Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4137/12 (I. P.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Postupak upisa u sudski registar
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 53
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4137/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4137/12, rješavajući apelaciju Irfana Puškara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irfana Puškara podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Reg 006989 12 Pž od 14. septembra 2012. godine i rješenja o izmjenama podataka Općinskog suda u Bihaću broj 017-0-Reg-12-000441 od 10. jula 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irfana Puškara podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 04001 12 I od 10. oktobra 2012. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Irfan Puškar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Nijaz Hadžalić, advokat iz Cazina, podnio je 28. novembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 I 04001 12 I od 10. oktobra 2012. godine, rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 01 0 Reg 006989 12 Pž od 14. septembra 2012. godine i rješenja o izmjenama podataka Općinskog suda broj 017-0-Reg-12-000441 od 10. jula 2012. godine. Također, apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi se zabranilo privrednom društvu «CITY PARK» d.o.o. Bihać otuđenje, opterećivanje i raspolaganje imovinom na ku je upravljen apelantov prijedlog za izvršenje u predmetu Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 I 040001 12 I, do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji.
Postupak upisa u sudski registar
2. Rješenjem o izmjenama podataka Općinskog suda broj 017-0-Reg-12-000441 od 10. jula 2012. godine u sudski registar, kod subjekta upisa «CITY PARK» d.o.o. Bihać (u daljnjem tekstu: subjek upisa), upisani su podaci o prenosu udjela ranijeg osnivača Halila Bajramovića, čija nominalna vrijednost iznosi 10.078.892,00 KM, na novog osnivača Sabinu Kulauzović.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 01 0 Reg 006989 12 Pž od 14. septembra 2012. godine, donesenim u registarskom predmetu subjekta upisa radi upisa podataka u sudski registar o prenosu udjela u društvu, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta kao zainteresiranog lica i prvostepeno rješenje potvrđeno. Istim rješenjem je odbijen subjekt upisa sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.404,00 KM na ime nagrade punomoćniku-advokatu za sastav odgovora na žalbu sa PDV. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz stanja predmetnog spisa proizilazi da je upis navedenih promjena u sudskom registru izvršen na osnovu ugovora o prenosu udjela koji su 15. juna 2012. godine zaključili raniji osnivač Halil Bajramović i novi osnivač Sabina Kulauzović, koji ugovor je notarski obrađen pod brojem OPU IP-329/12 od 15. juna 2012. godine. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da iz stanja spisa proizilazi da je apelant 28. juna 2012. godine prvostepenom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv ranijeg osnivača Halila Bajramovića pljenidbom osnivačkog udjela koji ima u «CITY PARK» d.o.o. Bihać, radi naplate potraživanja u iznosu od 500.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 16. decembra 2006. godine do konačne isplate i troškova postupka u iznosu od 22.726,00 KM prema pravosnažnoj presudi Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 001300 09 P od 18. februara 2011. godine i radi naplate potraživanja u iznosu od 100.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. aprila 2007. godine do okončanja isplate i troškova parničnog postupka u iznosu od 9.276,52 KM prema pravosnažnoj presudi Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 001299 09 P od 7. decembra 2010. godine, kao i da je prvostepeni izvršni sud rješenjem broj 17 0 I 040001 12 I od 12. jula 2012. godine protiv Halila Bajramovića odredio izvršenje pljenidbom njegovog osnivačkog udjela koji ima u «CITY PARK» d.o.o. Bihać, te prodajom i procjenom tog osnovačkog udjela i namirenja apelanta kao tražioca izvršenja iz iznosa koji se dobije prodajom tog osnivačkog udjela.
4. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je u sudski registar izvršio upis promjene podataka o prenosu udjela ranijeg osnivača na novog i pri tome je prvostepeni sud pravilno primjenio odrebe iz čl. 53.-55. Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH («Službene novine FBiH» br. 27/05, 68/05 i 43/09). Naime, Kantonalni sud je utvrdio da je raniji osnivač svoj osnivački udio koji je imao u «CITY PARK» d.o.o. Bihać prenio na novog osnivača notarski obrađenim ugovorom od 15. juna 2012. godine, dakle, prije nego je apelant protiv Halila Bajramovića podnio prijedlog za izvršenje na osnivačkom udjelu koji je bio premet ugovora o prenosu udjela. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je registarski sud prilikom odlučivanja po podnijetoj prijavi subjekta upisa za upis promjena u sudski registar i donošenje pobijanog rješenja, pravilno pimjenio odredbe Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH, jer registarski sud nije imao bilo kakav valjan razlog da odbije upis promjene u sudski registar predložen od strane subjekta upisa.
Izvršni postupak
5. Općinski sud je, u izvršnom predmetu apelanta, kao tražioca izvšenja, protiv izvršenika Halila Bajramovića, radi prinudne naplate duga, donio rješenje o izvršenju broj 17 0 I 040001 12 I od 12. jula 2012. godine, kojim je na osnovu presuda Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 001299 09 P od 7. decembra 2010. godine i broj 20 0 P 001300 09 P od 18. februara 2011. godine, kao izvršnih isprava, a radi prinudne naplate novčane tražbine u iznosu od 100.000,00 KM, te glavnog duga u iznosu od 500.000,00 KM sa pripadajućim zakonskim kamatama na te iznose, odredio izvršenje pljenidbom osnivačkog udjela izvršenika Halila Bajramovića u «CITY PARK» d.o.o. Bihać sa ugovorenim i uplaćenim kapitalom u iznosu od 2.000,00 KM sa udjelom od 50%.
6. Općinski sud je rješenjem broj 17 0 I 040001 12 I od 10. oktobra 2012. godine usvojio u cijelosti prigovor Halila Bajramovića kao izvršenika, rješenje o izvršenju od 12. jula 2012. godine stavio van snage i ukinuo sve provedene izvršne radnje, zakjučivši da izvršenik više nije vlasnik osnivačkog udjela u «CITY PARK» d.o.o. Bihać, pošto je ugovorom o prenosu udjela od 15. juna 2012. godine svoje udjele u navedenom društvu prenio u korist Sabine Kulauzović. Istim rješenjem je obavezan apelant da punomoćniku izvršenika naknadi troškove sastava prigovora u ukupnom iznosu od 978,12 KM.
7. Apelant navodi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
15. apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;“
U odnosu na rješenje Kantonalnog suda broj 01 0 Reg 006989 12 Pž od 14. septembra 2012. godine i rješenje o izmjenama podataka Općinskog suda broj 017-0-Reg-12-000441 od 10. jula 2012. godine
9. Budući da apelant smatra da je osporenim rješenjima, u postupku upisa podataka u sudski registar o prenosa udjela u društvu, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud prvo mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopšte primjenljive na apelantov slučaj.
10. U vezi sa navedenim, Ustavni sud konstatuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine garantuje svakome pravo na pravičan postupak kod određivanja građanskih prava i obaveza. Ovo pravo se ograničava samo na one postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze. Pojam građanskih prava i obaveza je autonoman i određuje se na temelju posebnih činjenica u svakom predmetu (vidi Evropski sud za ljudska prava, Ringeisen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, st. 71. i 94. i Kőnig protiv savezne Republike Njemačke, presuda od 28. juna 1978. godine, stav 88). Ključna stvar kod određivanja da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne je da li je ishod postupka odlučujući za privatna prava i obaveze (vidi Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).
11. Ustavni sud dalje podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi u više predmeta (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-146/05 od 20. decembra 2005. godine i broj AP-65/06 od 9. maja 2007. godine dostupne na www.ustavnisud.ba), zaključio da se ne može smatrati da se postupak upisa u sudski registar tiče određivanja građanskih prava te je zaključio da je sudski registar-registar podataka i registar isprava, da se postupak upisa u sudski registar vrši po pravilima vanparničnog postupka te da se u takvom postupku ne odlučuje o sticanju ili gubitku prava učesnika zbog čega član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nije primjenljiv na taj postupak.
12. Ustavni sud smatra da je njegova dosadašnja praksa primjenjiva i na konkretan predmet. Obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, u kojem su u sudski registar kod subjekta upisa upisani podaci o prenosu udjela u društvu, odnosno, kojim je odbačena apelantova žalba kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno, nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanata, odnosno da taj postupak nije bio odlučujući za njegova privatna prava i obaveze. Budući da garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na predmetni postupak, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Takođe, apelant navodi da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama odlučivalo o postojanju zakonskih odnosno proceduralnih osnova za upis u sudski registar podataka o prenosu udjela u društvu, a ne o imovinskim pravima apelanta, pa se shodno tome, u predmetnom postupku nije odlučivalo o imovini apelanta u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, niti o pravima iz člana 13. Evropske konvencije, iz čega proizilazi zaključak da je apelacija u i ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 17 0 I 04001 12 I od 10. oktobra 2012. godine
14. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odlukom, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
15. U konkretnom slučaju apelant nije izjavio žalbu protiv osporenog rješenja Općinskog suda broj 17 0 I 04001 12 I od 10. oktobra 2012. godine, iako je o pravu na izjavljivanje žalbe poučen u pouci o pravnom lijeku u navedenom rješenju. Žalba se prema praksi Ustavnog suda smatra efektivnim pravnim lijekom i apelant je dužan istu koristiti prije podnošenja apelacije. Prema tome, za razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić