Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-812/10 (M. G.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Ostavinski postupak
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-812/10
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 812/10, rješavajući apelaciju Miloša Gligorevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Miloša Gligorevića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 O 006492 06 O.
Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini da hitno okonča postupak u predmetu broj 80 0 O 006492 06 O, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Bijeljini da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miloš Gligorević (u daljnjem tekstu: apelant) iz mjesta Tutnjevac kod Ugljevika podnio je 3. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 80 0 O 006492 06 O.
2. Odlukom o obustavi postupka broj AP 812/10 od 9. marta 2011. godine Ustavni sud je obustavio postupak u predmetnoj apelaciji na temelju obavještenja pošte na pismeno koje je bilo upućeno apelantu, a koje je vraćeno sa naznakom da je apelant umro. Rješenjem Ustavnog suda od 8. juna 2011. godine u predmetnoj apelaciji usvojen je apelantov zahtjev za preispitivanje odluke o obustavi postupka, budući da je na pismenu koje je vraćeno Ustavnom sudu bio naveden pogrešan podatak da je apelant umro.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 4. novembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
4. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 17. novembra 2010. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 5. decembra 2012. godine.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelant je 3. augusta 2006. godine u Osnovnom sudu prijedlogom pokrenuo ostavinski postupak iza ostavioca Mlađena Gligorevića, apelantovog oca, radi raspravljanja zaostavštine – naknadno pronađene imovine.
8. Na ročištu koje je održano 24. marta 2008. godine utvrđeno je da još 11 srodnika apelantovog oca čine lica pozvana na naslijeđe. Na tom ročištu apelantu je naloženo da u roku od 60 dana sudu dostavi tačne adrese učesnika Cvije i Mlađena ili njihove nasljedničke izjave, dok je za ostale učesnike sud prihvatio adrese koje je apelant dostavio.
9. Apelant je podnescima od 31. jula 2008. godine i 4. marta 2009. godine urgirao u sudu da se postupak ubrza.
10. Podneskom od 24. marta 2009. godine apelant je obavijestio sud o adresi učesnika u postupku Cvije i Mlađena, navodeći njihovo posljednje prebivalištu na području Bosne i Hercegovine (mjesto Tutnjevac – Zabrđe, Općina Ugljevik). Istim podneskom apelant je informirao sud da su ovi učesnici prije 20 godina otišli u Austriju, da jednom godišnje dođu u Bosnu i Hercegovinu, ali da ne raspolaže njihovom adresom u Austriji. Još je naveo da su oni dali svoje nasljedničke izjave u pismenoj formi i da su one dostavljene u spis, te je predložio da ih sud pozove na poznatu adresu u Bosni i Hercegovini.
11. Nakon toga Općinski sud je zakazao ročište za 20. maj 2009. godine na kojem su se ostali učesnici u postupku odrekli svog nasljednog dijela u apelantovu korist, a apelantu je naloženo da u roku od 60 dana dostavi identifikaciju nekretnina, što je apelant učinio podneskom od 26. maja 2009. godine. Apelant je u podnesku ponovio da su Cvija i Mlađen dali svoje nasljedničke izjave predloživši sudu da izvrši uvid u spis, a uvidom u spis Osnovni sud se uvjerio da se nasljedničke izjave ne nalaze u njemu.
12. Na ročištu održanom 2. jula 2010. godine apelantu je ponovo naloženo da dostavi notarski obrađene nasljedničke izjave Cvije i Mlađena, te posjedovne listove i zk. izvatke koji nisu stariji od šest mjeseci.
13. Podneskom od 7. jula 2010. godine apelant je ponovio da su Cvija i Mlađen dali svoje nasljedničke izjave, da je izjave poslao „pravnik iz Ugljevika“ i da se sud u to uvjerio, a u vezi sa traženim izvacima apelant je predložio da ih sud pribavi službenim putem.
14. Dopisom od 28. oktobra 2010. godine sud je apelantu ponovio zahtjev da u roku od 30 dana dostavi tražene nasljedničke izjave i posjedovni list ne stariji od šest mjeseci.
15. Pismenim podneskom od 4. novembra 2010. godine apelant je ponovio da se u spisu nalaze notarski obrađene nasljedničke izjave Cvije i Mlađena, ponovio je adresu njihovog posljednjeg prebivališta u Bosni i Hercegovini, te je ponovio da mu njihova adresa u Austriji nije poznata i da je ne može dostaviti, predloživši da se dostavljanje pismena obavi kao sa licima nepoznate adrese.
16. Prema stanju spisa, Osnovni sud nakon toga više nije preduzimao nikakve procesne radnje u predmetnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je zbog nedonošenja odluke u ostavinskom postupku Osnovni sud povrijedio pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant je istakao da je ostavinski postupak po zakonu hitan i da on zbog starosti i bolesti više ne može da čeka na odluku suda, a njegova želja je da se okonča postupak i da nekretnine pokloni svojim nasljednicima. Osnovni sud je, prema apelantovoj ocjeni, nepostupanjem u predmetnom postupku povrijedio indirektno i njegovo pravo na pristup sudu. Apelant navodi da je više puta pismeno i usmeno urgirao u Osnovnom sudu da se postupak ubrza, ali bezuspješno. Apelant zbog dužine trajanja postupka traži i naknadu na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda.
b) Odgovor na apelaciju
18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju iscrpno iznio hronologiju postupka (što je detaljno prezentirano u činjenicama ove odluke). Navedeno je, između ostalog, da je apelant dostavio prijedlog sudu 4. augusta 2006. godine, a da su ročišta održana 24. marta 2008. godine, 20 maja 2009. godine i 2. jula 2010. godine. Osnovni sud je zaključio da su navodi iz apelacije neosnovani, a posebno zbog toga što apelant predlaže da se raspravi naknadno pronađena imovina koja i nije naknadno pronađena jer je obuhvaćena ugovorom o poklonu, koji je on izgubio i koji zato nije proveo, a želi da se cjelokupna novopronađena imovina uruči njemu sa dijelom 1/1. Za takvu odluku sudu je potrebna nasljednička izjava učesnika Cvije i Mlađena, odnosno potrebno je da izjavu daju pred sudom. Evidentno je da izjava u sudu nema i da apelant ne može da dokaže da ih je dostavio, niti posjeduje adrese učesnika, pa se zbog toga postupak ne može okončati u rokovima predviđenim zakonom. Predloženo je da se apelacija odbije kao neosnovana.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni list SRBiH“ broj 10/89 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 74/05) relevantne odredbe glase:
Član 2.
Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.
20. U Zakonu o vanparničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 36/09) relevantne odredbe glase:
Član 2.
(1) Opšte odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drugačije određeno, kao i u drugim vanparničnim stvarima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.
(2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj: 58/03, 85/03, 74/05, 63/07), ako zakonom nije drugačije određeno.
21. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 296.
(1) Ako se tokom postupka pred prvostepenim sudom pokaže da bi redovan postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga za jednu ili obje stranke mogle nastupiti štetne posljedice, sud će tuženom postaviti privremenog zastupnika.
(2) Uz uslov iz stava 1. ovog člana, sud će postaviti tuženom privremenog zastupnika naročito u slučajevima:
[…] 4) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika, 5) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Republici Srpskoj, nalaze u inostranstvu, a dostava se nije mogla obaviti.
Član 348.
[…] (3) Ako je utvrđeno da tuženi kome se dostava ima obaviti ne stanuje na adresi svog posljednjeg poznatog boravišta ili prebivališta, a njegovo sadašnje boravište ili radno mjesto se ne mogu utvrditi, dostava pismena će se obaviti istovremeno objavljivanjem pismena na oglasnoj ploči suda i u najmanje jednim dnevnim novinama koje se distribuiraju u Republici Srpskoj.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
26. Apelant smatra da je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom prijedlogu povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
27. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio odluku povodom njegovog prijedloga, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant 4. augusta 2006. godine prijedlogom pokrenuo predmetni vanparnični postupak koji, prema stanju spisa i raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranju dužine predmetnog postupka je period od šest godina i četiri mjeseca.
b) Analiza dužine trajanja postupka
29. Ustavni sud zapaža da se prijedlog odnosi na raspravljanje naknadno pronađene imovine, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o imovini koja je u apelantovom faktičkom posjedu, ali koja se još uvijek u zvaničnim evidenciji vodi na apelantovom umrlom oca, koju apelant za života želi raspodijeliti svojim nasljednicima, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.
30. Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni postupak pokrenuo prijedlogom u augustu 2006. godine, da su u periodu od 24. marta 2008. godine do 2. jula 2010. godine održana tri ročišta (prvo ročište nakon godinu i osam mjeseci od podnošenja prijedloga, a ostala dva sud je održao u prosjeku jedanput godišnje), da postupak prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan, a razlog tome je, kako navodi Osnovni sud, to što apelant sudu nije dostavio tačnu adresu učesnika u postupku, odnosno njihove nasljedničke izjave. Međutim, ovi razlozi, sami po sebi, ne mogu predstavljati opravdanje za nedonošenje odluke povodom apelantovog prijedloga. U tom kontekstu, Ustavni sud podsjeća na to da je sud taj na kome leži odgovornost i koji je dužan da upravlja postupkom i da, u smislu člana 10. ZPP, a u vezi sa odredbom člana 2. stav 2. ZVP, postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova. U konkretnom slučaju, Osnovni sud se ponašao upravo suprotno navedenoj odredbi tražeći uporno od apelanta da dostavi adresu učesnika u inostranstvu ili njihovu nasljedničku izjavu (apelant je na svaki dopis suda blagovremeno reagirao uporno informirajući sud da tražene podatke nije u mogućnosti da dostavi), pri čemu sud nije ni pokušao da primijeni neke od relevantnih odredbi ZPP koje se odnose na dostavljanje pismena (apelant je sudu blagovremeno dostavio adresu njihovog posljednjeg prebivališta u BiH). Imajući u vidu sve navedeno, a posebno činjenicu da se Osnovni sud tokom postupka ponašao pasivno, zanemarujući relevantne odredbe ZPP i svoju ulogu u postupku prebacujući tako odgovornost na apelanta, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
31. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Ostali navodi
32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.
d) Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak pred Osnovnim sudom koji je jednostavan a još uvijek nije okončan ni nakon šest godina i četiri mjeseca prvenstveno zbog toga što Osnovni sud nije kontrolirao i upravljao postupkom, kako je to procesnim zakonom propisano, pravdajući svoju pasivnost apelantovom nemogućnošću da dostavi tražene podatke prebacujući na taj način prevelik teret na apelanta.
35. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić