Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-467/10 (M. S.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 237
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine · čl. 43
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-467/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 467/10, rješavajući apelaciju Midhe Selmana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Midhe Selmana podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-GŽ-
09-001392 od 24. decembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu - Zemljišnoknjižni ured broj 022-0-Dn-Z-09-001 530 od 18. novembra 2011. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Midho Selman (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sanskog Mosta, kojeg zastupa Svetozar Davidović, advokat iz Banja Luke, podnio je 2. februara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-GŽ-09-001392 od 24. decembra 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Sanskom Mostu - Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 022-0-Dn-Z-09-001 530 od 18. novembra 2011. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 022-0-Dn-Z-09-001 530 od 18. novembra 2011. godine, donesenom u zemljišnoknjižnom predmetu apelanta kao podnosioca zahtjeva, radi prenosa prava vlasništva na nekretninama dosadašnjeg vlasnika Hruste Selman upisanim u zemljišnoknjižnom ulošku broj 778 KO Husimovići, odbačen je apelantov zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama pobliže opisanim u izreci rješenja po osnovu Ugovora o doživotnom izdržavanju obrađenog od strane notara Nijaza Hadžića 22. augusta 2007. godine pod brojem OPU-716/07. Stavom II izreke rješenja određeno je brisanje zabilježbe postojanja Ugovora o doživotnom izdržavanju upisane u B listu pod brojem B/2 zemljišnoknjižnog uloška broj 778 KO Husimovići u korist apelanta. U obrazloženju rješenja sud je naveo da je uvidom u Ugovor o doživotnom izdržavanju obrađenog od strane notara, utvrdio da isti nije ovjeren kod nadležnog suda i da kao takav nije pravnovaljan, a shodno odredbi člana 122. stav 4. Zakona o nasljeđivanju, i da temeljem takvog ugovora davalac izdržavanja ne može steći pravo vlasništva na nekretninama primaoca izdržavanja. Imajući u vidu navedeno, sud je odlučio kao u izreci rješenaj na osnovu člana 43. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH («Službene novine FBiH» br. 19/03 i 54/04).
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-001392 od 24. decembra 2009. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i prvostepno rješenje potvrđeno. Istim rješenjem je odbačena kao nedopuštena žalba notara Nijaza Hadžića.
4. Prema stanju spisa proizlazi da je apelant protiv rješenja Kantonalnog suda broj 001-0-GŽ-09-
001392 od 24. decembra 2009. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) a pri tome nije, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestio Ustavni sud da li je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelant navodi da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine F BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
10. Također, Ustavni sud podsjeća da je članom 254. stav 1. ZPP predviđeno da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravomoćno završen, dok je stavom 4. istog člana predviđeno da će se u postupku povodom revizije protiv rješenja na odgovarajući način primjenivati odredbe Zakona o parničnom postupku o reviziji protiv presude.
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpi sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP-a, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić