Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5347/10 (Ceste-Mostovi-Asfalt» d.o.o. za visoku i nisku gradnju Modriča)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5347/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 5347/10, rješavajući apelaciju «Ceste-Mostovi-Asfalt» d.o.o. za visoku i nisku gradnju Modriča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije «Ceste-Mostovi-Asfalt» d.o.o. za visoku i nisku gradnju Modriča podnesene protiv presuda Okružnog suda u Doboju broj 86 0 Rs 006725 10 RSž od 18. novembra 2010. godine i broj 86 0 Rs 006718 10 Rsž od 5. novembra 2010. godine i presuda Osnovnog suda u Modriči broj 86 0 Rs 006725 09 Rs od 28. juna 2010. godine i broj 86 0 Rs 006718 09 Rs od 28. juna 2010. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. «Ceste-Mostovi-Asfalt» d.o.o. za visoku i nisku gradnju Modriča (u daljnjem tekstu: apelant) iz Modriče, kojeg zastupa Ilija Andrić, advokat iz Modriče, podnio je 29. novembra i 2. decembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Doboju u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 86 0 Rs 006725 10 RSž od 18. novembra 2010. godine i broj 86 0 Rs 006718 10 Rsž od 5. novembra 2010. godine i presuda Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 86 0 Rs 006725 09 Rs od 28. juna 2010. godine i broj 86 0 Rs 006718 09 Rs od 28. juna 2010. godine.
2. S obzirom na to da su Ustavnom sudu dostavljene dvije apelacije iz njegove nadležnosti koje se tiču iste činjenične i pravne osnove, Ustavni sud je, sukladno članku 31. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 5347/10. Spojene su apelacije br. AP 5347/10 i AP 5404/10.
3. Presudama Osnovnog suda broj 86 0 Rs 006725 09 Rs od 28. juna 2010. godine i broj 86 0 Rs 006718 09 Rs od 28. juna 2010. godine poništena su kao nezakonita rješenja apelanta broj 1093/09 od 2. septembra 2009. godine i broj 1118/09 od 7. septembra 2009. godine o prestanku radnog odnosa tužiocima Goranu Iliću i Đoki Arseniću (u daljnjem tekstu: tužioci), te je naloženo apelantu da ih vrati na rad i rasporedi na poslove i radne zadatke automehaničara, odnosno rukovodioca u radnoj jedinici vozni park i održavanje mehanizacije ili na druge poslove koji odgovaraju njihovim stručnim i radnim sposobnostima. Istim presudama je obavezan apelant da tužiocima na ime neisplaćenih plata, kao i na ime regresa za godišnji odmor za 2009. godinu isplati iznose pobliže navedene u izrekama presuda, sve sa zakonskim zateznim kamatama počev od 1. aprila 2010. godine pa do konačne isplate, a od 1. aprila 2010. godine pa do ponovnog prijema na posao da im isplati zarade i druga primanja koja im pripadaju prema Zakonu, Kolektivnom ugovoru, Pravilniku o radu i Ugovoru o radu, kao i da im naknadi trošove parničnog postupka u iznosu od po 1.425,00 KM.
4. Okružni sud je presudama broj 86 0 Rs 006725 10 RSž od 18. novembra 2010. godine i broj 86 0 Rs 006718 10 Rsž od 5. novembra 2010. godine odbio kao neosnovane žalbe apelanta i potvrdio prvostepene presude.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na rad, slobodan izbor zaposlenja, te pravične i zadovoljavajuće uslove rada i zaštitu od nezaposlenosti iz člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
7. Apelant navodi povredu prava iz člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Tim članom je regulirano da «Svako ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposljenja, na pravične i zadovoljavajuće uslove rada i na zaštitu od nezaposlenosti (stav1.). Svako, bez ikakve razlike, ima pravo na jednaku platu za jednaki rad (stav 2.). Svako ko radi ima pravo na pravednu i zadovoljavajuću naknadu koja njemu i njegovoj familiji obezbjeđuje egzistenciju koja odgovara ljudskom dostojanstvu i koja će, ako bude potrebno, biti upotpunjena drugim sredstvima socijalne zaštite (stav 3.). Svako ima pravo da osniva sindikat i učlanjuje se u njega radi zaštite svojih interesa (stav 4.)». Međutim, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Budući, dakle, da prava iz člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koja se apelant u konkretnom slučaju poziva, nisu zagarantovana kao posebna prava Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, između ostalih, Ustavni sud, Odluka broj AP 2205/09 od 18. aprila 2012. godine i AP 111/09 od 9. novembra 2011. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić