Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3862/12 (M. M.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3862/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 3862/12, rješavajući apelaciju Milosave Moro, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milosave Moro podnesena protiv rješenja Osnovnog suda u Sokocu broj 89 0 I 025774 11 I od 21. augusta 2012. godine i broj 89 0 I 025774 11 I od 21. marta 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Milosava Moro (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pala, podnijela je 8. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 89 0 I 025774 11 I od 21. augusta 2012. godine i broj 89 0 I 025774 11 I od 21. marta 2012. godine. Apelantica je 26. novembra 2012. godine dostavila dopunu apelacije u kojoj je predložila da Ustavni sud donese privremenu mjeru, kojom bi se se odložio početak izvršenja presude do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Presudom Osnovnog suda broj 089-I-P-06-000 259 od 21. marta 2008. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 014-0-Gž-08-000 259 od 27. marta 2009. godine, obavezana je apelantica da tužitelju «Elektrodistribucija» a.d. Pale (u daljnjem tekstu: tužitelj) naknadi materijalnu štetu u iznosu od 3.441,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. maja 2006. godine kao dana podnošenja tužbe pa do isplate i da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.209,10 KM.

3. Apelantica je protiv navedenih odluka redovnih sudova 4. juna 2009. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu, koji je odlukom o dopustivosti AP 1764/09 od 6. decembra 2011. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) odbacio navedenu apelaciju kao nedopuštenu zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

4. Nakon toga, tužitelj je podnio Osnovnom sudu prijedlog za dozvolu izvršenja protiv apelantice na osnovu presude Osnovnog suda broj 089-I-P-06-000 259 od 21. marta 2008. godine.

5. Osnovni sud je rješenjem o izvršenju broj 89 0 I 025774 11 I od 21. marta 2012. godine dozvolio predloženo izvršenje.

6. Rješenjem Osnovnog suda broj 89 0 I 025774 11 I od 21. augusta 2012. godine odbijen je kao neosnovan apelanticin prigovor izjavljen protiv rješenja o izvršenju od 21. marta 2012. godine. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da apelantica nije navela niti jedan drugi razlog predviđen odredbom člana 47. Zakona o izvršnom postupku («Službeni glasnik RS» br. 59/03, 85/04, 64/05 i 29/10; u daljnjem tekstu: ZIP). Shodno tome, sud je primjenom člana 49. ZIP odlučio kao u izreci rješenja.

7. Apelantica je 14. septembra 2012. godine izjavila žalbu Okružnom sudu u Istočnom Sarajevu protiv rješenja Osnovnog suda broj 89 0 I 025774 11 I od 21. augusta 2012. godine, o kojoj prema stanju spisa još nije odlučeno.

8. Apelantica se nije direktno pozvala na povrede njenih prava zaštićenim Ustavom Bosne i Hercegovine odnosno Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ali iz dokumentacije priložene u spisu i iz navoda apelacije proizlazi da ukazuje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

10. S obzirom da je apelantica osporila rješenja Osnovnog suda broj 89 0 I 025774 11 I od 21. augusta 2012. godine i broj 89 0 I 025774 11 I od 21. marta 2012. godine, koja su donesena u izvršnom postupku, Ustavni sud će dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na osporene odluke. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanatice, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

11. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi «Službeni glasnik BiH», broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

12. U konkretnom slučaju apelanticina građanska prava i obaveze utvrđena su presudom Osnovnog suda broj 089-I-P-06-000 259 od 21. marta 2008. godine, a kojom je utvrđena njena obaveza da tužitelju kao tražitelju izvršenja isplati novčano potraživanje u iznosu od 3.441,80 KM, kao i troškove postupka u iznosu od 3.209,10 KM. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanatice».

13. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanatice, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelanticinog prijedloga za donošenje privremene mjere.

16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3862/12 (M. M.) | Sudska praksa | Aktio