Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-92/10 (M. M.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-92/10
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 92/10, rješavajući apelaciju Mehmeda Mahića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:
Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Mehmeda Mahića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci broj P-2954/01.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da hitno okonča postupak u predmetu broj P-2954/01, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 90 dana od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mehmed Mahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanske Krupe, kojeg zastupa Hamdija Veladžić, advokat iz Bihaća, podnio je 8. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-2954/01.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog sud zatraženo je 20. septembra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Umjesto Osnovnog suda odgovor na apelaciju je dostavilo Pravobranilaštvo Republike Srpske
– Sjedište zamjenika Banjaluka (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) 11. oktobra 2010. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 24. novembra 2010. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelant je 14. novembra 2001. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv Ministarstva lokalne uprave i samouprave Republike Srpske (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Općine Krupa na Uni (u daljnjem tekstu: drugotužena) radi naknade štete za automobil koji je apelantu izuzet u toku rata u iznosu od 7.000,00 KM.
7. Apelant je 22. januara 2003. godine uputio urgenciju Osnovnom sudu zbog neaktivnosti suda povodom podnesene tužbe.
8. Pripremno ročište je održano 10. septembra 2003. godine i na kojem je apelant pozvan da, u skladu sa novim Zakonom o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), uredi tužbu, što je apelant učinio podneskom od 18. septembra 2003. godine.
9. Apelant je zbog nepostupanja Osnovnog suda 10. novembra 2004. godine uputio žalbu Uredu ombudsmena u Bihaću.
10. Osnovni sud je 1. februara 2006. godine apelantu dostavio odgovor na tužbu prvotuženog od 26. decembra 2005. godine.
11. Apelant je podneskom od 22. septembra 2006. godine tražio od Osnovnog suda zakazivanje ročišta.
12. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je predmetni spis dostavljen Pravobranilaštvu 4. septembra 2008. godine na nadležno postupanje, u skladu sa Zakonom o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon o ostvarivanju prava), koji je stupio na snagu 29. novembra 2005. godine.
13. Apelant je podneskom od 5. marta 2009. godine ponovo urgirao u Osnovnom sudu da se u predmetnom postupku zakaže ročište, a 30. marta 2009. godine podneskom se obratio i predsjedniku suda zbog neažurnosti suda, a nakon toga 5. oktobra 2009. godine uputio je i pritužbu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (u daljnjem tekstu: VSTV), koje je podneskom od 18. decembra 2009. godine obavijestilo apelanta da nije nađen osnov za daljnje ispitivanje pritužbe jer je predmet dostavljen Pravobranilaštvu na nadležno postupanje.
14. Iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da je 10. decembra 2009. godine Pravobranilaštvo uputilo zahtjev apelantu da se izjasni na okolnosti vraćanja predmetnog spisa sudu, na koji apelant nije odgovorio.
15. Iz stanja spisa proizlazi da je Pravobranilaštvo zakazalo raspravu 6. oktobra 2010. godine o čemu je apelant blagovremeno obaviješten, ali se na ročištu nije pojavio, pa je odlučeno da se predmet vrati Osnovnom sudu na odlučivanje.
16. Prema stanju spisa, Osnovni sud još uvijek nije donio odluku u predmetu P-2954/01. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je zbog neodlučivanja o njegovom tužbenom zahtjevu Osnovni sud prekršio pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant ukazuje i na nezakonito postupanje Osnovnog suda prosljeđivanjem predmeta na postupanje Pravobranilaštvu, jer je prema ZPP u konkretnom slučaju nadležan sud, kojem je tužba i podnesena. Za apelanta je neshvatljivo da postupak ni nakon više od osam godina još uvijek nije okončan čime mu je uskraćeno pravo na vođenje rasprave i odlučivanja u „razumnom“ roku. Apelant je predložio Ustavnom sudu da usvoji apelaciju, te Osnovnom sudu naloži da po hitnom postupku donese odluku, a u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda apelant je zbog dužine trajanja postupka tražio isplatu naknade na ime nematerijalne štete u iznosu od 5.000,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
18. U odgovoru na apelaciju Pravobranilaštvo je istaklo da su neosnovani apelantovi navodi kojim ukazuje na pasivnost Osnovnog suda jer je nesporno da je sud opterećen velikim brojem predmeta, zbog čega je taj sud preduzimao aktivnosti shodno objektivnim mogućnostima s obzirom na broj predmeta i vrijeme njihovog primanja. Pravobranilaštvo je navelo da je 29. novembra 2005. godine stupio na snagu Zakon o ostvarivanju prava, a da je odredbom člana 5. tog zakona propisano da se predmeti za naknadu ratne štete koji se vode u sudovima ustupaju na postupanje nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu zakona. Istaknuto je da su shodno navedenom zakonu sudovi bili u obavezi da sve takve predmete proslijede Pravobranilaštvu, što je u konkretnom slučaju i učinjeno 4. septembra 2008. godine. Navedeno je da je 10. decembra 2009. godine u vezi s tim upućen zahtjev apelantu da se izjasni na okolnosti vraćanja predmeta sudu, ali se apelant na zahtjev nije izjasnio, niti je pristupio ročištu zakazanom za 6. oktobar 2010. godine, pa je Pravobranilaštvo odlučilo da predmet vrati Osnovnom sudu na daljnje postupanje, koji će započeti postupak povodom apelantove tužbe.
V.Relevantni propisi
19. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
21. U Zakonu o ostvarivanja prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 103/05) relevantne odredbe glase:
Član 4.
Postupak za priznavanje prava predviđenih ovim zakonom, u predmetima koji nisu pravosnažno okončani, sprovodi se putem vansudskog poravnanja (u daljnjem tekstu: poravnanje) kod Pravobranilaštva Republike Srpske.
Član 5.
Predmeti u postupcima za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju se nadležnom pravobranilaštvu u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona. […] Član 6.
Rok za konačno odlučivanje po svim zahtjevima je 30. jun 2006. godine.
22. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 1/09) relevantne odredbe glase:
Član 4.
U članu 5. poslije riječi: „nadležnom pravobranilaštvu“ stavlja se tačka, a riječi: „u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona“ brišu se.
Član 5.
Član 6. briše se, ostali članovi pomjeraju se.
23. U Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 118/09) relevantne odredbe glase:
Član 5.
Čl. 4. i 5. brišu se, a ostali članovi pomjeraju se.
VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Osnovni sud nije donio odluke povodom apelantove tužbe u periodu dužem od osam godina, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
28. Apelant ukazuje na to da mu je zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke o njegovom tužbenom zahtjevu Osnovni sud povrijedio pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
29. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
30. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
a) Period koji se uzima u obzir
31. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Osnovni sud donio odluku povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.
32. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je apelant tužbom koja je Osnovnom sudu upućena 14. novembra 2001. godine pokrenuo predmetni parnični postupak, a postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan. Dakle, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti pri razmatranju dužine predmetnog postupka je period od 11 godina.
b) Analiza dužine trajanja postupka
33. Ustavni sud zapaža da se tužbeni zahtjev odnosi na naknadu ratne štete nastale zbog izuzimanja i oštećenja apelantovog vozila, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenom predmetu. Osim toga, kako se radi o apelantovom vozilu koje mu je tokom rata izuzeto, a nakon rata vraćeno u oštećenom stanju, što je dovelo do umanjenja apelantove imovine, Ustavni sud zaključuje da je predmetni postupak za apelanta značajan.
34. Ustavni sud zapaža da je povodom apelantove tužbe podnesene u novembru 2001. godine Osnovni sud prvu procesnu radnju proveo 10. septembra 2003. godine održavši pripremno ročište, da je krajem 2005. godine tražio dostavu odgovora na tužbu, koji je apelantu proslijedio u februaru 2006. godine, što je zapravo sve što je prema stanju spisa Osnovni sud i učinio u predmetnom postupku, uključujući i dostavljanje predmeta Pravobranilaštvu 4. oktobra 2008. godine. U vezi sa pokušajem Pravobranilaštva da dužinu predmetnog postupka opravda stupanjem na snagu Zakona o ostvarivanju prava, Ustavni sud zapaža da je tačno da su stupanjem na snagu navedenog zakona (29. novembra 2005. godine) svi predmeti za naknadu ratne štete koji do tada nisu bili pravosnažno okončani trebali biti proslijeđeni nadležnom pravobranilaštvu, ali, prema tada važećim odredbama, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu tog zakona, a o kojima je, u smislu tada važeće odredbe člana 6, trebalo odlučiti do 30. juna 2006. godine. Umjesto da se, u skladu sa tada važećim odredbama, postupak okonča, Osnovni sud je predmetni spis tek 4. septembra 2008. godine dostavio Pravobranilaštvu, nakon skoro tri godine od stupanja na snagu navedenog zakona, što je, samo po sebi, potpuno neprihvatljivo nezavisno od okolnosti da su izmjenom Zakona o ostvarivanju prava (objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 1/09) navedene odredbe kojim je propisan rok za dostavu spisa nadležnom pravobranilaštvu, odnosno rok za odlučivanje o zahtjevima, brisane. Pri tome treba imati u vidu da se predmet nešto duže od dvije godine zadržao kod Pravobranilaštva, koje je za to vrijeme uspjelo uputiti zahtjev apelantu (10. decembra 2009. godine), te zakazati ročište (6. oktobra 2010. godine) na koje apelant nije pristupio, jer apelant nije pristao na vansudsko poravnanje, nakon čega je predmet vraćen na nadležno postupanje Osnovnom sudu. Imajući u vidu sve navedeno i činjenicu da prema stanju spisa parnični postupak još nije okončan, a da tome apelant nije doprinio (apelantov nedolazak na ročište zakazano za 6. oktobar 2010. godine se u suštini nije odrazilo na ukupnu dužinu postupka), niti je ponuđeno racionalno obrazloženje za neaktivnosti Osnovnog suda u predmetnom postupku, za Ustavni sud je sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog“ roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Pitanje naknade nematerijalne štete
36. U vezi sa pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete, u skladu sa praksom Ustavnog suda, koju je apelant tražio, zbog neodlučivanja Osnovnog suda o njegovom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud zapaža da, prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na apelantov zahtjev, odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Osnovnom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u situaciji kada postupak, koji nije složen, pred Osnovnim sudom prema raspoloživim podacima još uvijek nije okončan ni nakon 11 godina, pri čemu apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu postupka, a u odgovoru na apelaciju nije ponuđeno racionalno opravdanje za pasivnost Osnovnog suda u predmetnom postupku.
38. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić