Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-662/12 (M. D.)
Odluka donesena 20. 12. 2012.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-662/12
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 12. 2012.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 662/12, rješavajući apelaciju Mehe Dardagana, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mehe Dardagana podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 004260 09 U od 21. novembra 2011. godine i zaključka Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo broj 27/02-23-2365/09 od 19. maja 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Meho Dardagan (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Asif Plećan, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. februara 2012. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 004260 09 U od 21. novembra 2011. godine i zaključka Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-2365/09 od 19. maja 2009. godine.
2. Iz stanja spisa proizilazi da je Uprava za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) zaključkom broj 23/1-372-2035/99 od 1. februara 2002. godine, potvrđenim rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-1831/09 od 14. oktobra 2002. godine, odbacila apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Patriotske lige broj 48/5, kao neblagovremen.
3. Nakon toga, apelant je 16. decembra 2002. godine pokrenuo upravni spor kod Kantonalnog suda protiv rješenja Ministarstva od 14. oktobra 2002. godine, koji je svojom presudom broj U-704/02 od 16. oktobra 2003. godine tužbu odbio.
4. Zaključkom Ministarstva broj 27/02-23-2365/09 od 19. maja 2009. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov prijedlog za obnovu postupka koji je okončan rješenjem Ministarstva broj 27/02-23-1831/09 od 14. oktobra 2002. godine. U obrazloženju zaključka je navedeno da apelant prijedlog za obnovu postupka nije podnio blagovremeno shodno članu 249. stav 1. tačka 1. Zakona o upravnom postupku («Službene novine FBiH» br. 2/98 i 48/99; u daljnjem tekstu: ZUP), kojim je propisano da, u slučaju iz člana 246. tačka 1. ZUP-a, stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana kada je mogla iznijeti nove činjenice, odnosno upotrijebiti nove dokaze. Imajući u vidu navedeno, Ministarstvo je odlučilo kao u izreci rješenja na osnovu člana 253. st. 1. i 2. ZUP.
5. Apelant je protiv zaključka Ministarstva broj 27/02-23-2365/09 od 19. maja 2009. godine, pokrenuo upravni spor pred Kantonalnim sudom koji je presudom broj 09 0 U 004260 09 U od 21. novembra 2011. godine odbio tužbu kao neosnovanu.
6. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo da ne bude diskriminisan iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;“
8. Ustavni sud zapaža da apelant, u konkretnom slučaju, osporava odluke Kantonalnog suda i Ministarstva kojima je odbijen njegov prijedlog za obnovu upravnog postupka.
9. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je u svojoj praksi zauzeo stav da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer u takvom postupku se ne određuju apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP-3163/07 od 12. juna 2008. godine, AP-2573/09 od 14. aprila 2010. godine i AP-1695/10 od 29. juna 2010. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
10. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku u kojemu je odlučivano o apelantovom zahtjevu za obnovu postupka nije odlučivalo o njegovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za obnovu postupka, pa slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
11. Također, u predmetnom postupku se nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravu na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navodne povrede ovih prava ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Valerija Galić