Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4245/12 (T. Š.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4245/12

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 4245/12, rješavajući apelaciju Tatjane Šojić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tatjane Šojić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 89 0 K 005260 12 Kžž 3 od 25. septembra 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 0 K 005260 10 Kžž 2 od 20. augusta 2012. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Tatjana Šojić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Pala, podnijela je 3. decembra 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 89 0 K 005260 12 Kžž 3 od 25. septembra 2012. godine i rješenja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 0 K 005260 10 Kžž 2 od 20. augusta 2012. godine. Također, apelantica je tražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru, kojom bi se odložilo izvršenje presude Okružnog suda broj 89 0 K 005260 10 Kžk 2 od 12. septembra 2011. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po apelaciji.

2. Presudom Okružnog suda broj 89 0 K 005260 10 Kžk 2 od 12. septembra 2011. godine apelantica je oglašena krivom zbog krivičnog djela ugrožavanja javnog saobraćaja iz člana 400. stav 3. u vezi sa stavom 2. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđena na kaznu zatovra u trajanju od 1 (jedne) godine i obavezana da snese troškove krivičnog postupka u iznosu od 9.971,88 KM, dok su oštećeni sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni na parnicu.

3. Rješenjem Okružnog suda broj 89 0 K 005260 10 Kžž 2 od 20. augusta 2012. godine odbačen je kao neblagovremen apelanticin zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podnijela protiv presude Okružnog suda broj 89 0 K 005260 10 Kžk 2 od 12. septembra 2011. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelanticin branilac 25. januara 2012. godine podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti kao vanredni pravni lijek protiv pravosnažne presude Okružnog suda od 12. septembra 2011. godine, zbog povrede Krivičnog zakona i povrede prava na odbranu. Nadalje je navedeno da je u prethodnom ispitivanju blagovremenosti podnesenog vanrednog pravnog lijeka, sud utvrdio da je isti neblagovremen, pa je odlučio kao u izreci rješenja, jer se iz vraćenih dostavnica koje se nalaze u spisu, vidi da su apelantica i njen branilac zaprimili presudu 29. septembra 2011. godine, što znači da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen nakon proteka zakonskog roka od 3 mjeseca, računajući od pravosnažnosti presude, a u skladu sa odredbom člana 352.stav 2. tačka v) Zakona o krivičnom postupku RS (raniji član 350. ZKP-a – prečišćeni tekst).

4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 89 0 K 005260 12 Kžž 3 od 25. septembra 2012. godine odbijena je kao neosnovana apelanticina žalba izjavljena protiv rješenja Okružnog suda broj 89 0 K 005260 10 Kžž 2 od 20. augusta 2012. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je apelantica presudu od 12. septembra 2011. godine primila 29. septembra 2011. godine. Nadalje je navedeno da je zakonski rok od 3 mjeseca od prijema pravosnažne presude, za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, kao vanrednog pravnog lijeka, u smislu odredbe člana 350. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, istekao 29. decembra 2011. godine. Imajući u vidu navedeno, Vrhovni sud je zaključio da je pobijanim rješenjem Okružnog suda pravilno odbačen kao neblagovremen apelanticin zahtjev podnesen 25. januara 2012. godine.

5. Apelantica smatra da joj je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Europske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“

7. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali da joj je rješenjem Vrhovnog suda broj 89 0 K 005260 12 Kžž 3 od 25. septembra 2012. godine i rješenjem Okružnog suda broj 89 0 K 005260 10 Kžž 2 od 20. augusta 2012. godine, kojima je odbačen kao neblagovremen njezin zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv pravosnažne presude Okružnog suda broj 89 0 K 005260 10 Kžk 2 od 12. septembra 2011. godine, između ostalog, povrijeđeno i pravo na pravično suđenje.

8. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Europske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelanticinog zahtjeva za zaštitu zakonitosti predstavljao postupak u kojem je „utvrđivana osnovanost krivične optužbe“ protiv nje, u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije.

9. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažne presude Okružnog suda, kojom je pravomoćno okončan krivični postupak protiv apelantice, ne tiče odlučivanja o osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uvjeta za zaštitu zakonitosti, odnosno vanredno preispitivanje pravomoćne presude. Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnom postupku odlučivanja o zahtjevu za zaštitu zakonitosti nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite. (vidi, Ustavni sud Odluka o dopustivosti broj AP-3650/09 od 14. aprila 2010. godine, tačka 9., dostupna na www.ustavnisud.ba ).

10. Imajući u vidu da je Ustavni sud zaključio da su apelanticini navodi u pogledu kršenja prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i njeni navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, s obzirom na akcesoran karakter tog prava, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4245/12 (T. Š.) | Sudska praksa | Aktio