Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3794/12 («ArcelorMittal» Zenica d.o.o.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3794/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3794/12, rješavajući apelaciju «ArcelorMittal» Zenica d.o.o, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «ArcelorMittal» Zenica d.o.o. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 P 015864 11 Rev od 11. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 015864 11 Gž od 20. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 015864 07 P od 31. marta 2011. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «ArcelorMittal» Zenica d.o.o. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupa Mirsad Čolaković, diplomirani pravnik iz Zenice, podnio je 31. oktobra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 015864 11 Rev od 11. septembra 2012. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 015864 11 Gž od 20. juna 2011. godine i presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 P 015864 07 P od 31. marta 2011. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 43 0 P 015864 07 P od 31. marta 2011. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 43 0 P 015864 11 Gž od 20. juna 2011. godine, apelant je obavezan da zaposlenicima apelanta kao tužiteljima isplati naknade po osnovu noćnog i minulog rada u iznosima i na način bliže naveden u izreci prvostepene presude, zajedno sa troškovima postupka.
3. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je rješenjem broj 43 0 P 015864 11 Rev od 11. septembra 2012. godine reviziju odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja istakao da su tužitelji u predmetnoj pravnoj stvari formalni suparničari, u smislu člana 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP), pa se u takvim procesnim okolnostima doputivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Nadalje, Vrhovni sud se u obrazloženju rješenja pozvao na odredbu člana 237. stav 2. ZPP, u kojoj stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a u stavu 3. istog člana stoji da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim drugim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud je istakao da se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju, a pobijani dio pravomoćne presude za svakog od tužitelja ne prelazi vrijednosni kriterij za dopustivost revizije iz naprijed citirane odredbe (stav 2. člana 237. ZPP), iz čega proizilazi da revizija nije dopuštena. Također, Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjnje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine.
7. Apelant je protiv presude Kantonalnog suda broj 43 0 P 015864 11 Gž od 20. juna 2011. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 43 0 P 015864 11 Rev od 11. septembra 2012. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda.
8. S obzirom da iz stanja spisa proizilazi da je je apelantu 22. juna 2011. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 43 0 P 015864 11 Gž od 20. juna 2011. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 31. oktobra 2012. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Valerija Galić