Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3555/12 («ArcelorMittal» Zenica d.o.o.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3555/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3555/12, rješavajući apelaciju «ArcelorMittal» Zenica d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «ArcelorMittal» Zenica d.o.o. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 034963 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 034963 10 Gž od 9. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 034963 08 P od 29. novembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «ArcelorMittal» Zenica d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Mirsad Čolaković, diplomirani pravnik iz Zenice, podnio je 8. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 034963 12 Rev od 14. augusta 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 034963 10 Gž od 9. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 034963 08 P od 29. novembra 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 034963 08 P od 29. novembra 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 034963 10 Gž od 9. juna 2011. godine, utvrđeno je da su zaposlenicima apelanta kao tužiteljima na osnovu odluka o prestanku ugovora o radu od 13. jula 2007. godine, bliže označenim u izreci prvostepene presude, nezakonito otkazani ugovori o radu, pa su iste poništene i apelant obavezan da tužiteljima uspostavi radno pravni status od prestanka rada na poslovima i zadacima koje su izvršavali do otkaza ugovora o radu, te je obavezan apelant da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.123,20 KM.
3. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 43 0 P 034963 12 Rev od 14. augusta 2012. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbu člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a u stavu 3. istog člana stoji da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim drugim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je istakao da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na neneovčano potraživanje, te da je za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju su tužitelji u svojoj tužbi označili u skladu sa odredbama člana 53. stav 2. tačka 5. i člana 316. stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. ZPP. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da tužitelji u tužbi nisu označili vrijednost spora, niti su u tužbi naveli da se radi o predmetu u kojem se vrijednost spora ne može izraziti u novcu, tako da se, prema usvojenom pravnom stavu, smatra da vrijednost predmeta spora u konkretnom slučaju ne prelazi limitirajući vrijednosni kriterij propisan odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a, pa revizija apelanta po tom zakonskom osnovu nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: 1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 034963 10 Gž od 9. juna 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 034963 12 Rev od 14. augusta 2012. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je protiv navedene preusde izjavio reviziju 29. juna 2011. godine, pa se podrazumijeva da je presudu Kantonalnog suda morao primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 8. oktobra 2012. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić