja Branka Stupara protiv apelanta, radi isplate plata obavezao apelanta da tužitelju na ime duga po osnovu neto zarada isplati iznos od 3.340,20 KM za period od 1. septembra 1996. godine do 30. juna 2001. godine, sa pripadajućom zakonskom kamatom počev od dana 22. novembra 2001. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. U obrazloženju presude je navedeno da obzirom da je apelant priznao postavljeni tužbeni zahtjev sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kao u dispozitivu na osnovu odredbe člana 331. ZPP-a.

8. Osnovni sud je 30. maja 2011. godine donio Rješenje o izvršenju br. 76 0 I 008281 11 I i 76 0 I 008282 I radi isplate duga na prijedlog tražitelja izvršenja Branka i Vida Stupara od 4. marta 2011. godine, na temelju pravosnažnih presuda ovog suda br. P-8/02 i br. P-13/02 od 28. januara 2002. godine.

9. Osnovni sud je Rješenjem broj 76 0 I 008281 11 I od 23. aprila 2012. godine odbio kao neosnovane prigovore apelanta kao izvršenika izjavljene protiv Rješenja o izvršenju ovog suda br. 76 0 I 008281 11 I i br. 76 0 I 008282 I od 30. maja 2011. godine i rješenja o izvršenju u cijelosti potvrdio.

10. Okružni sud je Rješenjem broj 76 0 I 008281 12 Gž od 13. septembra 2012. godine žalbu izvršenika izjavljenu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 76 0 I 008281 11 I od 23. aprila 2012. godine odbio kao neosnovanu i rješenje ovog suda potvrdio. Istim rješenjem odbijen je zahtjev izvršenika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 100,00 KM.

c). Izvršni postupak na temelju Presude Osnovnog suda broj P-11/02

11. Osnovni sud je Presudom na osnovu priznanja broj P-11/02 od 28. januara 2002. godine u pravnoj stvari tužitelja Dušana Torbice protiv apelanta radi isplate plata, obavezao apelanta da tužitelju na ime duga po osnovu neto zarada isplati iznos od 4.511,84 KM za period od 1. septembra 1996. godine do 30. juna 2001. godine, sa pripadajućom zakonskom kamatom počev od dana 22. novembra 2001. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate. U obrazloženju presude je navedeno da budući da je apelant priznao postavljeni tužbeni zahtjev sud je bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kao u dispozitivu na osnovu odredbe člana 331. ZPP-a.

12. Osnovni sud je 26. decembra 2011.godine donio Rješenje o izvršenju broj 76 0 I 009953 11 I radi isplate duga na prijedlog tražitelja izvršenja Dušana Torbice od 21. septembra 2011. godine, a na temelju pravosnažne Presude Osnovnog suda broj P-11/02 od 28. januara 2002. godine.

13. Osnovni sud je Rješenjem broj 76 0 I 009953 11 I od 27. aprila 2012. godine odbio kao neosnovan prigovor apelanta kao izvršenika izjavljen protiv Rješenja o izvršenju ovog suda broj 76 0 I 009953 11 I od 26. decembra 2011. godine i Rješenje o izvršenju u cijelosti potvrdio.

14. Rješenjem Okružnog suda broj 76 0 I 009953 12 Gž od 7. septembra 2012. godine odbijena je žalba apelanta kao izvršenika i Rješenje Osnovnog suda broj 76 0 I 009953 11 I od 27. aprila 2012. godine je u cijelosti potvrdio.

15. Apelant navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da su redovni sudovi pogrešno i nepotpuno utvrdili činjenično stanje odnosno da nisu utvrdili odlučne činjenice od kojih zavisi pravilna i zakonita odluka u predmetnom slučaju. Ističe da su „presude donesene na temelju lažnih potvrda tražitelja izvršenja da im plaće nisu isplaćene“ Ističe „da se u ovom predmetu radi o 19 tražitelja izvršenja, ali da ih ima još koji takođe imaju pravosnažne presude na osnovu priznanja, pa se očekuje izvršenje što bi apelanta odvelo u stečaj, jer ukupno potraživanje po navedenim pravosnažnim presudama iznosi 439.051,30 KM računajući samo glavni dug, pa se može pretpostaviti da su i kamate sigurno dostigle visinu glavnog duga, i računajući troškove postupka navodi da će biti oštećen za iznos veći od 1.000.000,00 KM“.

16. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant traži da Ustavni sud odloži postupak izvršenja po osporenim odlukama sudova do donošenja odluke po apelaciji.

17. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

18. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom sudskih postupka, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

19. Iz navoda apelanta proizlazi da on kao razlog za usvajanje privremene mjere ističe da bi izvršenjem osporenih rješenja dovelo do njegovog stečaja.

20. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojim se traži odlaganje izvršenja pravosnažne odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odlukama koje su pravosnažne. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.

21. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

22. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

23. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4022/12 („Unametal“ a.d. Novi Grad) | Sudska praksa | Aktio