Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1066/10 (M. M.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Ništavost
  • Testament
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1066/10

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1066/10, rješavajući apelaciju Mustafe Miljkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mustafe Miljkovića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću pod brojem 01 0 P 004250 06 Gž (ranije broj 001-0-Gž-06-001046).

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 01 0 P 004250 06 Gž (ranije broj 001- 0-Gž-06-001046), u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da, u skladu s članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mustafa Miljković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, kojeg zastupa Milan Stokrp, advokat iz Velike Kladuše, podnio je 25. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 01 0 P 004250 06 Gž (ranije broj 001-0-Gž-06-001046).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 21. decembra 2010. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Kantonalni sud je 22. decembra 2010. godine dostavio odgovor na apelaciju.

3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog suda je dostavljen apelantu 30. decembra 2010. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Odlučujući o tužbenom zahtjevu J.M. i S.M. (u daljnjem tekstu: tužitelji) protiv apelanta i A.M., radi utvrđenja ništavosti testamenta, vsp 15.500,00 KM, Općinski sud u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio Presudu broj P:496/01 od 9. juna 2006. godine. Navedenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da sud utvrdi da je testament umrle F.M., sačinjen u Općinskom sudu 3. jula 1990. godine i zaveden pod brojem R:147/90, ništav-pravno nevaljan, slijedom čega se imovina koja je ostala iza umrle ima raspodijeliti prema zakonu. Istom presudom su obavezani tužitelji da apelantu i A.M. naknade parnične troškove u iznosu od 2.352,00 KM.

6. Tužitelji su izjavili žalbu protiv prvostepene presude, te je spis 4. augusta 2006. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi donošenja odluke povodom žalbe.

7. Budući da Kantonalni sud nije donio odluku po žalbi tužilaca, apelant se početkom 2008. godine obratio Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine od kojih je dobio obavještenje u kojem je navedeno da je Kantonalni sud dostavio informaciju da bi konkretni predmet mogao biti riješen do kraja 2008. godine.

8. Prema stanju spisa, Kantonalni sud do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda nije donio odluku u predmetu broj 01 0 P 004250 06 Gž (ranije broj 001-0-Gž-06-001046).

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da mu je zbog nepostupanja Kantonalnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Presudom Općinskog suda broj P:496/01 od 9. juna 2006. godine odlučeno o tužbenom zahtjevu tužitelja od 5. septembra 2001. godine tako što je tužbeni zahtjev odbijen. S obzirom da se u predmetnom postupku osporava testament po kojem je apelant testamentalni nasljednik, to apelant ima pravni interes da se predmetna parnica što prije okonča kako bi ostvario svoje pravo na naslijeđe. S tim u vezi apelant se obratio Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine kojima je Kantonalni sud 30. juna 2008. godine dostavio obavještenje u kojem je navedeno da će predmet biti riješen za 3-4 mjeseca. Međutim, kako apelant dalje navodi, od obavještenja Kantonalnog suda je prošao 21 mjesec a o žalbi nije odlučeno. Apelant smatra da je «na ovaj način povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku a uslijed čega trpi duševne bolove». Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Kantonalnom sudu da bez odlaganja odluči o žalbi u konkretnom predmetu. Također, apelant je zatražio i naknadu nematerijalne štete «zbog duševnih bolova po 150,00 KM godišnje počevši od 2001. godine do donošenja odluke o žalbi».

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da ne osporava apelantove navode da je konkretni predmet zaprimio u 2006. godini (tačan prijem predmeta je 4. august 2006. godine) i da on još nije riješen. Zbog različitih kriterija za određivanje «starosti» predmeta mijenjao se i njihov redoslijed u rješavanju, tako da je sud 2008. godine obavijestio Instituciju ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine o pretpostavljenom, odnosno mogućem roku za rješavanje konkretnog predmeta koji je protekao a da predmet nije riješen. Sud dalje navodi da nema posebne razloge kojima bi opravdao činjenicu da konkretni predmet nije riješen osim da sud ima veliki broj građanskih predmeta, te da s raspoloživim brojem sudaca nije u stanju postići zadovoljavajuću ažurnost. Kantonalni sud je predložio da Ustavni sud navode iz apelacije ocijeni prema stanju u spisu, uz napomenu da će predmet broj 01 0 P 004250 06 Gž, bez obzira na odluku o apelaciji, biti riješen u januaru 2011. godine.

V. Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

12. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

17. Apelant navodi da mu je zbog nepostupanja Kantonalnog suda prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

19. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Kantonalni sud donio odluku o žalbi tužitelja u konkretnom predmetu, odnosno, nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelanta i raspoloživim dokazima iz spisa.

Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud zapaža da su u konkretnom slučaju tužitelji izjavili žalbu protiv prvostepene presude, koja je zajedno s predmetom 4. augusta 2006. godine dostavljena Kantonalnom sudu na odlučivanje. Prema stanju spisa, postupak povodom žalbe tužitelja pred Kantonalnim sudom traje već šest godina i tri mjeseca i još uvijek nije okončan. Analiza razumnosti trajanja postupka

21. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su tužitelji pokrenuli parnični postupak radi utvrđenja ništavosti testamenta broj R:147/90 od 3. jula 1990. godine. Iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da se radi o komplikovanom predmetu, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja.

22. U vezi s ponašanjem suda, Ustavni sud primjećuje da Kantonalni sud ni nakon šest godina i tri mjeseca nije odlučio o žalbi tužitelja u konkretnom predmetu. U svom odgovoru na apelaciju od 22. decembra 2010. godine sud je istakao da ima veliki broj građanskih predmeta i da sa raspoloživim brojem sudaca nije u stanju da postigne zadovoljavajuću ažurnost, te da nema posebne razloge kojima bi opravdao činjenicu da konkretni predmet nije riješen. S druge strane, Ustavni sud smatra da apelant nije doprinio dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da se apelant obraćao i Instituciji ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine zbog nedonošenja odluke Kantonalnog suda. Stoga, ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, te imajući u vidu da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka odlučivanja o izjavljenoj žalbi, koji traje šest godina i tri mjeseca, može u cijelosti pripisati Kantonalnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

23. Apelant je zatražio naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom o izjavljenoj žalbi protiv prvostepene presude. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku te nalog Kantonalnom sudu da hitno okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII. Zaključak

24. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku, kada nadležni sud o blagovremeno izjavljenoj žalbi ni nakon šest godina i tri mjeseca nije donio konačnu odluku, a da pri tome nije ponudio razumno obrazloženje za ovako dugo trajanje postupka.

25. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1066/10 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio