Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2718/09 (N. G.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2718/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP-2718/09, rješavajući apelaciju Nevenke Garagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nevenke Garagić podnesena protiv Obavještenja Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj UDT 5453/07 od 5. augusta 2009. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Nevenka Garagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 25. augusta 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, protiv Obavještenja Ureda disciplinskog tužioca Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured disciplinskog tužioca VSTV BiH) broj UDT 5453/07 od 5. augusta 2009. godine.
2. Iz spisa apelacije proizilazi da su apelantica i njen muž podnijeli krivičnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) protiv ljekara Interne klinike JZU UKC Tuzla, zbog nesavjesnog liječenja i pogrešnog dijagnosticiranja bolesti koja je dovela do smrti njihovog sina Denisa Garagića.
3. Kantonalno tužilaštvo je postupajući povodom prijave, obavještenjem broj Kta-
2623/06 od 4. aprila 2007. godine obavijestilo apelanticu i njenog supruga da neće donositi naredbu o provođenju istrage protiv ljekara Interne klinike JZU UKC Tuzla, jer iz izvještaja, zapisnika o obdukciji koja je obavljena nakon smrti Denisa Garagića, vještačenja specijaliste sudske medicine i pratećih spisa očigledno proizilazi da prijavljeni događaj nije krivično djelo. Apelantica je poučena da ima pravo pritužbe uredu Kantonalnog tužilaštva Kantona Tuzla u roku od osam dana od dana prijema obavijesti.
4. Odlučujući o apelanticinoj pritužbi Kantonalno tužilaštvo je obavještenjem broj Kta- 2623/06 od 12. juna 2007. godine, obavijestilo apelanticu da je, nakon analize svih dokaza u spisu utvrđeno da je Kantonalno tužilaštvo donijelo pravilnu i zakonitu odluku iz razloga navedenih u dopisu od 4. aprila 2007. godine.
5. Apelantica je 16. avgusta 2007. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv obavijesti Kantonalnog tužilaštva broj Kta. 2623/06 od 12. juna 2007. godine i broj Kta. 2623/06 od 4. aprila 2007. godine. Ustavni sud je navedenu apelaciju registrovao pod brojem AP-2546/07, a 14. jula 2008. godine donio je Odluku o dopustivosti broj AP-2546/07 (dostupna na www.ustavnisud.ba), kojom je odbacio kao nedopuštenu apelaciju apelantice zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. U navedenoj odluci Ustavni sud je prije svega podsjetio na svoju nadležnost iz člana VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, Ustavni sud je zaključio da nije nadležan da odlučuje o apelaciji izjavljenoj protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva br. Kta 2623/06 od 12. juna i 4. aprila 2007. godine, jer obavještenja nemaju svojstvo presude odnosno odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud je u navedenoj odluci o dopustivosti zaključio da nema nadležnost ispitivati povredu prava na na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dalnjem tekstu: Evropska konvencija), prava da ne bude izložena kontinuiranoj torturi ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i prava na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. Apelantica je 16. augusta 2007. godine pritužbom podnesenom VSTV BiH protiv tužilaca Kantonalnog tužilaštva koji su vodili konkretan predmet zatražila pokretanje disciplinskog postupka, jer nije provedena istraga po službenoj dužnosti.
7. Ured disciplinskog tužioca VSTV BiH je dopisom broj UDT 5453/07 od 5. augusta 2009. godine obavijestio apelanticu da je primio i ispitao njenu pritužbu te da je zaključeno da postupci tužitelja Kantonalnog tužilaštva koji su bili predmet njene pritužbe, nisu bili dovoljan osnov za pokretanje disciplinskog postupka.
8. Apelantica smatra da joj je obavještenjem Ureda VSTV BiH povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, prava da ne bude izložena kontinuiranoj torturi ili nehumanom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije i prava na pravično suđenje iz člana II/3.
e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povredu navedenih prava apelantica obrazlaže neprovođenjem istrage po službenoj dužnosti, ističući da joj je na taj način uskaraćeno pravo pristupa sudu, a osim toga odbačena je njena pritužba protiv tužitelja Kantonalnog tužilaštva koji su po njenoj ocjeni trebali biti disciplinski kažnjeni.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»
10. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini». U konkretnom slučaju apelantica je podnesenom apelacijom osporila obavještenje Ureda disciplinskog tužitelja VSTV BiH broj UDT 5453/07 od 5. augusta 2009. godine, kojim je obaviještena da je njena pritužba na rad tužitelja Kantonalnog tužilaštva protokolisana u registru pritužbi i da je zaključeno da u postupcima tužitelja nije bilo osnova za pokretanje disciplinskog postupka.
11. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavještenja Ureda disciplinskog tužitelja VSTV broj UDT 5453/07, jer obavještenja nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio «bili koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nemaju svojstvo odluke u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko jse utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić