Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2926/09 (K. Ć.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Protek roka
- Nadležnost suda
- Naknada štete
- Prekid postupka
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 10
- Zakon o eksproprijaciji · čl. 35
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Zakon o eksproprijaciji
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o parničnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
Predmeti (1)
AP-2926/09
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2926/09, rješavajući apelaciju Karla Ćorića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 4, člana 59. stav 2. tačka 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Karla Ćorića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Mostaru pod brojem 07 58 P 19832/98 i Kantonalnim sudom u Mostaru broj 65 0 P 046710 11 Gž, a koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine radi odlučivanja o reviziji.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Karla Ćorića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Službom za nekretnine Odjela za finansije i nekretnine Grada Mostara i koji je pravosnažno okončan Rješenjem Službe za nekretnine Odjela za finansije i nekretnine Grada Mostara broj 3-374-4423/95 od 24. novembra 2006.
godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Karlo Ćorić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupaju Faruk S. Ćupina i Fahira Rizvanbegović-Kajtaz, advokati iz Mostara, podnio je 15. septembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 07 58 P 19832/98 i dužine trajanja upravnog postupka pred Službom za nekretnine Odjela za finansije i nekretnine Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Služba za nekretnine) koji je pravosnažno okončan Rješenjem Službe za nekretnine broj 3-374-4423/95 od 24. novembra 2006. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 2. marta 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju. Od Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 28. februara 2012. godine da dostavi odgovor na apelaciju i predmetni spis. Od Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Službe za nekretnine Grada Mostara (u daljnjem tekstu: Služba za nekretnine) je 6. aprila 2012. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. marta 2010. godine, a Kantonalni sud 17. aprila 2012. godine. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju i predmetni spis 5. marta 2012. godine, a Služba za nekretnine 13. aprila 2012. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantu 15. marta 2010. godine i 10. decembra 2012. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak
6. Apelant je 22. oktobra 1996. godine podnio Osnovnom sudu u Mostaru tužbu protiv tuženih Općine Mostar – Istočni dio i EU nad Mostarom. U tužbi je tražio da se tuženim naloži da obustave sve radove na dijelu nekretnine bliže označene u tužbi, da uspostave prijašnje stanja na način da se izgradi porušeni objekt-štala, te da vrate građevinski materijal pripremljen za obnovu navedenog objekta.
7. Tužba je tuženim EU nad Mostarom dostavljena na odgovor 24. novembra 1997. godine, a OJP Mostar 23. decembra 1997. godine.
8. Nakon što je Općina Mostar-Istočni dio dostavila odgovor na tužbu 2. decembra 1997. godine u kojem je istakla prigovor mjesne nenadležnosti, Osnovni sud u Mostaru je donio Rješenje broj 554/96 od 26. januara 1998. godine kojim se proglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio Osnovnom sudu Mostar-Istočnio dio, jer se predmetna nekretnina nalazi u Brankovcu, tj. u istočnom dijelu grada Mostara. Rješenje je postalo pravosnažno 10. aprila 1998. godine, a spis je poslan 15. juna 1998. godine Osnovnom sudu Mostar- Istočni dio.
9. Apelant je 25. februara 2000. godine uredio tužbu na način što je kao tužene označio Grad Mostar, RMC „Safet Mujić“ Centar za majku i dijete Brankovac i Elektroprivredu BiH Mostar i preinačio tužbeni zahtjev tako što je od tuženih tražio predaju u posjed i na slobodno raspolaganje predmetnu nekretninu, te postavio alternativni tužbeni zahtjev da mu tuženi, u slučaju nemogućnosti predaje u posjed predmetne nekretnine, isplate iznos od 60,000,00 KM sa pripadajućim zakonskim kamatama od 10. marta 1996. godine do isplate. Apelant je podneskom od 9. oktobra 2000. godine ponovo precizirao tužbeni zahtjev.
10. Općinski sud je zakazao ročišta za 3. novembar 2000. godine, 13. decembar 2000. godine, 13. april 2001. godine i 26. april 2001. godine. Na ročištu od 3. novembra tuženi su istakli prigovor apsolutne nenadležnosti suda, jer se radi o zemljištu koje je eksproprirano, te je od Službe uprave za stambeno-komunalne poslove, rekonstrukciju i katastar nekretnina Općine Mostar – Stari grad zatražen spis broj 3-374-4423/95 o eksproprijaciji predmetne nekretnine. Ročišta zakazana za 13. decembar 2000. godine i 13. april 2001. godine su odgođena, jer nadležna općinska služba nije dostavila traženi spis. Na ročištu od 26. aprila 2001. godine je doneseno Rješenje broj 370/98 kojim se postupak u predmetnoj pravnoj stvari prekida do pravosnažnog okončanja vanparničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u predmetu broj R.119/98, a po apelantovom prijedlogu za određivanje pravične naknade apelantu za spornu nekretninu.
11. Vanparnični postupak u predmetu broj R.119/98 Općinskog suda je rješenjem od 31. januara 2003. godine prekinut do pravosnažnog okončanja upravnog postupka koji se vodi pred Općinskom službom Stari Grad broj 06-25-204/03 budući da je apelant tražio obnovu, a Direkcija za obnovu i izgradnju Grada Mostara poništenje rješenja o eksproprijaciji od 29. novembra 1995. godine, a što predstavlja prethodna pitanja za taj vanparnični postupak.
12. Apelant je, nakon što je postupak u predmetu broj R. 119/98 pravosnažno okončan, 8. februara 2007. podnio prijedlog za nastavak prekinutog parničnog postupka.
13. Rješenjem Općinskog suda broj 019832/98 od 18. maja 2007. godine određen je nastavak prekinutog parničnog postupka. Rješenjem Kantonalnog suda broj Gž: 07-001-141 od 11. oktobra 2007. godine odbijene su kao neosnovane žalbe tuženih i navedeno rješenje Općinskog suda je potvrđeno. Odlučujući o reviziji tuženih protiv Rješenja Kantonalnog suda broj Gž: 07-001-141 od 11. oktobra 2007. godine, Vrhovni sud je 16. aprila 2009. godine donio Rješenje broj P 019832/08 kojim je reviziju tuženih odbacio.
14. Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 16. septembar 2009. godine i nakon održanog pripremnog ročišta, održao šest ročišta za glavnu raspravu (12. oktobra 2009. godine, 21. oktobra 2009. godine, 30. novembra 2009. godine, 28. decembra 2009. godine, 29. marta 2010. godine i 26. aprila 2010. godine), te donio Presudu broj 07 58 P 019832 98 od 25. maja 2010. godine kojom su obavezani tuženi da solidarno isplate apelantu iznos od 54.240,19 KM sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 22. oktobra 1996. godine do isplate, te da mu naknade troškove parničnog postupka od 11.689,20 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 25. maja 2010. godine. Apelantov tužbeni zahtjev da mu tuženi predaju u posjed i na slobodno raspolaganje nekretninu bliže označenu u dispozitivu presude je odbijen.
15. Protiv Presude Općinskog suda broj 07 58 P 019832 98 od 25. maja 2010. godine žalbe Kantonalnom sudu su izjavili apelant i tuženi.
16. Općinski sud je predmetni spis dostavio Kantonalnom sudu 30. augusta 2010. godine.
17. Kantonalni sud je 22. juna 2011. godine donio Presudu broj 58 0 19832 10 Gž od 22. juna 2011. godine kojom su žalbe apelanta i prvotuženog Grada Mostara i trećetuženog JP Elektroprivreda BiH „Elektrodistribucija Mostar“ odbijaju kao neosnovane i prvostepena presuda u odnosu na njih potvrđuje, a žalba drugotuženog RMC „Dr. Safet Mujić“ Centar za majku i dijete Brankovac se uvažava i pobijana presuda preinačava na način da je u odnosu na tog tuženog apelantov tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.
18. Protiv presude Kantonalnog suda reviziju su izjavili apelant i prvotuženi i drugotuženi.
19. Predmetni spis je dostavljen Vrhovnom sudu 6. oktobra 2011. godine.
Upravni postupak
20. Apelant je 22. maja 2001. godine podnio prijedlog za obnovu postupka eksproprijacije okončanog Rješenjem Sekretarijata za urbanizam i građenje i komunalne poslove Općine Mostar broj 3-374-4423/95 od 29. novembra 1995. godine. Navedenim rješenjem je usvojen prijedlog Direkcije za obnovu i izgradnju Grada Mostara radi izgradnje Centra za majku i dijete Brankovac i izvršena potpuna eksproprijacija nekretnina koje su predmet parničnog postupka.
21. Zaključkom Službe za nekretnine Grada Mostara broj od 3-374-4423/95 od 13. juna 2005. godine dopuštena je obnova upravnog postupka okončanog Rješenjem Sekretarijata za urbanizam i građenje i komunalne poslove Općine Mostar broj 3-374-4423/95 od 29. novembra 1995. godine.
22. Rješenjem Službe za nekretnine broj 3-374-4423/95 od 24. novembra 2006. godine poništena je tačka 6. Rješenja Sekretarijata za urbanizam i građenje i komunalne poslove Općine Mostar broj 3-374-4423/95 od 29. novembra 1995. godine, a koja se odnosi na apelantovu nekretninu. Tačkom 2. navedenog rješenja je određeno da je danom pravosnažnosti rješenja korisnik eksproprijacije dužan predati apelantu predmetnu nekretninu. Imovinski odnosi između korisnika eksproprijacije i vlasnika će se rješavati pred nadležnim sudom. Rješenje je postalo pravosnažno i izvršno 9. januara 2007. godine.
23. RMC „Dr. Safet Mujić“ je 7. marta 2007. godine podnio prijedlog za proglašavanje Rješenja Službe za nekretnine broj 3-374-4423/95 od 24. novembra 2006. godine ništavim, a 11. marta 2008. godine prijedlog za obnovu upravnog postupka za deeksproprijaciju.
24. Zaključkom Službe za nekretnine broj 3-374-4423/95 od 15. jula 2011. godine obustavljena je obnova postupka eksproprijacije predmetne nekretnine. Navedeni zaključak je konačan i pravosnažan. Služba za nekretnine je navedeni zaključak donijela primjenom člana 35. stav 3. Zakona o eksproprijaciji („Službene novine FBiH“ broj 70/07) kojim je propisano da će se imovinski odnosi između korisnika eksproprijacije i vlasnika nekretnine u slučaju spora rješavati pred nadležnim sudom, te navodeći da su u parničnom postupku donesene presude Općinskog suda broj 07 58 P8 P019832 98 P od 25. oktobra 2010. godine i broj 07 58 0 P 019832 10 Gž od 22. juna 2011. godine kojom se odbija žalba IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
25. Apelant navodi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom i upravnom postupku u iznosu od 20.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
26. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju iznio hronologiju postupka, te istakao da nije povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku pred tim sudom, navodeći da je u periodu kada se predmet nalazio kod njih, postupano ažurno. Također, Kantonalni sud je istakao da je odluka donesena u izuzetno kratkom vremenskom roku, pa stoga nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje.
27. Služba za nekretnine je u odgovoru na apelaciju iznijela hronologiju postupka, ne izjašnjavajući se posebno o apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
V.Relevantni propisi
28. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 29/90, 27/90 i 35/91, te «Službeni list RBiH» br. 2/92 i 13/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku Član 12.
(1) Kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drukčije određeno. Član 197.
(1) Osim slučajeva posebno predviđenih u ovom zakonu prekid postupka sud će odrediti: 1) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (član 12);
Član 199.
(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 197. stav 1. tačka 1. i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.»
29. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
30. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine FBiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09 i 12/10) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 379. stav 2.
(2 Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donesena odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivičnom postupku.
Član 381. stav 2.
(2) Ako je sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 379. (...) i stav 2. ovog zakona, postupak će se nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.
VI.Dopustivost
31. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
32. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na dužinu upravnog postupka 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
[…]
33. Ustavni sud mora utvrditi da li je apelant podnio apelaciju protiv konačne odluke u roku od 60 dana, odnosno Rješenja Službe za nekretnine broj 3-374-4423/95 od 24. novembra 2006. godine, kako to predviđa član 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
34. Iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizlazi da je apelant 8. februara 2007. godine podnio prijedlog za nastavak parničnog postupka nakon što je pravosnažno okončan postupak u predmetu broj R.119/98 na osnovu pravosnažnog Rješenja Službe za nekretnine broj 3-374-4423/95 od 24. novembra 2006. godine, što znači da je Rješenje Službe za nekretnine apelant morao primiti prije navedenog datuma (8. februara 2007. godine). Imajući u vidu da je apelacija podnesena 15. septembra 2009. godine, a da iz navedenog slijedi da je apelant predmetno rješenje Službe za nekretnine morao primiti prije 8. februara 2007. godine, proizlazi da apelacija nije podnesena u roku koji je propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana.
35. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na dužinu parničnog postupka
36. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
37. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog toga što postupak po njegovoj tužbi za predaju u posjed, odnosno isplatu naknade štete za oduzetu nekretninu nerazumno dugo traje, navodeći da mu je povrijeđeno pravo na donošenje odluke u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija dopustiva. Naime, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
38. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2, 3. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
39. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnog postupka po njegovoj tužbi radi predaje u posjed predmetne nekretnine i naknade štete, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje u razumnom roku
40. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
41. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
[…]
a) Relevantni principi
42. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
43. Apelant je pokrenuo parnični postupak protiv tuženih radi predaje u posjed predmetne nekretnine, odnosno isplate naknade štete za oduzetu nekretninu 22. oktobra 1996. godine, a predmetni postupak još nije okončan. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud razmatrati je 16 godina.
c) Analiza razumnosti trajanja postupka
44. Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o složenom postupku.
45. U vezi sa apelantovim ponašanjem, Ustavni sud zapaža da je apelant u periodu prije prekida postupka u navedenoj parnici doprinio dužini trajanja predmetnog postupka, jer je, nakon što je 10. aprila 1998. godine postalo pravosnažno rješenje kojim se Osnovni sud u Mostaru proglasio mjesno nenadležnim, dostavio mjesno nadležnom sudu uređenu tužbu tek nakon dvije godine (25. februara 2000. godine). Nakon što je postupak nastavljen, apelant nije preduzimao nikakve radnje koje su mogle utjecati na dužinu predmetnog postupka.
46. U odnosu na doprinos Općinskog suda, Ustavni sud uočava da je Općinski sud, nakon što je apelant podnio tužbu 16. decembra 1996. godine, dostavio tužbu tuženim na odgovor tek nakon godinu dana (24. novembra i 23. decembra 2007. godine). Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelant dostavio uređenu tužbu, u 2000. i 2001. godini zakazao i održao više ročišta u kratkim vremenskim razmacima, a dva ročišta su bila odgođena bez krivice suda i parničnih stranaka (Služba za nekretnine nije dostavila traženi spis). Nakon što je predmetni postupak prekinut rješenjem od 26. aprila 2001. godine, prekid postupka je trajao više od devet godina (Općinski sud je, odlučujući o apelantovom prijedlogu za nastavak postupka, donio rješenje o nastavku prekinutog parničnog postupka 18. maja 2007. godine). Međutim, prekid postupka je trajao do 16. oktobra 2009. godine s obzirom na to da su tuženi protiv navedenog rješenje izjavili žalbu Kantonalnom sudu, a potom i reviziju Vrhovnom sudu. Nakon što je postupak nastavljen, Općinski sud je održao veći broj ročišta, te preduzimao procesne radnje u razumnim rokovima i donio odluku u roku od osam mjeseci od zakazivanja pripremnog ročišta u nastavljenom postupku. Također, postupak po žalbi je okončan u razumnom roku (godina dana), a postupak pred Vrhovnim sudom, iako još nije okončan, traje u okvirima razumnog roka.
47. Imajući u vidu navedeno, iako parnični postupak u predmetu predaje u posjed nekretnine i naknade štete traje 16 godina, pri činjenici da je prekid postupka do pravosnažnog okončanja vanparničnog i upravnog postupka trajao više od devet godina, te da su dužini trajanja postupka prije prekida podjednako doprinijeli i apelant i Općinski sud, kao i da su nakon prekida postupka sudovi postupali u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantovi novodi nisu osnovani.
48. Prema tome, Ustavni sud smatra da ne postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije
VIII. Zaključak
49. Ustavni sud zaključuje da, iako predmetni postupak traje šesnaest godina, ne postoji povreda prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je prekid postupka, zbog okončanja vanparničnog i upravnog postupka, trajao više od devet godina, te kada su dužini trajanja prije prekida podjednako doprinijeli i apelant i Općinski sud, a nakon prekida su sudovi postupali u razumnom roku.
50. Na osnovu člana 16. stav 4. tačka 4, člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
51. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić