Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3482/09 (S. i M. Ć.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3482/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3482/09, rješavajući apelaciju Strahinje i Miloša Ćurkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 1. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Strahinje i Miloša Ćurkovića podnesena protiv obavijesti Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj KTA-318/06 od 3. februara 2007. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Strahinja i Miloš Ćurković (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banja Luke, koje zastupaju Jasminka Jovišević i Jadranka Ivanović, advokati iz Banja Luke, podnijeli su 9. novembra 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavijesti Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj KTA-318/06 od 3. februara 2007. godine.
2. Iz Zapisnika o uviđaju od 1. juna 2006. godine, koji su sačinila ovlaštena lica Centra javne bezbjednosti Banja Luka, proizlazi da se dana 20. maja 2006. godine dogodila saobraćajna nesreća na magistralnom putu Banja Luka – Prijedor, u kojoj je smrtno stradala Slavica Ćurković (supruga i majka apelanata) koja je bila vozač putničkog vozila Alfa Romeo, dok je njena mldb. kći Ana Ćurković zadobila teške tjelesne povrede i zadržana je na liječenju u Kliničkom centru Banja Luka (mldb. Ana Ćurković je preminula sedmicu dana nakon navedenog događaja). Navedeno putničko vozilo sudarilo se sa teretnim vozilom Skania, kojim je upravljao Dragan Pantelić, koji je tom prilikom zadobio lakše tjelesne povrede. Uviđaju je prisustvovao dežurni tužilac Okružnog tužilaštva u Banja Luci. Ovlaštena lica Centra javne bezbjednosti Banja Luka, koja su vršila uviđaj, konstatovala su da lice mjesta saobraćajne nesreće, do dolaska uviđajne ekipe, nije bilo obezbijeđeno od strane patrola policije nadležnih za bezbjednost saobraćaja. Uviđaj je završen istog dana kada se nesreća dogodila. Uz zapisnik o uviđaju priložene su izjave svjedoka - očevidaca predmetne saobraćajne nesreće (D.T. i Lj.T), kao i izjava vozača teretnog vozila koji je bio učesnik u ovoj saobraćajnoj nesreći te njegovog suvozača M.M. Navedene izjave uzela su ovlaštena lica Centra javne bezbjednosti Banja Luka. U zapisniku o uviđaju navedeno je da je od vozača teretnog vozila Dragana Pantelića, u Kliničkom centru Banja Luka, uzet uzorak krvi radi vještačenja alkohola u krvi. U zapisniku je dalje navedeno da, je po naređenju dežurnog tužioca Okružnog tužilaštva u Banja Luci, izvršena obdukcija, od strane stalnog sudskog vještaka Milana Srdića, nad smrtno stradalom Ćurković Slavicomi i izuzeta krv radi vještačenja alkohola u krvi. Ovlaštena službena lica su fotografisala mjesto događaja i sačinila skicu lica mjesta predmetne saobraćajne nesreće.
3. Prema naredbi Okružnog tužilaštva u Banja Luci izvršena su dva vještačenja i to vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka mašinske struke Zorana Kneževića te vještačenje od strane stalnog sudskog vještaka saobraćajne struke Vojislava Subotića.
4. Vještak mašinske struke, u nalazu od 7. juna 2006. godine, dao je mišljenje prema kome je vozilo oštećene Slavice Ćurković ispravno u odnosu na upravljačke mehanizme, dok postoje određene nispravnosti u pogledu amortizera i kočnica, ali koje ne mogu bitno utjecati na bezbjednost vozila u pokretu ukoliko se vozilo kreće suhim kolovozom i brzinom propisanom za pojedine dionice. Međutim ukoliko je kolovoz vlažan i pun kolotraga u slučajevima intenzivnog kočenja te ako se vozilo kreće većom brzinom, vozač može da djelimično ili u cijelosti izgubi kontrolu nad vozilom, tj. što je brzina kretanja vozila veća to je veća opasnost od gubitka kontrole nad vozilom.
5. Vještak saobraćajne struke, u nalazu od 2. septembra 2006. godine, dao je mišljenje da je nastala nezgoda posljedica: 1) Propusta preduzeća koje gazduje spornom dionicom puta koje nije vršilo održavanje kolovoza u skladu sa odredbama relevantnih zakona, radi čega je kolovoz na dionici nezgode bio oštećen kolotrazima i uz to ispucao, te u takvim uslovima neodržavanja kolovoza gazdujuće preduzeće nije postavljanjem odgovarajućih saobraćajnih znakova obavijestilo učesnike u saobraćaju o dionici oštećenog kolovoza, niti je gazdujuće preduzeće na toj dionici posebnim saobraćajnim znacima ograničilo brzinu kretanja vozila, već je brzina na takvoj dionici ostala u domenu pravila ZOBS-a, koji dopušta brzine kretanja na magistralnim putevima do 80 km/h, iako su po izgledu oštećenja i vrsti oštećenja kolovoza, u dinamičkom smislu, za spornu dionicu bile bezbjedne brzine kretanja znatno manje od 80 km/h; 2) Kretanje vozača putničkog vozila Alfa Romeo Slavice Ćurković neprilagođenom brzinom, u odnosu na uslove i stanje kolotrazima oštećenog i ispucalog kolovoza, čiji je izgled, prije nastanka nezgode, radi dnevnih uslova i dobre vidljivosti te dobre preglednosti puta, vozač putničkog vozila Alfa Romeo Slavica Ćurković mogla objektivno uočiti, i takvim uslovima morala prilagoditi brzinu kretanja pri čemu je za takve uslove i stanje kolovoza bila bezbjedna svaka brzina manja od 60 km/h, a kako se vozač putničkog vozila Alfa Romeo Slavica Ćurković kretala, pred nastanak nezgode, brzinama od najmanje 82-83 km/h, zaključuje se da se Slavica Ćurković kretala neprilagođenom brzinom i da je tokom upravljanja vozilom, te vlastitog odabira puta kretanja vozila i ocjene kretanja vozila po neravninama kolovoza, izazvala njegovu destabilizaciju i „plesanje“ te prelazak na lijevu stranu kolovoza i sudar sa dolazećim u susret teretnim vozilom Skania kojim je upravljao Dragan Pantelić.
6. Apelant (Strahinja Ćurković) je 26. juna i 14. decembra 2006. godine poslao podneske Okružnom tužilaštvu u Banja Luci u kojim ukazuje da je potrebno izvršiti i saslušanje određenih svjedoka, između ostalih i svjedoka M.K, koji prema njegovom saznanju može pružiti informacije o vozilu i vozaču koje se kretalo neposredno iza vozila njegove supruge prije predmetne saobraćajne nesreće, kao i izjave od D.Đ koja je neposredno ukazala ljekarsku pomoć Ani Ćurković te izjavu R.G koji je ispričao da je bio svjedok događaja.
7. Okružno tužilaštvo u Banja Luci je 20. decembra 2006. godine uputilo dopise policijskim stanicama u Novom Gradu, Prijedoru i Kozarskoj Dubici. U dopisima je navedeno da se u dosadašnjem toku istrage, u vezi sa predmetnom saobraćajnom nesrećom, došlo do saznanja da se iza vozila kojim je upravljala Slavica Ćurković kretalo vozilo zelene boje džip Ford Maverik, kojim je upravljao čovjek starosne dobi oko 60 godina sijede kose, visok i krupan (Ustavni sud napominje da je podatke o navedenom vozilu i vozaču dao svjedok-očevidac D.T u svojoj izjavi ovlaštenim službenim licima, obzirom da je taj svjedok, u trenutku a i prije predmetne saobraćajne nesreće, vozio svoje vozilo iza navdenog vozila – Ford Maverik – ispred koga je bilo vozilo Alfa Romeo kojim je upravljala Slavica Ćurković). S tim u vezi, od navedenih policijskih stanica traži se da se izvrši uvid u kartoteke vozila (uključujući operativni rad na terenu) kako bi se na taj način pronašao vlasnik navedenog vozila, čiji bi iskaz svakako koristio za utvrđivanje okolnosti pod kojim je došlo do predmetne saobraćajne nesreće.
8. Navedene policijske stanice su dopisima od 27. decembra 2006. godine te od 3. i 24. januara 2007. godine obavijestile Okružno tužilaštvo u Banja Luci da nisu uspjeli doći do korisnih podataka u vezi njihovog zahtjeva.
9. Iz zapisnika o saslušanju svjedoka od 26. januara i 2. februara 2007. godine proizlazi da je Okružno tužilaštvo u Banja Luci saslušalo svjedoke R.G. i M.K čije saslušanje je apelant Strahinja Ćirković predlagao u svojim podnescima od 26. juna i 14. decembra 2006. godine. Predloženi svjedok D.Đ tada nije saslušan.
10. Okružno tužilaštvo u Banja Luci je apelantu Strahinji Ćurkoviću uputilo obavijest broj KTA-
318/06 od 3. februara 2007. godine (koju je apelant Strahinja Ćurković primio 10. marta 2007. godine), u kojoj je navedeno da je nakon brojnih radnji izvršenih po službenoj dužnosti kao i po prijedlogu apelanta (kratko se nabraja šta je urađeno) utvrđeno da ne postoji ni jedna okolnost ili činjenica koja bi ukazivala na postojanje krivičnog djela, te da se stoga smatra da je neophodno završiti istragu i nepreduzimati dalje radnje u krivičnom postupku protiv nepoznatih lica ili bilo kog drugog učesnika u navedenom krivično-pravnom događaju odnosno saobraćajnoj nesreći.
11. Navedena obavijest ne sadrži pouku o pravnom lijeku.
12. Na zahtjev apelanata, Fakultet tehničkih nauka - Departman za saobraćaj Novi Sad je 12. februara 2008. godine izvršio vještačenje predmetne saobraćajne nesreće. Vještačenje je izvršeno na temelju dostavljene dokumentacije (zapisnik o uviđaju, skice lica mjesta, fotodokumentacija, izjave svjedoka, nalazi vještaka itd.). U nalazu je naglašeno da je u dokumentaciji, nakon izvršenog uviđaja na licu mjesta, navedeno da je na mjestu nesreće kolovoz oštećen sa kolotrazima i ispucao, te je zaključeno da je kolovoz nepogodan za normalno odvijanje saobraćaja. Imajući u vidu ovu činjenicu, Fakultet tehničkih nauka je, u predmetnom nalazu, naglasio da je, prema njihovom mišljenju, jedini objektivan razlog koji je mogao izazvati destabilizaciju vozila Alfa Romeo, kojim je upravljala Slavica Ćurković, stanje kolovoza odnosno kolotrazi. Međutim, naglašeno je da nije moguće dati konačno mišljenje zbog bitnih propusta u istražnom postupku, a koji je trebao obuhvatiti detaljne izjave vozača džipa marke Ford Maverik, koji se kretao neposredno iza vozila Alfa Romeo, pa je vozač tog vozila mogao dati značajne elemente koji bi vodili ka validnom zaključivanju o razlozima destabilizacije vozila Alfa Romeo, jer su ti razlozi mogli biti izvan subjektivne sfere, odnosno u sferi preduzimanja izbjegavajuće radnje izazvane kretanjima ostalih učesnika u saobraćaju. U nalazu se naglašava da bi tek nakon izjave vozača navedenog džipa bilo moguće dati konačno mišljenje o nizu dilema i nelogičnosti koje proizlaze iz postojećih vještačenja (dalje se u nalazu detaljno nabrajaju dileme, koje su vezane za ponašanje i postupke vozača vozila Ford Maverik prije te u toku i poslije predmetne saobraćajne nesreće).
13. Apelanti su, putem svojih punomoćnika, 21. jula 2008. godine Okružnom tužilaštvu u Banja Luci podnijeli „zahtjev za otvaranje i dopunu istrage u predmetu KTA-318/06. U zahtjevu su naveli da su cjelokupan predmet dostavili na vještačenje Fakultetu tehničkih nauka – Departman za saobraćaj u Novom Sadu, te da iz njihovog nalaza proizlazi da je za konačan zaključak neophodno pronaći podatke o vozilu džip Ford Maverik i njegovom vozaču te od njega uzeti detaljnu izjavu o predmetnoj saobraćajnoj nesreći. S tim u vezi, u navedenom podnesku apelanti predlažu da se podaci o vozilu Ford Maverik i njegovom vozaču zatraže od CJB Banja Luka, CJB Laktaši i CJB Gradiška. Zatim se predlaže da se ponovo pozovu i saslušaju svjedoci M.K kao i učesnik u nesreći Dragan Pantelić kao i da se pozove svjedokinja D.Đ (za koju je i ranije predlagano da se sasluša). Osim toga, predlaže se da se putem zamolnice od Policijske stanice Smederevska Palanka Republika Srbija zatraže podaci da li je vlasnik određenog vozila B.S koji je bio očevidac predmetne saobraćajne nesreće.
14. Okružno tužilaštvo u Banja Luci je 19. marta 2009. godine ponvo saslušalo svjedoka M.K. kao i Dragana Pantelića učesnika u predmetnoj saobraćajnoj nesreći, dok je 9. aprila 2009. godine saslušana svjedokinja D.Đ.
15. Policijska uprava Smederevo je 20. marta 2009. godine obavijestila Okružno tužilaštvo u Banja Luci da u svojim evidencijama (vlasnika vozila) imaju samo jedno lice sa inicijalim B.S. koji se nalazi na privremenom radu u Beču.
16. Iz službene zabilješke Policijske stanice Gradiška proizlazi da oni na temelu dostavljenih podataka, ni preko svojih evidencija kao ni operativnim radom, ne mogu pronaći podatke o vozilu Ford Maverik niti o vozaču koji je njim upravljao u vrijeme predmetne saobraćajne nesreće.
17. Apelanti ukazuju na kršenje prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) te na kršenje prava na zabranu neljudskog i ponižavajućeg postupka iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije. Apelanti naglašavaju da se apelacija podnosi iz razloga nepostupanja i propuštanja državnih organa da poduzmu neophodne mjere u cilju potpunog i istinitog okončanja istražnog postupka od strane Okružnog tužilaštva u Banja Luci u predmetu broj KTA-318/06. Apelanti naglašavaju da su primili obavijest Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj KTA-318/06 od 3. februara 2007. godine te iste godine (dakle 2007-me godine). Međutim, tokom 2008-me i 2009-te godine Okružno tužilaštvo u Banja Luci je preduzimalo nove istražne radnje koje nisu dale očekivane rezultate niti je o tome tužilac donio odluku. Apelanti navode: „...u konkretnom slučaju ne možemo navesti da je ova apelacija podnijeta isključivo na obavijest Okružnog tužioca, već se podnosi i na tu odluku a i na kasnije preduzete radnje od strane tužioca, za koje smatramo da nisu potpune i nisu dale očekivane rezultate te da je sve ovo posljedica neaktivnosti organa u krivičnom gonjenju nepoznatog učinioca...“. Dakle, apelanti smatraju da je pred Okružnim tužilaštvom u Banja Luci postupak još uvijek u toku, jer je nakon obavijesti od 3. februara 2007. godine Okružni tužilac preduzimao određene radnje u postupku nakon njihovog insistiranja.
18. Apelanti detaljno analiziraju istražne radnje koje su preduzete u predmetnom postupku, ukazujući na nelogičnosti i propuste koji su, prema njihovom mišljenju, učinjeni. Posebno se naglašava nepronalaženje vozača džipa Ford Maverik što je imalo za posljedicu da od njega nije uzeta izjava, iako bi takva izjava bila neophodna da bi se moglo dati konačno mišljenje o predmetnoj saobraćajnoj nesreći. Dalje se ukazuje na dileme koje su navedene u nalazu Fakulteta tehničkih nauka
– Departman za saobraćaj u Novom Sadu. U prilog svojim tvrdnjama da nadležne vlasti nisu sprovele djelotvornu istragu, apelanti naglašavaju da uviđaju nije prisustvovao saobraćajni vještak, iako je pravilo i praksa da se to čini kod saobraćajnih nesreća sa teškim posljedicama, kao i da su sve radnje na uviđaju preduzete od strane policije te da je većina iskaza svjedoka uzeta od strane ovlaštenih lica a ne od tužioca. Apelanti naglašavaju da za svo vrijeme trajanja ovakve istrage i nemogućnosti saznanja uzroka nasilne i iznenadne smrti majke i supruge, sestre i kćerke, njih razdire bol koja je svakim danom sve veća. Indolentnost nadležnih vlasti da utvrde pravu istinu još ih više pogađa i obezvrjeđuje njihove boli. Apelanti smatraju da imaju pravo na istinu i da je tužilaštvo imalo elemente za izgledno i uspješno okončanje istrage saznavanjem uzroka saobraćajne nesreće što je sve propušteno u konkretnom slučaju. Ovakvo ponašanje vlasti apelanti smatraju nehumanim.
19. Apelanti predlažu da, Ustavni sud, nakon što utvrdi povrede prava na koje ukazuju, naloži hitno postupanje Okružnom tužilaštvu u Banja Luci u predmetu KTA-318/06 i preduzimanje svih neophodnih mjera i radnji u cilju pronalaska svih očevidaca predmetne saobraćajne nesreće, a posebno vozača vozila Ford Maverik te njihovo saslušanje na okolnosti nastanka ove saobraćajne nesreće. Apelanti predlažu da im se zbog nanošenja duševnih bolova ovakvim postupanjem nadležnih vlasti dosudi naknada štete u visini koju odredi Ustavni sud prema svojoj praksi.
20. U odgovoru na apelaciju Okružno tužilaštvo u Banja Luci je navelo da je apelacija nedopustiva temeljem člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, jer apelanti nisu iskoristili pravo na izjavljivanje pravnog lijeka odnosno nisu podnijeli pritužbu Kolegiju tužilaca Okružnog tužilaštva u Banja Luci. Ukoliko bi Ustavni sud prihvatio da se predmetna obavijest Okružnog tužilaštva u Banja Luci od 3. februara 2007. godine može ispitivati iako nije izjavljen gore navedeni pravni lijek, Okružno tužilaštvo u Banja Luci ukazuje da je, u tom slučaju, apelacija neblagovremena temeljem člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, obzirom da su apelanti predmetnu obavijest primili 10. marta 2007. godine dok su apelaciju izjavili 9. novembra 2009. godine, iz čega proizlazi da je očigledno protekao rok za podnošenje apelacije od 60 dana računajući od dana prijema odluke koja se osporava apelacijom. Okružno tužilaštvo u Banjaluci dalje naglašava da, ukoliko Ustavni sud prihvati da je apelacija dopustiva, onda je apelacija neosnovana tj. nije došlo do povrede prava na koja apelant ukazuje. Razloge za neosnovanost apelacije Okružno tužilaštvo u Banja Luci obrazlaže detaljnom analizom istrage koja je provedena povodom predmetne saobraćajne nesreće, naglašavajući da je postupajući tužilac izvodio dokaze po službenoj dužnosti kao i po prijedlozima apelanata, da su izvršena vještačenja, uzimane izjave, nalagane provjere itd.
21. U Zakonu o krivičnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske broj 50/03, 111/04 i 115/04) relevantne odredbe glase:
Član 216.
Naredba o sprovođenju istrage (1) Tužilac naređuje sprovođenje istrage ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično djelo. (2) O sprovođenju istrage donosi se naredba, koja sadrži: podatke o učiniocu krivičnog djela ukoliko su poznati, opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obilježja krivičnog djela, zakonski naziv krivičnog djela, okolnosti koje potvrđuju osnove sumnje za sprovođenje istrage i postojeće dokaze. U naredbi tužilac će navesti koje okolnosti treba istražiti i koje istražne radnje treba preduzeti. (3) Tužilac neće narediti sprovođenje istrage ako je iz prijave i pratećih spisa očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo, ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo, ako je nastupila zastarjelost ili je djelo obuhvaćano amnestijom ili pomilovanjem ili ako postoje druge okolnosti koje isključuju krivično gonjenje. (4) O nesporovođenju istrage, kao i o razlozima za to, tužilac će obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave u roku od tri dana. Oštećeni i podnosilac prijave imaju pravo podnijeti pritužbu u roku od osam dana uredu tužioca.
Član 224. st,1., 2. i 3.
Obustava istrage (1) Tužilac će naredbom obustaviti istragu ukoliko ustanovi da: (...)
b) nema dovoljno dokaza da je osumnjičeni učinio krivično djelo,
c) da je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom ili postoje druge smetnje koje isključuju krivično gonjenje, (...) (2) O obustavi istrage tužilac će obavijestiti oštećenog koji ima prava predviđena u članu 216. stav 4. ovog zakon., (3) Tužilac, u slučajevima iz stava 1. tačka b) ovog člana može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju dodatne informacije koje pružaju dovoljno razloga za vjerovanje da je osumnjičeni počinio krivično djelo.
22. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: „Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
23. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
24. Iz navoda apelacije proizlazi da apelanti, osim obavijesti Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj KTA-318/06 od 3. februara 2007. godine, osporavaju i kasnije preduzete radnje od strane nadležnog tužioca odnosno da apelanti smatraju da je istraga još uvijek u toku u ovom slučaju, imajući u vidu da je tužilac preduzeo određene radnje (i) nakon obavijesti o obustavljanju istrage.
25. Iz odgovora Okružnog tužilaštva u Banja Luci proizlazi da oni smatraju da je istraga u ovom predmetu okončana kada je nadležni tužilac donio predmetnu obavijest, bez obzira što su kasnije preduzimane određene dodatne istražne radnje.
26. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je mišljenja da se, u ovom slučaju, apelacija može ispitivati samo u odnosu na obavijest Okružnog tužilaštva u Banja Luci od 3. februara 2007. godine, obzirom da iz iste nesporno proizlazi da nadležni tužilac smatra da više nije potrebno voditi istragu. Po mišljenju Ustavnog suda naknadne istražne radnje, koje je preduzeo nadležni tužilac, nisu obavijest od 3. februara 2007. godine ex lege stavile van snage. Obzirom da predmetna obavijest (u pravnom smislu) još uvijek egzistira, Ustavni sud je mišljenja da se, unatoč naknadnim istražnim radnjama, ne može smatrati da je predmetni istražni postupak još uvijek u toku. Stoga, dopustivost sa aspekta iscrpljivanja djelotvornih pravnih lijekova treba ispitati isključivo u odnosu na obavijest Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj KTA-318/06 od 3. februara 2007. godine.
27. U konkretnom slučaju apelant je propustio da, protiv obavijesti Okružnog tužilaštva u Banja Luci broj KTA-318/06 od 3. februara 2007. godine, podnese pritužbu uredu tužilaca u smislu odredaba člana 216. stav 4. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske. Osim toga, apelant u konkretnom slučaju nije ponudio dokaze da bi predmetni pravni lijek bio nedjelotvoran te da stoga nije obavezan da ga iscrpi.
28. Obzirom na obavezu iscrpljivanja efektivnih pravnih lijekova propisanih zakonom utvrđenu Pravilima Ustavnog suda, u konkretnom slučaju je apelant propuštanjem ove obaveze onemogućio Ustavni sud da meritorno ispita njegove navode o kršenju ustavnih prava.
29. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić