Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1310/10 (A. H.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Naknada štete
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1310/10
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 1310/10, rješavajući apelaciju Alme Halepović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Valerija Galić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija Alme Halepović.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je pokrenut u Osnovnom sudu u Derventi u predmetu broj P-115/00, a koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 P 000998 10 Gž od 27. maja 2011. godine trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da po hitnom postupku donese odluku po reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Doboju broj 84 0 P 000998 10 Gž od 27. maja 2011.
godine, u skladu s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alme Halepović u odnosu na povredu člana 10. Ustava Republike Srpske zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Alma Halepović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva podnijela je 13. aprila 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji je u vrijeme podnošenja apelacije vođen u Osnovnom sudu u Derventi (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 84 0 P 000998 09 P2. Apelantica je 15. aprila i 13. oktobra 2010. godine, te 21. jula 2011. godine dopunila apelaciju tako što je dostavila presude prvostepenog i drugostepenog suda i obavijestila Ustavni sud da je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda je 14. marta 2011. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju. Osnovni sud je 29. marta 2011. godine dostavio odgovor na apelaciju
3. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Osnovnog suda je dostavljen apelantici 7. aprila 2011. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 28. juna 2000. godine podnijela tužbu protiv J.T. radi naknade štete, koju je proširila 31. jula 2002. godine tako što je kao tuženu označila i Opštinu Derventu. Tužbenim zahtjevom apelantica je potraživala naknadu štete za imovinu koja je radnjama tuženih uništena (porušena).
6. Presudom Osnovnog suda broj P-115/00 od 18. novembra 2005. godine obavezani su tuženi da apelantici solidarno isplate na ime naknade štete iznos od 36.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Istom presudom je utvrđeno da je apelantica povukla tužbu za dio glavnog duga na ime naknade štete u iznosu od 7.400,00 KM, dok je u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan apelanticin tužbeni zahtjev.
7. Rješenjem Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Gž- 06-000 158 od 6. februara 2007. godine uvažene su žalbe tuženih, ukinuta je prvostepena presuda u dosuđujućem dijelu i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu pobijana presuda ostala neizmijenjena.
8. Odlučujući u ponovnom postupku Osnovni sud je donio Rješenje broj 13 84 P 000998 00 P od 9. augusta 2007. godine kojim se smatra da je tužba apelantice povučena.
9. Apelantica je 22. augusta 2007. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za povrat u pređašnje stanje koji je Rješenjem Osnovnog suda broj 13 84 P 000998 00 P od 2. oktobra 2007. godine odbijen kao neosnovan. Nezadovoljna navedenim rješenjem apelantica je protiv njega izjavila žalbu Okružnom sudu.
10. Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-07-000 645 od 18. januara 2008. godine uvažena je apelanticina žalba, ukinuto je pobijano rješenje i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
11. Odlučujući u ponovnom postupku, Osnovni sud je donio Presudu broj 13 84 P 000998 00 P od 7. maja 2008. godine kojom je obavezao tužene da apelantici solidarno isplate iznos od 19.900,42 KM sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan.
12. Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Gž-08-000 368 od 2. septembra 2009. godine uvažene su žalbe tuženih, ukinuta je prvostepena presuda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
13. Odlučujući po četvrti put u ponovnom postupku Osnovni sud je donio Presudu broj 84 0 P 000998 09 P2 od 9. septembra 2010. godine, kojom je obavezao tužene da apelantici solidarno isplate iznos od 4.340,20 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. septembra 2010. godine pa do konačne isplate, kao i troškove postupka u iznosu od 271,94 KM. Istom presudom je preostali dio apelanticinog tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan. Protiv navedene presude žalbu su izjavili tuženi i apelantica.
14. Presudom Okružnog suda broj 84 0 P 000998 10 Gž od 27. maja 2011. godine djelimično su uvažene žalbe, prvostepena presuda je preinačena tako što je apelantici dosuđeni iznos naknade štete snižen na iznos od 3.187,00 KM. Također, navedenom presudom je određeno da se zakonska zatezna kamata računa od 28. juna 2000. godine, kao dana podnošenja tužbe, dok je u odluci o troškovima postupka dosuđeni iznos snižen na iznos od 198,70 KM.
15. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 84 0 P 000998 10 Gž od 27. maja 2011. godine, putem Osnovnog suda; izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske koji prema stanju spisa još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantica je kao razlog za podnošenje apelacije navela dužinu spora u predmetu koji se vodi u Osnovnom sudu u kojem je tražila naknadu štete za imovinu koja je radnjama tuženih uništena-porušena. Apelantica je navela da se predmetni spor vodi od 2000. godine, te je navela hronologiju predmetnog postupka istaknuvši da je prvostepeni sud dva puta presudio u njenu korist, međutim, Okružni sud je uvažavao žalbe tuženih i predmet vraćao prvostepenom sudu na ponovni postupak. Apelantica dalje navodi da se podnescima obraćala sudu tražeći poštovanje razumnog roka, suđenje i poštovanje ekonomičnosti i ravnopravnosti stranaka u postupku, te da su u toku postupka ona i njeni punomoćnici bili predmet agresivnog ponašanja prvotuženog kao i predmet pokušaja drugotužene da prikaže njihovo nedolično ponašanje. Također, apelantica smatra «da je Okružni sud imao dovoljno dokaza da riješi stvar u meritumu (cca 20 ročišta, pismeni dokazi, svjedoci, vještačenja)». Apelantica je naglasila da je predmetni spor zbog njene starosne dobi (75 godina) iscrpljuje ne samo ekonomski nego i u svakom drugom pogledu, te da joj se zbog toga što institucije Republike Srpske ne provode njene propise nanosi nematerijalna i materijalna šteta, zbog čega je i podnijela apelaciju. Na kraju, apelantica je navela da se na ovaj način krše njena prava utvrđena članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, član II/3. Ustava BiH, te član 17. Ustava Republike Srpske.
17. Apelantica je u svojim dopunama apelacije od 13. oktobra 2010. godine i 21. jula 2011. godine dostavila presude Osnovnog suda i Okružnog suda koje su donesene u predmetnom postupku. U navedenim dopunama apelantica je dostavila žalbu koju je izjavila protiv prvostepene presude, kao i reviziju koju je izjavila protiv drugostepene presude, naglasivši da predmetni postupak nije okončan.
b) Odgovor na apelaciju
18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da su neosnovani apelanticini navodi, te da je suđenje u predmetnom postupku vodio nepristrano i u skladu sa zakonom. Sud je naveo da tokom postupka nije došlo do povrede nijednog osnovnog apelanticinog prava zagarantovanog Ustavom, Evropskom konvencijom i njenim protokolima niti zakonima BiH, te da nije došlo ni do povrede prava na koje se poziva apelantica.
V. Relevantni propisi
19. U Zakona o parničnom postupku («Službeni list SFRJ» br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/78, 27/90 i 35/91 te «Službeni glasnik RS» br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
20. U Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik RS» br.58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
21. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na povredu člana 17. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
[…]
22. Ustavni sud nalazi da je članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine propisano da Ustavni sud ima nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu. S obzirom na to da se apelantica poziva na povredu člana 10. Ustava Republike Srpske, Ustavni sud smatra da ovaj sud nije nadležan da odlučuje o navodnoj povredi člana 10. Ustava Republike Srpske jer to nisu pitanja «koja su sadržana u ovom ustavu», u smislu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.
23. Stoga, imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je u ovom dijelu odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
24. U pogledu ostalih navoda apelacije koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu, Ustavni sud je pošao od odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojoj Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. U skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
27. U konkretnom slučaju, iako je apelacija podnesena prije nego što je predmetni postupak pravosnažno okončan, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
28. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
29. Apelantica navodi da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
30. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
31. Ustavni sud prvenstveno smatra da je neophodno da podsjeti da su apelanti, u smislu člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, dužni obavijestiti Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon podnošenja apelacije. Međutim, Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelantica nije obavijestila Ustavni sud da li je u međuvremenu Vrhovni sud donio odluku o apelanticinoj reviziji u konkretnom predmetu, odnosno, nije obavijestila Ustavni sud da je predmetni postupak okončan. S obzirom na navedeno Ustavni sud će, rukovodeći se odredbom člana 32. Pravila Ustavnog suda, dužinu predmetnog postupka cijeniti isključivo prema navodima apelantice i raspoloživim dokazima iz spisa. Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelantica podnijela tužbu Osnovnom sudu 28. juna 2000. godine, da je prvostepeni sud tri puta donosio presudu u apelanticinu korist, te da je protiv presude Okružnog suda broj 84 0 P 000998 10 Gž od 27. maja 2011. godine apelantica izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, koji prema stanju spisa još uvijek nije odlučio o izjavljenoj reviziji. Dakle, prema stanju spisa, predmetni postupak koji je apelantica pokrenula traje 12 godina i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan. Analiza razumnosti trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je apelantica pokrenula parnični postupak radi naknade štete za imovinu koja je radnjama tuženih uništena (porušena). Iz predočenog Ustavnom sudu ne može se zaključiti da se radi o posebno složenom predmetu, kako u pogledu činjeničnih, tako i u pogledu pravnih pitanja.
34. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud prvi put donio presudu nakon pet godina i četiri mjeseca, drugi put je donio odluku nakon šest mjeseci, treći put je donio odluku nakon tri mjeseca, dok je četvrti put donio odluku nakon jedne godine. U svom odgovoru na apelaciju od 29. marta 2011. godine Osnovni sud je osporio apelanticine navode i nije naveo posebne razloge kojima bi opravdao trajanje predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u konkretnom postupku odlučivao u vrlo kratkom periodu povodom izjavljenih žalbi protiv prvostepenih odluka (najduži period odlučivanja po žalbi je bio godinu dana i tri mjeseca), međutim, svojim odlukama Okružni sud je ukidao prvostepene presude i predmet vraćao na ponovno suđenje. Također, Ustavni sud primjećuje da se predmet nakon izjavljene revizije nalazi kod Vrhovnog suda godinu dana i pet mjeseci. Ustavni sud smatra da apelantica nije doprinijela dužini postupka u konkretnom slučaju, uočavajući da je ona urgencijama pokušavala da ostvari što hitnije rješavanje predmeta. Stoga, ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, te imajući u vidu da apelantica svojim ponašanjem nije doprinijela dužini postupka, Ustavni sud smatra da se dužina postupka koji traje 12 godina i četiri mjeseca i još uvijek nije okončan, može u većem dijelu pripisati Osnovnom sudu. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
35. Međutim, kako se u trenutku donošenja odluke Ustavnog suda predmet povodom izjavljene revizije nalazi pred Vrhovnim sudom, a za donošenje konačne odluke o apelanticinom tužbenom zahtjevu neophodno je da Vrhovni sud donese odluku o reviziji, to je ovom sudu naloženo da donese odluku bez daljnjeg odgađanja.
Pitanje naknade nematerijalne štete
36. Apelantica je zatražila naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Dakle, određivanje naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka predstavlja izuzetak a ne pravilo. Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku te nalog Vrhovnom sudu da hitno okonča predmetni postupak odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.
Ostali navodi
37. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, te činjenicu da se navodi o povredi ostalih segmenata prava na pravično suđenje i prava na imovinu zasnivaju na navodima o nerazumno dugom trajanju postupka, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati apelanticine navode u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje, te u odnosu na pravo na imovinu.
VIII. Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na «donošenje odluke u razumnom roku» u situaciji kada predmetni postupak nije okončan ni 12 godina i četiri mjeseca nakon podnošenja tužbe i predmet se nalazi pred Vrhovnim sudom na odlučivanju po reviziji. Ustavni sud smatra da je dosadašnjem trajanju postupka u odlučujućoj mjeri doprinio Osnovni sud koji je prvu presudu u predmetnom postupku donio nakon pet godina i četiri mjeseca, a da pri tome ničim nije opravdao ovakvo postupanje.
39. Na osnovu 16. stav 4. tačka 1. i člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić