Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-448/10 (A. D.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-448/10

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 448/10, rješavajući apelaciju Abida Džafića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59 stav 2 alineja 2, člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mirsad Ćeman, sudija Zlatko M. Knežević, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Abida Džafića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 054543 02 P.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da hitno okonča postupak u predmetu broj 71 0 P 054543 02 P, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 74 stav 5 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Abid Džafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gornje Sanice, Ključ, kog zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, advokati iz Banjaluke, podnio je 1. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu broj 71 0 P 054543 02 P koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud). Apelant je 27. juna 2011. godine dopunio apelaciju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22 stav 1 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 11. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 24. januara 2011. godine.

4. Na osnovu člana 26 stav 2 Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda dostavljen je apelantu 28. januara 2011. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

6. Prema stanju spisa, proizilazi da je tužilac I. V. (u daljnjem tekstu: tužilac) 12. decembra 2002. godine tužbom Osnovnom sudu pokrenuo parnični postupak protiv apelanta radi naknade štete, v.sp. 50.970,60 KM.

7. Dalje, proizilazi da je održan veći broj ročišta, da je saslušan veliki broj svjedoka kao i parnične stranke, da su sprovedena vještačenja ekonomske i građevinske struke, te da je povodom tužiočevog zahtjeva Osnovni sud odredio novo vještačenje građevinske struke.

8. Apelant je 25. januara 2010. godine podnio Osnovnom sudu zahtjev za izuzeće sutkinje G. S. koja je bila zadužena predmetom, zbog konstantnih opstrukcija u vođenju postupka.

9. Takođe, prema stanju spisa, proizilazi da je Osnovni sud, povodom tužiočevog zahtjeva, sproveo po drugi put uviđaj na licu mjesta 2. septembra 2010. godine.

10. Prema stanju spisa, Osnovni sud je u predmetnom postupku zakazao ročište za glavnu raspravu za 8. april 2011. godine.

11. Iz predočenih dokumenata proizilazi da prvostepeni postupak nije okončan. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, odnosno zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužiočevom tužbenom zahtjevu prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je u decembru 2002. godine tužilac podnio tužbu Osnovnom sudu, a da do dana podnošenja apelacije taj sud još uvijek nije odlučio o tužiočevom tužbenom zahtjevu, iako je do dana podnošenja apelacije održano 19 ročišta i prouzrokovani su parnični troškovi u iznosu od 19.750,00 KM samo za jednu parničnu stranku, te da, s obzirom na ponašanje uredujućeg sudije, nema izgleda da se predmet okonča u skorije vrijeme, tj. u jednom razumnom roku, već, naprotiv, ide u beskonačnost i stvara jednu apsurdnu situaciju. Takođe, apelant ističe da je u više navrata urgirao da se predmet okonča u prvostepenom postupku i donese presuda u zakonskom roku, ali do toga nije došlo već je nastavljeno sa bespotrebnim odugovlačenjem predmetnog postupka i postupanjem Osnovnog suda protivno osnovnim principima i relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku. Na kraju, apelant predlaže da Ustavni sud obaveže Republiku Srpsku da mu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznos od 10.000,00 KM, te da mu naknadi troškove zastupanja za sastav i podnošenje apelacije u iznosu od 1.000,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju, Osnovni sud je, između ostalog, konstatovao da su apelantovi navodi o kršenju prava neosnovani. Osnovni sud je istakao da je povodom tužiočeve tužbe sud održao ukupno pet ročišta, da je saslušao veliki broj svjedoka, vještake i parnične stranke, da je sproveo vještačenja ekonomske i građevinske struke, te da je povodom tužiočevog zahtjeva odredio novo vještačenje građevinske struke, kao i da je dva puta sprovodio uviđaj na licu mjesta. Isto tako, Osnovni sud je naveo da je apelantov punomoćnik u toku postupka zatražio izuzeće postupajućeg sudije, što je dodatno prouzrokovalo da postupak duže traje, kao i da je predsjednik suda odbio zahtjev za izuzeće. Slijedom navedenog, prvostepeni sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štite Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni instrumenti za zaštitu ljudskih prava koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16 stav 3 Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 16 st. 2 i 4 Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.

18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16 st. 2, 3 i 4 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelant ukazuje na to da mu je zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužiočevom tužbenom zahtjevu povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud prvenstveno smatra neophodnim da podsjeti na to da je apelant, u smislu člana 19 stav 5 Pravila Ustavnog suda, dužan da obavijesti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio presudu povodom tužiočeve tužbe protiv apelanta, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32 Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je tužilac tužbom protiv apelanta, koja je u Osnovnom sudu primljena 12. decembra 2002. godine, pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od 10 godina.

b) Analiza dužine trajanja postupka

22. Ustavni sud zapaža da se tužiočev tužbeni zahtjev odnosi na isplatu novčane naknade za izvršena ulaganja u apelantov objekat, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo sprovesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenom predmetu.

23. Ustavni sud zapaža da je tužilac pokrenuo parnični postupak u decembru 2002. godine, da je održan veći broj ročišta, da je saslušan veliki broj svjedoka kao i parnične stranke, da su sprovedena vještačenja ekonomske i građevinske struke, te da je povodom tužiočevog zahtjeva Osnovni sud odredio novo vještačenje građevinske struke. Navodi Osnovnog suda da je u predmetnom postupku dva puta sproveo uviđaj na licu mjesta, kao i to da je u predmetnom postupku apelant zatražio izuzeće sudije koji je bio zadužen predmetom, s obzirom na sve navedeno, ne mogu biti opravdanje za Osnovni sud za dužinu trajanja predmetnog postupka, pri čemu apelant svojim ponašanjem tome nije doprinio u odlučujućoj mjeri. Dakle, imajući u vidu sve navedeno i naročito činjenicu da Osnovni sud prema raspoloživim podacima iz spisa ni nakon 10 godina još uvijek nije okončao predmetni postupak, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnog» roka iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

c) Ostali navodi

25. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o tužiočevom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76 stav 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

26. U pogledu apelantovog zahtjeva da mu se naknade troškovi nastali podnošenjem apelacije, Ustavni sud podsjeća na to da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelant ima pravo na troškove sastavljanja apelacije, iz čega proizilazi da troškove u vezi sa sastavljanjem apelacije isključivo snosi apelant.

VIII.Zaključak

27. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u «razumnom» roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije naročito složen, pred Osnovnim sudom, prema raspoloživim podacima, još uvijek nije okončan ni nakon 10 godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije uticao na dužinu postupka u odlučujućoj mjeri, a Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razumno i objektivno opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

28. Na osnovu člana 61 st. 1 i 2 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjedica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-448/10 (A. D.) | Sudska praksa | Aktio