Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-667/10 (M. T.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Građanski postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-667/10

Apelacija

Odluka o meritumu

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 667/10, rješavajući apelaciju Mehmeda Tokića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu:

Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mehmeda Tokića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 002116 06 P (raniji broj 043-0-P-06-001144).

Nalaže se Općinskom sudu u Zenici da po hitnom postupku donese oduke u predmetu broj 43 0 P 002116 06 P (raniji broj 043-0- P-06-001144), u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Općinskom sudu u Zenici da, u skladu sa članom 74.

stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mehmed Tokić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca podnio je 20. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 43 0 P 002116 06 P (raniji broj 043-0-P-06-001144).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 22. oktobra 2010. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju dostavljen je 8. novembra 2010. godine.

4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je podnosiocu apelacije 10. novembra 2010. godine.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je apelant 2. oktobra 2006. godine tužbom Općinskom sudu pokrenuo parnični postupak protiv Federacije Bosne i Hercegovine, Kazneno-popravnog zavoda zatvorenog tipa u Zenici i Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete u iznosu od 400.000,00 KM zbog neopravdano izrečene i izvršene mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi u periodu od 1. augusta 2003. godine do 8. decembra 2004. godine.

7. Tuženi su odgovor na tužbu dostavili Općinskom sudu u januaru 2009. godine, a u odgovoru su istakli prigovore neurednosti tužbe i presuđene stvari.

8. Općinski sud je 4. februara 2009. godine apelantu uputio opomenu za plaćanje sudske takse kojom je pozvan da u roku od osam dana od prijema opomene uplati sudsku taksu na tužbu u iznosu od 500,00 KM, nakon čega je apelant uputio zahtjev sudu za oslobađanje od plaćanja navedenih troškova.

9. Rješenjem od 6. aprila 2009. godine Općinski sud je pozvao apelantovog punomoćnika da uredi tužbu, te precizno navede sve što u tužbi treba navesti: tačan naziv tuženih, njihove zakonske zastupnike, činjenice na kojim zasniva tužbeni zahtjev, dokaze, naznaku vrijednosti spora, pravni osnov tužbenog zahtjeva za svakog od tuženih.

10. Apelantov punomoćnik je 16. aprila 2009. godine sudu dostavio podnesak pod nazivom „uređenje tužbe“.

11. Rješenjem Općinskog suda od 2. septembra 2010. godine, koje je postalo pravosnažno 16. septembra 2010. godine, odbijen je apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanja takse na tužbu.

12. Prema raspoloživim podacima u spisu, Općinski sud nakon toga više nije preduzimao nikakve procesne radnje u predmetnom postupku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencije) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo da mu je neopravdano bila izrečena mjera sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi dok je kao osuđenik ležao u KPZ Zenica. Zbog toga je pokrenuo postupak prvo u Općinskom sudu I u Sarajevu, koji je delegirao svoju mjesnu nadležnost na Općinski sud (o čemu u dokumentaciji predočenoj Ustavnom sudu nema dokaza), koji ni nakon pet godina nije odlučio o njegovom tužbenom zahtjevu. Apelant traži od Vlade Federacije BiH da mu isplati iznos od 200.000,00 KM na ime pretrpljenog straha i duševne patnje koju je pretrpio boraveći neopravdano u KPZ Zenica.

b) Odgovor na apelaciju

14. U odgovoru na apelaciju je navedeno da je apelant tužbu podnio 2. oktobra 2006. godine, te je postupajući sudija dostavio tužbu na odgovor tuženim, koji su u odgovoru istakli prigovor neurednosti tužbe. Nakon toga je sud 6. aprila 2009. godine pozvao apelantovog punomoćnika da uredi tužbu, ali punomoćnik, koji je 16. aprila 2009. godine dostavio podnesak naslovljen kao „uređenje tužbe“, nije u potpunosti postupio po nalogu suda. Dalje, sud je 4. februara 2009. godine apelantu dostavio opomenu za plaćanje takse na tužbu u iznosu od 500,00 KM. Odlučujući o apelantovom zahtjevu za oslobađanje od plaćanja takse, Općinski sud je rješenjem od 2. septembra 2010. godine zahtjev odbio (rješenje je postalo pravosnažno 16. septembra 2010. godine). Općinski sud je naveo da apelant do danas nije platio taksu, iako je to bio dužan da učini odmah nakon podnošenja tužbe, a niti je uredio tužbu, iako je pozvan da to učini u određenom roku, pa shodno navedenom Općinski sud smatra da ničim nije doprinio dužini predmetnog postupka. Naprotiv, prema mišljenju Općinskog suda, apelant je taj koji je odgovoran da postupak još uvijek traje jer još uvijek nije postupio po nalogu suda. Naime, tuženi su u odgovoru na tužbu istakli i prigovor presuđene stvari, o kojem sud treba da odluči kao o prethodnom pitanju, jer su tuženi naveli da je Evropski sud za ljudska prava 8. jula 2008. godine u predmetu Tokić i ostali protiv Bosne i Hercegovine donio presudu kojom je utvrdio da je u odnosu na apelanta došlo do kršenja člana 5. stav 1. Evropske konvencije, da je to kršenje trajalo 15 mjeseci, te je navedena presuda i realizirana isplatom apelantu iznosa od 7.500,00 EUR 18. decembra 2008. godine na ime naknade štete. Općinski sud je na kraju istakao da smatra da je, s obzirom na sve navedeno, apelacija podnesena zbog dužine trajanja postupka neutemeljena.

V.Relevantni propisi

15. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 336.

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odrediti rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.

(3) Smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se. […] VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant smatra da su mu zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom povrijeđeni pravo na donošenje oduke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

a) Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud, prije svega, smatra neophodnim podsjetiti na to da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje na to da u konkretnom slučaju apelant nije obavijestio Ustavni sud da li je u međuvremenu Općinski sud donio odluku povodom njegove tužbe, odnosno nije obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka ocijeniti isključivo prema apelantovim navodima i raspoloživim dokazima iz spisa.

24. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz dokaza priloženih uz apelaciju proizlazi da je apelant 2. oktobra 2006. godine tužbom Općinskom sudu pokrenuo predmetni parnični postupak koji prema raspoloživim informacijama i dokazima u spisu još uvijek nije okončan, pa je relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka period nešto duži od šest godina.

b) Analiza dužine trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na naknadu na ime nematerijalne štete, te da se, s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti u konkretnom slučaju, ne može govoriti o posebno složenom predmetu. S obzirom na predmet tužbenog zahtjeva, odnosno činjenicu da apelant traži naknadu na ime nematerijalne štete zbog neopravdanog provođenja mjere sigurnosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj ustanovi, može se zaključiti da je predmetni postupak za apelanta značajan.

26. Ustavni sud, dalje, zapaža da je apelant pokrenuo predmetni parnični postupak u oktobru 2006. godine, da prema raspoloživim podacima postupak još uvijek nije okončan, te da je Općinski sud za nešto više od šest godina proveo samo nekoliko procesnih radnji - dostavio odgovor na tužbu tuženim nakon dvije godine od podnošenja tužbe, tražio od apelanta da uredi tužbu, opomenuo apelanta da plati taksu na tužbu i odbio apelantov zahtjev za oslobađanje od plaćanje takse, što je sve što je prema raspoloživim dokazima Općinski sud uradio u predmetnom parničnom postupku.

27. U vezi sa pokušajima Općinskog suda da dužinu predmetnog postupka stavi na teret apelantu zbog toga što nije uredio tužbu, odnosno zbog toga što nije platio sudsku taksu, Ustavni sud smatra da ti navodi ne mogu biti opravdanje za Općinski sud za neokončavanje predmetnog postupka ni nakon nešto više od šest godina. Ustavni sud podsjeća na to da iz odredbi ZPP jasno proizlazi da je sud taj koji upravlja i kontrolira postupak i da je upravo sud taj koji je, u smislu odredbe člana 10. ZPP-a, dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Dakle, stranke u postupku su dužne da poštuju naloge suda. U protivnom, sud je taj koji, u smislu relevantnih odredbi ZPP, treba da reagira na ponašanja stranaka koja su suprotna nalozima suda, jer postupkom upravlja sud, a ne stranke. U konkretnom slučaju, Općinski sud je nereagiranjem na apelantove propuste (nije, između ostalog, odbacio tužbu, u smislu odredbe člana 336. stav 3. ZPP) propustio da upravlja postupkom onako kako to propisuju odredbe procesnog zakona.

28. Ocjenjujući sve navedeno, dakle činjenicu da Općinski sud svojom pasivnošću nije upravljao i kontrolirao postupak, u skladu sa relevantnim odredbama ZPP, ne preduzimajući ništa da sankcionira apelantove propuste, a mogao je, pravdajući svoju pasivnost upravo apelantovim ponašanjem, za Ustavni sud je to sasvim dovoljno da zaključi da dužina predmetnog parničnog postupka, koji nije posebno složen, a za apelanta je značajan, ne zadovoljava standarde iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

29. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog“ roka iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. U vezi sa neplaćanjem takse na tužbu, Ustavni sud smatra svrsishodnim podsjetiti na to da je Ustavni sud pitanje uzajamnosti plaćanje takse i preduzimanja radnji u postupku raspravljao rješavajući zahtjev Općinskog suda u Sarajevu za ocjenu ustavnosti odredbe člana 4. Zakona o sudskim taksama Kantona Sarajevo u predmetu U 8/12 (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj U 8/12 od 23. i 24. novembra 2012. godine). Naime, Ustavni sud je u citiranoj odluci, između ostalog, zaključio da je odredba člana 4. Zakona o sudskim taksama suprotna pravu na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zato što onemogućavanje vođenja postupka, ako na podnesak, uključujući i tužbu, nije unaprijed plaćena sudska taksa, ne predstavlja sredstvo koje je razumno proporcionalno ostvarenju legitimnog cilja, jer se na taj način potpuno ograničava pravo na pristup sudu odnosno mogućnost vođenja sudskog postupka, čime za stranku u postupku mogu nastati neotklonjive štetne posljedice, što je suprotno samoj suštini prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeni stav iz citirane odluke, ni navodi Općinskog suda da apelant još uvijek nije platio taksu na tužbu ne mogu biti opravdanje za nepostupanje povodom apelantove tužbe.

c) Ostali navodi

31. S obzirom na zaključak Ustavnog suda o kršenju prava na suđenje u „razumnom roku“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer se ti navodi temelje na istim razlozima.

d) Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U odnosu na apelantov zahtjev za kompenzaciju, Ustavni sud podsjeća na to da je, prema članu 76. stav 2. Pravila, ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata. Međutim, kao što je naprijed navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju nalaganje Općinskom sudu da bez daljnjeg odlaganja okonča prvostepeni postupak zapravo odgovarajuća satisfakcija za apelanta.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije kada postupak pred Općinskim sudom još uvijek nije okončan ni nakon više od šest godina, u prvom redu zbog toga što Općinski sud nije, u smislu relevantnih odredaba ZPP, upravljao postupkom kako je to procesnim zakonom propisano, pravdajući svoju pasivnost apelantovim propustima.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić

Odluka o meritumu u predmetu AP-667/10 (M. T.) | Sudska praksa | Aktio