Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2835/09 (B. B., I. T., V. A., Z. T., D. P., H. K., S. K., S. B., M. B., R. P., M. B., R. D., E. L.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2835/09

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2835/09, rješavajući apelaciju Bajre Bibera i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Bajre Bibera, Ize Tumbula, Vahide Alić, Zijada Tanovića, Džeme Ploče, Have Karadže, Sabahe Koso, Senaida Bibera, Mirsada Bibića, Raze Praso, Muniba Bibera, Remze Duraka, Elvira Ligate, Ramiza Salčina, Nurke Memića, Samira Salčina, Derviše Čatić, Nafije Hamzić. Dike Bradić, Mubere Racić, Medihe Pehilj, Fatime Muslim, Lucije Bušić, Zibe Hodžić, Pembe Brkanić, Ćamila Đevlana, Hasije Hamza, Alme Buco, Nezira Karkelja, Behke Pamuk, Šefke Pintola, Fate Šoralija, Nefe Karkelja, Hurije Sidran, Sultanije Rajkić, Mehidina Horozovića, Ejuba Karačića, Mehmeda Meleza, Fatime Kuduz, Jasne Kečo, Ćamila Šite, Hase Pamuka, Almira Mahmića, Nermina Karasalihovića, Rame Durana, Ejuba Tire, Asima Gradišića, Hasnije Duraković i Huse Isakovića podnesena zbog dužine trajanja izvršnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 115459 12 (stari broj I-3530/04 i broj I-3441/04).

Utvrđuje se kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da bez daljnjeg odgađanja okonča postupak koji se pred tim sudom vodi pod brojem 65 0 I 115459 12 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke .

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Bajro Biber, Izo Tumbul, Vahida Alić, Zijad Tanović, Džemo Pločo, Hava Karadža, Sabaha Koso, Senaid Biber, Mirsad Bibić, Raza Praso, Munib Biber, Remzo Durak, Elvir Ligata, Ramiz Salčin, Nurko Memić, Samir Salčin, Derviša Čatić, Nafija Hamzić, Dika Bradić, Mubera Racić, Mediha Pehilj, Fatima Muslim, Lucija Bušić, Ziba Hodžić, Pemba Brkanić, Ćamil Đevlan, Hasija Hamza, Alma Buco, Nezir Karkelja, Behka Pamuk, Šefko Pintol, Fata Šoralija, Nefa Karkelja, Hurija Sidran, Sultanija Rajkić, Mehidin Horozović, Ejub Karačić, Mehmed Melez, Fatima Kuduz, Jasna Kečo, Ćamil Šito, Haso Pamuk, Almir Mahmić, Nermin Karasalihović, Ramo Duran, Ejub Tiro, Asim Gradišić, Hasnija Duraković i Huso Isaković (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa zajednička advokatska kancelarija Edine Jahić i Tanje Hadžagić iz Sarajeva, podnijeli su 8. septembra 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja izvršnih postupaka pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojevima I-3530/04 i I-3441/04. Apelanti su dostavili dopune apelacije 29. aprila 2011. godine, 19. maja 2011. godine, 28. juna 2011. godine, 24. augusta 2011. godine, 30. decembra 2011. godine, 13. maja 2012. godine i 27. juna 2012. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 17. februara 2010. godine i 7. decembra 2011. godine, a od Kantonalnog suda 11. jula i 7. oktobra 2012. godine da dostave odgovore na apelaciju. Također je zatraženo od Općinskog suda da dostavi spise broj I-3530/04 i I-3441/04 (oba predmeta nose novi broj 65 0 I 115459 12).

3. Općinski sud je dostavio odgovore 26. marta 2010. godine i 16. decembra 2011. godine. Općinski sud nije dostavio tražene spise. Kantonalni sud je dostavio odgovor 18. oktobra 2012. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantima 14. aprila 2010. godine i 3. februara 2012. godine.

III. Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Postupak koji se vodio pod brojem I-3530/04

6. Apelanti su 24. novembra 2002. godine podnijeli tužbu Općinskom sudu protiv UNIS „Biokovo“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi/izvršenik) kojom su tražili naknadu neisplaćenih plaća u periodu od februara do decembra 2002. godine. Presudom Općinskog suda broj Pr- 1159/2002 od 12. februara 2003. godine, koja je donesena na osnovu priznanja tuženog/izvršenika, obavezan je tuženi/izvršenik da apelantima na ime neisplaćenih plaća za navedeni period isplati ukupan iznos od 245.635,27 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 24. decembra 2002. godine pa do isplate.

7. Apelanti su 22. juna 2004. godine podnijeli Općinskom sudu prijedlog za izvršenje po osnovu navedene presude, te je Općinski sud 6. jula 2004. godine donio Rješenje o izvršenju broj I- 3530/04 kojim je izvršenje dozvoljeno. Na navedeno rješenje tuženi/izvršenik je izjavio prigovor 21. jula 2004. godine. S tim u vezi, Općinski sud je 10. novembra 2005. godine održao ročište na kojem je utvrđeno da u predmetu broj I-3530/04 nedostaje izvršna isprava-pravosnažna Presuda broj Pr-1159/2002 od 12. februara 2003. godine i punomoć za zastupanje apelanata. Nakon što su navedene nepravilnosti otklonjene, Općinski sud je predmetno rješenje dostavio na provođenje „Union banci“ d.d. Sarajevo.

8. Apelanti su, zbog nemogućnosti da se njihova potraživanja namire sa računa tuženog/izvršenika, jer su računi bili blokirani ili ugašeni, podneskom Općinskom sudu od 23. marta 2007. godine zatražili promjenu sredstva i predmeta izvršenja na način što su predložili da sredstvo i predmet izvršenja budu nekretnine u vlasništvu tuženog/izvršenika koje čini poslovna zgrada hotela „Park“ Vogošća, upisana u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u zk. uložak bliže naveden u presudi.

9. Općinski sud je Rješenjem broj I-3530/04 od 31. maja 2007. godine usvojio zahtjev apelanata i promijenio sredstvo i predmet izvršenja. Tuženi/izvršenik je protiv navedenog rješenja izjavio prigovor 7. juna 2007. godine koji je Općinski sud rješenjem od 29. novembra 2007. godine odbio.

10. Nakon toga 14. septembra 2008. godine Kantonalno tužiteljstvo Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) dostavilo je Općinskom sudu obavještenje da je Tužiteljstvo pred podizanjem optužnice protiv jednog broja uposlenih tuženog/izvršenika među kojima su i neki od apelanata zbog sumnje da su počinili produženo krivično djelo zloupotrebe položaja i ovlaštenja iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. ranijeg Krivičnog zakona FBiH a u vezi sa članom 23. istog zakona, da će spis broj I-3530/04 biti predložen kao dokaz kod nadležnog suda po podignutoj optužnici, te da je potrebno da Općinski sud dostavi podatke o tražiteljima izvršenja, izvršeniku i u kojoj je fazi izvršni postupak.

11. Dalje, Tužiteljstvo je Općinskom sudu 10. aprila 2009. godine podnijelo zahtjev za dostavu spisa broj I-3530/04 radi vođenja istrage protiv apelanata poimenično navedenih u zahtjevu, nakon čega je Općinski sud Tužiteljstvu 21. oktobra 2009. godine dostavio informaciju o tražiteljima izvršenja, izvršeniku, sredstvu izvršenja i da je izvršni postupak u fazi zakazivanja prve javne prodaje nekretnina, te je zatražio od Tužiteljstva da ga obavijesti da li postoje smetnje za daljnje vođenje izvršnog postupka.

12. Tužiteljstvo je Rješenjem broj 09 K 004723 09 Kps od 6. januara 2010. godine, donesenim u istražnom postupku protiv poimenično navedenih apelanata, zabranilo prodaju nekretnina u predmetnom izvršnom postupku protiv kojeg su apelanti podnijeli žalbu Tužiteljstvu koja je rješenjem od 19. februara 2010. godine uvažena i predmetno rješenje je ukinuto. Nakon toga, Tužiteljstvo je podnijelo prijedlog Kantonalnom sudu da donese privremenu mjeru osiguranja – zabrane prodaje predmetnih nekretnina, što je Kantonalni sud rješenjem od 26. oktobra 2010. godine odbio.

13. Općinski sud je, nakon toga, 13. novembra 2010. godine dostavio Tužiteljstvu parnični spis broj Pr-1159/02, te je Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 004723 10 K od 26. oktobra 2010. godine odbijen prijedlog Tužiteljstva za donošenje privremene mjere osiguranja prekidom postupaka izvršenja broj I-3441/04 i I-3530/04.

14. Nakon toga, Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 115459 04 I (raniji broj I-3530/04 i broj I-3441/04) od 17. juna 2011. godine obustavljeno je predmetno izvršenje. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je čl. 22. i 23. stav 1. tačka 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da se izvršenje određuje na osnovu vjerodostojne ili izvršne isprave a da je izvršna isprava, između ostalog, izvršna odluka suda i izvršno sudsko poravnanje. Dalje, navedeno je da je članom 63. stav 1. istog zakona propisano da će sud po službenoj dužnosti obustaviti izvršenje ako je izvršna isprava pravosnažno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta. Pošto apelanti uz prijedlog za izvršenje nisu dostavili presudu na osnovu koje je predložena dozvola izvršenja, niti su ikada obavijestili sud da je predmetna presuda stekla svojstvo izvršnosti, odnosno kada su je stranke primile, te pošto Općinski sud zbog tih razloga nije mogao utvrditi da li je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje obaveze, Općinski sud je zaključio da navedeno predstavlja razlog koji sprečava nastavak izvršenja, jer je predmetna presuda pri činjenici da je bez utvrđene izvršnosti kao osnovne pretpostavke za dopustivost predmetnog izvršenja ostala bez djelovanja.

15. Protiv navedenog rješenja apelanti su podnijeli žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj 65 0 I 115459 11 GŽ od 13. decembra 2011. godine žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je članom 35. stav 1. Zakona o izvršnom postupku propisano da, ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji nije odlučivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvršna isprava u originalu ili ovjerenom prepisu na kojoj je potvrda o izvršnosti a potvrdu o izvršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o potraživanju u prvom stepenu. Pošto je u konkretnom slučaju Općinski sud dozvolio izvršenje na osnovu izvršne isprave-presude tog suda, prema obrazloženju Kantonalnog suda, to apelanti nisu imali obavezu dostaviti potvrdu o izvršnosti, jer se izvršenje provodi kod istog suda koji je o potraživanju odlučivao u prvom stepenu. Osim toga, Kantonalni sud je naveo i da je, ukoliko je bila potrebna potvrda o izvršnosti, Općinski sud tu potvrdu mogao tražiti u postupku prethodnog ispitivanja prijedloga za izvršenje, a ne u fazi kad je izvršenje već određeno, te je zbog navedenih razloga uvažio žalbu apelanata kao u dispozitivu rješenja. Postupak koji se vodio pod brojem I-3441/04

16. Apelanti su 27. marta 2003. godine podnijeli Općinskom sudu tužbu protiv tuženog/izvršenika kojom su tražili isplatu neisplaćenih plaća u periodu od decembra 2002. godine do augusta 2003. godine i neisplaćenih naknada za topli obrok za period od aprila do augusta 2003. godine.

17. Presudom na osnovu priznanja Općinskog suda broj Pr-2572/03 od 4. marta 2004. godine obavezan je tuženi/izvršenik da apelantima isplati iznose bliže navedene u presudi sa zakonskom kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate. Apelanti su 24. septembra 2004. godine podnijeli Općinskom sudu prijedlog za izvršenje navedene presude koja je postala pravosnažna 14. aprila 2004. godine, te je, s tim u vezi, Općinski sud donio Rješenje broj I-3441/04 od 15. aprila 2005. godine o izvršenju protiv kojeg je tuženi/izvršenik izjavio prigovor koji je Općinski sud 28. aprila 2005. godine odbio kao neosnovan. Nakon pravosnažnosti rješenja, Općinski sud je predmetno rješenje dostavio na provođenje „Union banci“ d.d. Sarajevo.

18. Apelanti su, zbog nemogućnosti da se njihova potraživanja namire sa računa tuženog/izvršenika, jer su računi bili blokirani ili ugašeni, podnijeli Općinskom sudu 8. maja 2006. godine prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja i predložili da se izvršenje provede popisom, zapljenom i prodajom pokretnih stvari u vlasništvu tuženog/izvršenika koji je Općinski sud usvojio rješenjem od 6. septembra 2006. godine. Protiv navedenog rješenja tuženi/izvršenik je izjavio prigovor koji je Općinski sud rješenjem od 14. seprembra 2006. godine odbio.

19. Pošto apelanti nisu bili u mogućnosti da ni na ovaj način naplate svoja potraživanja zbog činjenice da popisane pokretne stvari, zbog dotrajalosti, nisu imale značajnu novčanu vrijednost za namirenje potraživanja, apelanti su 23. marta 2007. godine podnijeli Općinskom sudu novi prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja i predložili da se izvršenje provede na nekretninama tužitelja/izvršenika upisanim u zk. uložak bliže naveden u rješenju, u naravi poslovna zgrada hotela „Park“ Vogošća na kojoj je tuženi/izvršenik imao pravo raspolaganja. Općinski sud je navedeni prijedlog usvojio rješenjem od 18. juna 2007. godine, a tuženi/izvršenik je protiv navedenog rješenja izjavio prigovor koji je rješenjem Općinskog suda od 14. septembra 2007. godine odbio kao neosnovan. Protiv navedenog rješenja tuženi/izvršenik je ponio žalbu Kantonalnom sudu koji je Rješenjem broj Gž-3454/07 od 10. juna 2008. godine žalbu uvažio, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio Općinskom sudu na ponovni postupak uz obrazloženje da prvostepeni sud prilikom odobravanja promjene sredstva izvršenja nije uzeo u obzir činjenicu da vještačenje na pokretnim stvarima tuženog/izvršenika nikada nije obavljeno. U ponovljenom postupku 13. februara 2009. godine sudski izvršitelji su izvršili popis pokretnih stvari tuženog/izvršenika.

20. Nakon toga, Tužiteljstvo je aktom broj KTP-248/08 od 14. septembra 2008. godine i 28. decembra 2008. godine obavijestilo Općinski sud da je protiv apelanata podignuta optužnica zbog sumnje da su počinili krivično djelo i iz člana 383. stav 3. u vezi sa članom 1. KZFBiH u vezi sa čl. 31. i 55. istog zakona i da je navedena optužnica potvrđena 28. oktobra 2009. godine nakon čega su uslijedile iste radnje kao i u predmetu broj I-3530/04, te je izvršni postupak u ova dva predmeta spojen i vodi se pod brojem 65 0 I 115459.

21. Dalje, Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 115459 12 I 2 od 16. marta 2012. godine ponovno je prekinut izvršni postupak u ovim predmetim zbog istih razloga koji su navedeni i u rješenju tog suda o prekidu postupka od 17. juna 2011. godine koji su interpretirani u tački 14. ove odluke.

22. Protiv navedenog rješenja apelanti su 28. marta 2012. godine podnijeli žalbu Kantonalnom sudu koji do dana donošenja ove odluke o žalbi apelanata nije donio odluku.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

23. Apelanti smatraju da im je, zbog dužine trajanja navedenih postupaka izvršenja, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Navode da je iz činjenica predmeta evidentno da Općinski sud namjerno opstruira njihovo pravo na brz i efikasan postupak, uskraćujući im mogućnosti da se pravosnažne sudske presude izvrše, i to u predmetima koji se tiču ličnog svojstva i statusa. Zbog toga traže da im Ustavni sud dodijeli naknadu za pretrpljenu nematerijalnu štetu zbog dugotrajnosti predmetnih izvršnih postupaka u iznosu od po 300,00 KM za svakog apelanta za svaku godinu trajanja postupka, i to za svaki postupak posebno. U dostavljenim dopunama apelacije apelanti su izvještavali Ustavni sud o radnjama koje su u okviru navedenih postupaka izvršene. U dopuni apelacije dostavljenoj Ustavnom sudu 27. juna 2012. godine apelanti su naveli da je postupak pred Općinskim sudom ponovno prekinut rješenjem i da su protiv tog rješenja podnijeli žalbu Kantonalnom sudu 28. marta 2012. godine, ali da do dana podnošenja dopune apelacije po žalbi nije riješeno zbog čega apelanti smatraju da se svjesno odugovlači postupak i da se time i dalje krši njihovo pravo na pravično suđenje.

b) Odgovor na apelaciju

24. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju oba izvršna postupka i naveo da nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje na koje se apelanti pozivaju zbog objektivne okolnosti -vođenja krivičnog postupka protiv jednog broja apelanata, te da zbog tog razloga nije u mogućnosti dostaviti ni tražene spise, jer se u posjedu tog suda nalazi samo kopija dijela spisa sa dijelom dokumenata.

25. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet po žalbi apelanata primljen u tom sudu 4. juna 2012. godine i da će prema redoslijedu zaprimanja predmeta biti dostavljen 12. decembra 2012. godine zaduženom sudiji u rad.

V. Relevantni propisi

26. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06 i 30/09) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 34.

Prekid postupka (1) Sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.

(2) U drugim slučajevima prekida postupka, predviđenim odredbama Zakona o parničnom postupku, sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odlučiti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka.

Član 35.

Potvrda o izvršnosti (1) Ako se prijedlog za izvršenje podnosi sudu koji nije odlučivao u prvom stepenu, uz prijedlog se podnosi izvršna isprava u originalu ili ovjerenom prijepisu na kojoj je potvrda o izvršnosti.

(2) Potvrdu o izvršnosti daje sud, odnosno tijelo koje je odlučivalo o potraživanju u prvom stepenu.

Član 60.

Odlaganje izvršenja na prijedlog tražioca izvršenja (1) Ako zakonom nije drukčije određeno, izvršenje se može odložiti potpuno ili djelimično samo na prijedlog tražioca izvršenja ako provođenje rješenja nije otpočelo. Ako više tražilaca izvršenja učestvuje u izvršnom postupku, pa samo neki od njih traže odlaganje, sud će samo u odnosu na tog tražioca izvršenja odložiti izvršenje.

(2) Ako je provođenje izvršenja otpočelo, a izvršenik se u roku koji mu je sud odredio izjasnio protiv odlaganja, sud će odlučiti o opravdanosti prijedloga za odlaganje. (3) Ako je zakonom predviđeno da se izvršenje mora tražiti u određenom roku tražilac izvršenja može podnijeti prijedlog za odlaganje u tom roku.

Član 63.

Obustava izvršenja (1) Ako ovim zakonom nije drukčije određeno, izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je izvršna isprava pravosnažna ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage ili je na drugi način određeno da je bez djelovanja, odnosno ako potvrda o izvršnosti bude pravosnažno ukinuta.

(2) Izvršenje će se obustaviti po službenoj dužnosti i kada, u skladu s odredbama koje uređuju obligacione odnose, treće lice ispuni obavezu prema tražiocu izvršenja umjesto izvršeniku.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI. Dopustivost

27. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

28. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

29. Ustavni sud podsjeća da, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku dopustiva, budući da je nesporno da predmetni postupak nije okončan u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku.

30. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1, 2, 3. i

4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

31. Apelanti navode da im je, zbog dužine trajanja izvršnih postupaka, prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

32. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

33. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

35. Osim toga, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).

36. Konačno, Evropski sud je istakao da se sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).

b) Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je postupak povodom prijedloga apelanata za izvršenje pokrenut 22. juna 2004. godine, odnosno 24. septembra 2004. godine, podnošenjem Općinskom sudu prijedloga za donošenje rješenja o izvršenju. Zatim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud 6. jula 2004. godine, odnosno 15. aprila 2005. godine donio rješenja o izvršenju broj I-3530/04 i I-3441/04 (postupci su nakon toga spojeni u jedan i vode se pod brojem 65 0 I 115459 04 I), ali da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda predmetni izvršni postupak još uvijek nije okončan. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari ukupno traje osam godina i šest mjeseci, odnosno osam godina i tri mjeseca, i to je period koji će Ustavni sud ispitati sa aspekta donošenja odluke u razumnom roku.

c) Analiza dužine trajanja postupka

38. U konkretnom slučaju se radi se o postupku izvršenja sudskih odluka kojima su apelantima priznata prava iz radnog odnosa, te Ustavni sud, s obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja je sud trebalo da razmotri.

39. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na odredbu člana 5. stav 1. Zakona o izvršnom postupku prema kojoj je "sud u postupku izvršenja dužan da postupa hitno". S tim u vezi, Ustavni sud, na osnovu dokumentacije koju su dostavili apelanti i na osnovu odgovora Općinskog suda i Kantonalnog suda, budući da Općinski sud nije dostavio na uvid tražene spise zbog, kako je naveo, činjenice da je u posjedu samo dijela kopiranih dokumenata predmetnih spisa, zapaža da je Općinski sud, nakon što su njegovim rješenjima predmetna izvršenja dozvoljena, između ostalog, rješenja dostavio „Union banci“ d.d. Sarajevo na provođenje, ali da rješenja, kako je već u prethodnim tačkama ove odluke rečeno, nisu izvršena, i to zbog izvršenikove insolventnosti, jer su mu računi blokirani ili ugašeni (što se ne može staviti na teret Općinskom sudu), nakon čega su apelanti podnijeli prijedlog za promjenu sredstva i predmeta izvršenja i predložili da se izvršenje obavi na nekretnini tuženog/izvršenika, odnosno na pokretnim stvarima koje pripadaju tuženom/izvršeniku. Navedenu promjenu predmeta i sredstava izvršenja Općinski sud je dozvolio te je, s tim u vezi, izvršio procjenu i zakazao prvu javnu prodaju nekretnine, odnosno popisao i procijenio pokretne stvari. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je u periodu kada je Općinski sud obavljao navedene radnje, došlo do podizanja i potvrđivanja optužnice protiv nekih od apelanata, te da su iz tog razloga i jedan i drugi izvršni spis izuzeti i služili su (i služe) kao dokaz u krivičnom postupku, te da je, u vezi s tim, jedno (istina kratko-nešto više od mjesec dana) vrijeme na snazi bila i zabrana raspolaganja nekretninom na kojoj je izvršenje predloženo a koju je donijelo Tužiteljstvo, a što je predstavljalo objektivnu okolnost zbog koje u tom periodu nije bilo moguće vođenje (i okončanje) izvršnog postupka.

40. Ustavni sud, također, primjećuje da je Općinski sud, i nakon toga, daljnje odlaganje vođenja izvršnog postupka pravdao „objektivnim okolnostima“ na koje taj sud nije mogao i ne može da utječe - navedeno pokretanje krivičnog postupka, te tvrdnjom da apelanti „nisu osigurali potvrdu o izvršnosti presuda“, zbog čega su predmetni izvršni postupci i nakon osam godina i šest mjeseci (postupak pod brojem I-3530/04) i osam godina i tri mjeseca (postupak pod brojem I- 3441/04) od donošenja rješenja o dozvoli izvršenja još uvijek u toku. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, iako je prije osam godina donio rješenja o dozvoli izvršenja i iako je do sada poduzimao zakonom predviđene radnje na izvršenju spornih presuda, tek 2011. godine konstatirao da apelanti nisu osigurali potvrdu o izvršnosti. Ustavni sud smatra da navedeni postupak Općinskog suda predstavlja propust Općinskog suda za koji taj sud nije ponudio nikakvo argumentirano opravdanje. Ustavni sud ima u vidu i da iz činjenica predmeta proizlazi i da je u nekoliko navrata Kantonalni sud odbio zahtjeve Tužiteljstva za donošenje privremene mjere zabrane raspolaganja predmetnim nekretninama, što bi bila objektivna okolnost koja bi utjecala na tok predmetnog izvršenja, ali ta okolnost nije realizirana, te da je Kantonalni sud obavijestio kako Tužiteljstvo, tako i Općinski sud da ne postoje nikakvi uvjeti za prekid, obustavu ili odlaganje izvršenja, tj. okončanja predmetnih izvrših postupaka. Dalje, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Kantonalni sud već jednom uvažio žalbu apelanata protiv rješenja o prekidu postupka naglasivši u svom rješenju da je Općinski sud prije donošenja rješenja o izvršenju trebalo da vodi računa o postojanju potvrde o izvršnosti, a ne to učiniti u konačnici izvršnog postupka. Međutim, ni pored toga Općinski sud postupak nije okončao u smislu člana 64. ZIP-a, već se predmet ponovo nalazi pred Kantonalnim sudom radi rješavanja o žalbi apelanata zbog (ponovnog) prekida postupka iz (istog) razloga - nedostavljanja potvrde o izvršnosti. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da isključivu odgovornost za ovako dugo trajanje izvršnog postupka u konkrentom slučaju snosi Općinski sud.

41. Ocjenjujući sve navedeno, kao i kriterije koji su izneseni u prethodnim stavovima ove odluke, uključujući složenost predmeta, ukupnu dužinu izvršnog postupka pred nadležnim Općinskim sudom od osam godina i šest mjeseci, odnosno osam godina i tri mjeseca, te slijedeći svoju praksu u ovakvim predmetima (vidi, npr., Odluku Ustavnog suda broj AP 2794/09 od 27. juna 2012. godine objavljenu na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ), Ustavni sud smatra da postoji kršenje prava apelanata na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Kompenzacija

42. Apelanti su zatražili naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajnja predmetnog izvršnog postupka.

43. U smislu člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, na apelantov zahtjev, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu za materijalnu štetu određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

44. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je apelantima dovoljna satisfakcija utvrđivanje kršenja njihovog prava na pravično suđenje i izdavanje naloga sudu da bez daljeg odgađanja okonča predmetni izvršni postupak, pa iz tog razloga Ustavni sud neće dodijeljivati apelantima posebnu novčanu kompenzaciju

VIII. Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u slučaju kada izvršni postupak, ni nakon osam godina i šest mjeseci, odnosno osam godina i tri mjeseca, nije okončan u smislu člana

64. Zakona o izvršnom postupku i kada nadležni Općinski sud nije ponudio nikakve razložne argumente za ovako dugo trajanje izvršnog postupka koji je zakonom okarakterisan kao hitan.

46. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-2835/09 (B. B., I. T., V. A., Z. T., D. P., H… | Sudska praksa | Aktio