Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-74/10 (S. B., V. B., P. B. i M. P.)

Odluka donesena 20. 12. 2012.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Apelacija ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-74/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 12. 2012.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Valerija Galić, potpredsjednici Miodrag Simović i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. decembra 2012. godine, u predmetu broj AP 74/10, rješavajući apelaciju Save Blažanovića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Blažanovića, Vukadina Blažanovića, Petre Blažanović i Mitre Pejić podnesena protiv zaključka Službe za urbanizam, prostorno planiranje, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Lukavac broj 07/1-472-13/85 od 13. januara 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Blažanovića, Vukadina Blažanovića, Petre Blažanović i Mitre Pejić podnesena protiv rješenja Opštinske uprave za imovinsko-pravne poslove i urbanizam Opštine Lukavac broj 07/1-472-13/85 od 21. aprila 1988. godine, zbog toga što je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Savo Blažanović, Vukadin Blažanović, Petra Blažanović i Mitra Pejić (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Lukavca, koje zastupa Nisad Omerović, advokat iz Lukavca, podnijeli su 5. januara 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine postupka koji se vodi pred Službom za urbanizam, prostorno planiranje, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Lukavac (u daljnjem tekstu: Služba) pod brojem 07/1-472-13/85

2. Uz odgovor na apelaciju Služba je dostavila i dokumentaciju iz koje je Ustavni sud utvrdio relevante činjenice.

3. Rješenjem Opštinske uprave broj 07/1-472-13/85 od 20. oktobra 1986. godine utvrđeno je pravo vlasništva na zemljištu pobliže označenom u izreci rješenja, upisanom u zk.ul.broj 34 k.o. Sižje, kao kmetsko selište porodice Blažanović, a u korist Save Blažanovića, Rajka Blažanovića, Nedeljka Blažanovića i Milana Pejića, kao i drugih (apelanti, izuzev Save Blažanovića, su pravni sljednici lica navedenih u prvostepenom rješenju).

4. Rješenjem Republičke uprave za imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) broj UP/II-1-78-1/87 od 27. februara 1987. godine poništeno je rješenje Opštinske uprave broj 07/1-472-13/85 od 20. oktobra 1986. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

5. Iz stanja spisa proizilazi da je Vrhovni sud Bosne i Hercegovine u upravnom sporu presudom broj U.3150/87 od 10. decembra 1987. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanata podnesenu protiv rješenja Republičke uprave broj UP/II-1-78-1/87 od 27. februara 1987. godine.

6. Postupajući po rješenju Republičke uprave od 27. februara 1987. godine, Opštinska uprave je donijela rješenje broj 07/1-472-13/85 od 21. aprila 1988. godine kojim je odbijen zahtjev Rajka Blažanovića i drugih iz Sižja za ukidanje zajedničkog prava vlasništva na bivšem kmetskom selištu na zemljištu upisanom u zk.ul.broj 34 k.o. Sižje.

7. Nadalje, iz stanja spisa proizilazi da je Opštinska uprava, postupajući po prijedlogu RO PK «Šikulje» za potpunu eksproprijaciju nepokretnosti u Sižju u svrhu proširenja radova na eksploataciji uglja, a na osnovu člana 25. Zakona o eksproprijaciji, donijela rješenje broj 07/2-473-6/89 od 17. aprila 1989. godine, kojim je eksproprisala nepokretnosti pobliže označene u tom rješenju, a koje su bile u posjedu apelanta Save Blažanovića.

8. Zaključkom Službe broj 07/1-472-13/85 od 13. januara 2010. godine odbačen je zahtjev apelanta Save Blažanovića za donošenje rješenja o ukidanju zajedničkog prava vlasništva na spornom zemljištu, jer nema uslova za pokretanje upravnog postupka. U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelant Savo Blažanović podnio 25. decembra 2009. godine zahtjev za donošenje rješenja o ukidanju zajedničkog prava vlasništva na spornom zemljištu, a sve vezano za zahtjev Rajka Blažanovića od 25. septembra 1986. godine. Služba je u zaključku navela da se po predmetnom zahjevu ne može voditi upravni postupak iz razloga što je predmetna upravna stvar već rješena rješenjem Opštinske uprave broj 07/1-472-13/85 od 21. aprila 1988. godine, pa je u skladu sa članom 123. stav 2. Zakona o upravnom postupku, rješeno kao u izreci zaključka.

9. Prema stanju spisa apelanatima je predmetni zaključak dostavljen putem punomoćnika. Apelanti protiv tog akta nisu izjavili žalbu.

10. Apelanti navode da je drugostepeno rješenje, kojim je poništeno rješenje Opštinske uprave od 20. oktobra 1986. godine i predmet vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak, doneseno 27. februara 1987. godine, a da je prvostepeni organ morao u ponovnom postupku donijeti odluku najdalje u roku od 60 dana, što nije učinio do dana podnošenja apelacije. Također, apelanti su u apelaciji naveli da je sporno zemljište, koje je predmet postupka pred Općinom Lukavac, u međuvremenu na zahtjev Rudnika uglja Kreka Tuzla, a po odluci Općinskog vijeća, eksproprisano, a da oni nisu mogli ostvariti pravo na pravičnu naknadu jer nemaju dokaza da su vlasnici predmetnog zemljišta. Konačno, apelanti su istakli da su lično i putem svojih pravnih prednika posjednici predmetnih nekretnina duže od 100 godina, ali nisu u mogućnosti zaštiti svoje pravo na imovinu izsključivo iz razloga što Općina Lukavac ne želi donijeti rješenje po njihovom zahtjevu za ukidanje zajedničkog prava vlasništva na bivšem kmetskom selištu na zemljištu upisanom u zk.ul.broj 34 k.o. Sižje.. Apelanti smatraju da im je zbog navedenog povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Službom pod brojem 07/1-472-13/85.Stoga, apelanti traže od Ustavnog suda da naloži Službi za urbanizam, prostorno planiranje, geodetske i imovinsko-pravne poslove Općine Lukavac da bez daljnjeg odlaganja okonča predmetni postupak. Također, apelanti traže da Ustavni sud naloži Općini Lukavac da im isplati pojedinačne iznose od po 20.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

11. apelacija je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom;»

12. Prije svega Ustavni sud zapaža da je Opštinska uprava, suprotno navodima apelacije, o prvobitno podnesenom zahtjevu apelanata za ukidanje zajedničkog prava vlasništva na bivšem kmetskom selištu na zemljištu upisanom u zk.ul.broj 34 k.o. Sižje u ponovnom postupku donijela rješenje broj 07/1-472-13/85 od 21. aprila 1988. godine kojim je meritorno odlučeno o navedenom zahtjevu, tako što je zahtjev odbijen. Također, Ustavni sud zapaža da apelanti nisu izjavljivali žalbu na navedeno rješenje, nego su 25. decembra 2009. godine podnijeli istovjetan zahtjev Službi, kao pravnom sljedniku Opštinske uprave, koja je zaključkom broj 07/1-472-13/85 od 13. januara 2010. godine, taj zahtjev odbacila jer se radi stvari o kojoj je već odlučeno, pa nema uslova da se vodi upravni postupak. Dakle, u konkretnom slučaju postoje dva akta prvostepenih organa uprave kojima je odlučeno o istovjetnim zahtjevima apelanata podnesenim prvo 25. septembra 1986. godine, a onda ponovo 25. decembra 2009. godine. Stoga će Ustavni sud, imajući u vidu navedeno, dopustivost predmetne apelacije ispitati u odnosu na ova dva akta prvostepenog organa uprave.

U odnosu na zaključak Službe broj 07/1-472-13/85 od 13. januara 2010. godine

13. Ustavni sud zapaža da je, neposredno nakon podnošenja apelacije, ponovni zahtjev apelanata za donošenje rješenja o ukidanju zajedničkog prava vlasništva na spornom zemljištu, koji je podnesen Službi 25. decembra 2009. godine, a u vezi sa istim zahtjevom Rajka Blažanovića od 25. septembra 1986. godine, odbačen zaključkom Službe broj 07/1-472-13/85 od 13. januara 2010. godine. Ustavni sud podsjeća da je obrazloženju zaključka istaknuto da prema odredbi člana 123. stav 2. Zakona o upravnom postupku, nema uslova za pokretanje upravnog postupka, budući da je predmetna upravna stvar već rješena rješenjem Opštinske uprave broj 07/1-472-13/85 od 21. aprila 1988. godine.

14. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku odlučivalo o procesnim pitanjima a ne o građanskim pravima i obavezama apelanata. Ustavni sud takođe napominje da je o građanskim pravima i obavezama apelanata odlučeno rješenjem Opštinske uprave broj 07/1-472-13/85 od 21. aprila 1988. godine.

15. Stoga slijedi da predmetni postupak ne uživa zaštitu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te su navodi apelanata o povredi prethodno navedenog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

U odnosu na rješenje Opštinske uprave broj 07/1-472-13/85 od 21. aprila 1988. godine

16. Prema odredbama člana 16. stav 4. tačka 11. Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ne može razmatrati slučajeve koji su se desili prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine.

17. Prema članu XII Ustava Bosne i Hercegovine, Ustav stupa na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao ustavnog akta kojim se zamjenjuje i stavlja van snage Ustav Republike Bosne i Hercegovine. Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini potpisan je 14. decembra 1995. godine, pa, prema tome, proizlazi da je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na snagu istoga dana.

18. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnom slučaju, apelanti žale na dužinu postupka za ukidanje zajedničkog prava vlasništva na bivšem kmetskom selištu na zemljištu upisanom u zk.ul.broj 34 k.o. Sižje, koji je okončan rješenjem Opštinske uprave broj 07/1-472-13/85 od 21. aprila 1988. godine. Budući da je predmetni postupak vođen i okončan u periodu prije stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, proizlazi da, u ovom dijelu, Ustavni sud nije nadležan ratione temporis da rješava predmetnu apelaciju.

19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. i 11. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno, ukoliko je ratione temporis inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine,Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U odnosu na zahtjev apelanata za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud podsjeća da je prema članu 76. stav 2. Pravila ovlašten da izuzetno odredi naknadu nematerijalne štete, kao kompenzaciju za utvrđenu povredu ustavnih prava apelanata, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je apelacija ratione materiae odnosno ratione temporis nedopustiva, to apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

21. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Valerija Galić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-74/10 (S. B., V. B., P. B. i M. P.) | Sudska praksa | Aktio